Lekcija iz licemjerja

Izdvajamo

• Američki i britanski veleposlanik istaknuli su da je odavanje počasti savezničkim vojnicima palim u Drugom svjetskom ratu ujedno zastupanje vrijednosti kao što su sloboda i demokracija za koje su se saveznici borili. Bez obzira koliko daleko od Sjedinjenih Država ili Velike Britanije se to dogodilo. Konačno, ni sam Sabor ne drži se „ko pijan plota“ svojih izrečenih načela i razloga
• u Bleiburg, koji također nije baš u Hrvatskoj, poslao je delegaciju na čelu s predsjednikom Sabora. Na komemoraciju, kao što piše na spomeniku u Bleiburgu, „hrvatskoj vojsci“, a zapravo kvislinškoj ustaškoj vojsci koja je četiri godine bila jedna od najvjernijih saveznica nacističke Njemačke.

Povezani članci

• Važan je napalm, ne velika Hrvatska
• Boba Đuderija: Milanoviću, samo neka nam uđe nježno
• Ovogodišnja Nobelova nagrada za mir ide borcima za zabranu atomskog naoružanja
• Prosvjedi u Turskoj: Zašto je kornjača evolucije brža od Ahila revolucije
• BALKAN I PREDRASUDE: RUŽNI, PRLJAVI, ZLI…
• Velika poruka ljubavi i bratstva iz Mostara: Zastava SRBiH na ratnoj liniji razgraničenja

Da hrvatski političari koji su trenutačno na vlasti ne prešućuju, ne odriču se i ne falsificiraju udio vlastitog naroda u antifašističkoj borbi, na koji se i te kako može biti ponosan, komemoracija na Visu bila bi tek normalni akt sjećanja na zajedništvo u pravednoj borbi od prije 74 godine. Ovako, sve djeluje licemjerno i poltronski. Ili, „Ovakav način sjećanja može poslužiti i kao primjer nama samima“.

U ljeto 2017., na inicijativu američke veleposlanice, organizirana je potraga za ostacima aviona i odavanje počasti američkoj posadi bombardera B-24 koji se 1944. srušio kod Visa. Toj komemoraciji prisustvovali su i hrvatski ministri obrane i branitelja, g. Krstičević i g. Medved.

Danas, 19. lipnja 2018., na Visu je, na inicijativu američkog veleposlanika, održana komemoracija za poginule američke i britanske vojnike koji su krajem Drugog svjetskog rata bili stacionirani na Visu. Na komemoraciji je, uz američkog i britanskog veleposlanika, bio i ministar obrane RH g. Krstičević koji je tom prilikom rekao: „Ovakav način sjećanja na ratne žrtve može poslužiti kao primjer drugim zemljama i nama samima kako odavati počast ratnim herojima čak i nakon 74 godine.“

Dva dana prije toga obilježena je 75. godišnjica Bitke na Sutjesci, najveće bitke koja se u Drugom svjetskom ratu odigrala unutar okupirane Europe i u kojoj je, na primjer, samo iz Splita ili samo iz Šibenika poginulo više partizana, dakle savezničkih vojnika, nego svih Amerikanaca i Britanaca stradalih na ovim prostorima u Drugom svjetskom ratu.

Na obilježavanju te godišnjice nije službeno, ispred Vlade ili Sabora RH, bio nitko, a na izričiti prijedlog saborskog zastupnika Ranka Ostojića da Sabor za tu godišnjicu pošalje delegaciju na Tjentište, odgovoreno je da se to Hrvatskog sabora ne tiče jer se sve dogodilo u, danas, drugoj državi.

Američki i britanski veleposlanik istaknuli su da je odavanje počasti savezničkim vojnicima palim u Drugom svjetskom ratu ujedno zastupanje vrijednosti kao što su sloboda i demokracija za koje su se saveznici borili. Bez obzira koliko daleko od Sjedinjenih Država ili Velike Britanije se to dogodilo. Konačno, ni sam Sabor ne drži se „ko pijan plota“ svojih izrečenih načela i razloga; u Bleiburg, koji također nije baš u Hrvatskoj, poslao je delegaciju na čelu s predsjednikom Sabora. Na komemoraciju, kao što piše na spomeniku u Bleiburgu, „hrvatskoj vojsci“, a zapravo kvislinškoj ustaškoj vojsci koja je četiri godine bila jedna od najvjernijih saveznica nacističke Njemačke.

Da hrvatski političari koji su trenutačno na vlasti ne prešućuju, ne odriču se i ne falsificiraju udio vlastitog naroda u antifašističkoj borbi, na koji se i te kako može biti ponosan, komemoracija na Visu bila bi tek normalni akt sjećanja na zajedništvo u pravednoj borbi od prije 74 godine. Ovako, sve djeluje licemjerno i poltronski. Ili, „Ovakav način sjećanja može poslužiti i kao primjer nama samima“.