NOVINARI I PR STRUČNJACI O SVE LOŠIJOJ ATMOSFERI I NETOLERANCIJI U DRUŠTVU

Povezani članci

• Stjepan Mesić: Budimir Lončar nije zaslužio javni linč kojemu je izvrgnut
• PROGRAMSKO VIJEĆE: OGRAĐIVANJE HRT-A OD STANKOVIĆA OZBILJAN JE PROPUST I KRŠENJE USTAVNIH PRAVA
• HDZov udruženi izborni poduhvat
• Ponos države: Aleksandar Dragaš o Dubiozi Kolektiv: Bosanski Clash koji će osvojiti svijet
• „VOLIM“ nogomet u Hrvatskoj – naročito sve ono oko njega!
• Ilustrirana povijest hrvatskih Debila

Politika, sudstvo i školstvo su ključ za tolerantno društvo i dijalog

Anketa u kojoj je sudjelovalo 95 ispitanika iz obje struke pokazala je 57,9 posto ispitanika smatra da su političari najviše pridonijeli aktualnoj klimi (ne) kulture javnoga dijaloga u društvu, a 62,1 posto smatra da je moguće zaustaviti trend bujanja ‘hejtanja’ po internetu, na društvenim mrežama ili na javnim prosvjedima s novim generacijama političara i promjenom društvene klime.

O tome zašto mrzimo i možemo li stati na kraj  (ne)kulturi javnog dijaloga u Hrvatskoj, raspravljalo se danas na panelu Suda časti HUOJ-a (Hrvatske udruge za odnose s javnošću), koji je okupio predstavnike novinara i PR stručnjaka.  Na panelu su, uvodno, predstavljeni i rezultati ankete koja je provedena među 95 ispitanika, među kojima je bilo dvostruko više stručnjaka za odnose s javnošću od novinara. Oni su govorili o razlozima za netrpeljivost, koja često graniči i s mržnjom, kao i eventualnim rješenjima kako promijeniti takvu atmosferu u društvu. U raspravi su sudjelovali novinarka Mirjana Rakić, urednik na RTL-u Zoran Šprajc, direktor Styrije za Hrvatsku Boris Trupčević, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Gordana Vilović te predsjednica Nadzornog odbora HUOJ-a Vlatka Škorić, uz moderiranje potpredsjednice Suda časti HUOJ-a Dražene Lejo.

Anketa je pokazala da čak 57,9 posto ispitanika smatra da su političari najviše pridonijeli aktualnoj klimi (ne)kulture javnoga dijaloga u društvu, a 62,1 posto smatra da je moguće zaustaviti trend bujanja ‘hejtanja’ po internetu, na društvenim mrežama ili na javnim prosvjedima upravo dolaskom novih generacija političara i promjenom društvene klime. U potrazi za uzrocima takvoga stanja te ocjenama događaja, na koje smo loše ili nedovoljno reagirali u društvu, najveći postotak ispitanika, njih 27,7 posto, izdvaja oslobađajuće sudske presude, njih 17 posto smatra da su to bili šatori u Savskoj ulici, a na trećem se mjestu izdvajaju sprega političara i ljudi s optužnicama te zloupotrebljavanje prošlosti u dnevno-političke svrhe i obračune. Skoro 10 posto ispitanika misli da je to bio i napad na osobni i profesionalni integritet novinarke Mirjane Rakić.

– Svakodnevno smo svjedoci da kultura dijaloga ne postoji u intelektualno zapuštenoj sredini. Sve vrste objeda zamjenjuju činjenice, a u prvom su planu, uz političare, čija je kvaliteta upitna, brojni „glasni“ anonimci, kojima suvremena tehnologija omogućava da silovito šire svoje neznanje i agresivnost, tvrdeći da su oni istinski „glas naroda“ – istaknula je Mirjana Rakić, novinarka i nekadašnja ravnateljica Agencije za elektroničke medije, na panelu.

Osim spomenutog, kao najvažniji okidač za sadašnju netolerantnu atmosferu u društvu, čak 50 posto ispitanika izdvaja nespremnost za suočavanje s kriminalnim elementima privatizacije, njih 16,3 posto okidačem smatra brojne izjave različitih aktera, koje vrijeđaju i omalovažavaju novinare i njihov posao, a ne trećem mjestu pozicionirala se poznata izjava da kilo mozga vrijedi dvije marke. Zanimljivo je da više od polovice sudionika ankete misli da bismo pojedine, „ekscesne“ političare imali u Saboru i da su nam institucije neovisne i funkcionalne, ali smatraju da im se ne bi pridavala tolika pažnja. Trend takvih političara, očito, zahvaća Hrvatsku, kao i demokratski daleko uređenije zemlje od Hrvatske.

Da bi se popravila kultura javnog dijaloga na bolje, 38,9 posto ispitanika misli da je važno vratiti kvalitetu u istraživačko novinarstvo, neovisno o oglašivačima, političarima ili broju klikova. Na drugom mjestu je reforma školstva s 24,2 posto ispitanika, a 20 posto ispitanika bi uvelo drastične kazne za sve koji šire mržnju u javnom prostoru. Koliko mediji i PR stručnjaci mogu zajednički djelovati u popravljanju kulture javnog dijaloga, podijeljena su mišljenja, ali se obje struke slažu da su to vrijednosti i etička načela kojima teže obje struke.

– Najveća kriza u Hrvatskoj danas nije ekonomska. Nije ni demografska katastrofa, koja je manifestacija nedostatka perspektive. Ključna kriza u pozadini svih naših nevolja je kriza vrijednosti, u svakom segmentu društva. Najbolji odgovor na tu krizu su, vjerojatno, kvalitetno obrazovanje i izgradnja institucija. U tom smislu, medijska i komunikacijska struka imaju ograničenu mogućnost utjecaja na potrebne promjene. Iako one, naravno, mogu i moraju surađivati, ove dvije struke su, ipak, najčešće suštinski suprotstavljene, o čemu lijepo govori Orwellov čuveni citat: „Journalism is printing what someone else does not want printed: everyting else is public relations“ – smatra Boris Trupčević, direktor Styrije za Hrvatsku.

Većina ispitanika se slaže da su mediji utjecajniji u promjeni klime jer njih gotovo 74 posto smatra da su urednici (47 posto), odnosno novinari (27 posto) imaju najveći utjecaj na promjenu društvene klime.  Također, više od polovice, odnosno 53,7 posto sudionika najvažnijim za promjenu sadašnje klime onemogućavanje objavljivanja manipulativnih sadržaja.

Vlatka Škorić, predsjednica Nadzornog odbora HUOJ-a dala je donekle širu sliku izjavom da danas u društvu prevladava isključivost i da smo za to stanje svi odgovorni. Isključivost rezultira i kontaminiranim javnim prostorom. Rekla bih da je ključno sljedeće: danas je percepcija važnija od istine, odnosno istina postaje manje važna u kreiranju nekoga ili nečega da izgleda dobro. Mediji i komunikacijski stručnjaci, s više ili manje uspjeha, samo rade svoj posao. Ali, to nije sve. I jedna i druga struka imaju svoje profesionalne i etičke standarde, a ti standardi kažu da je istina i te kako važna. Prijelomni trenutak će se dogoditi kada i u praksi istina postane opet važna.

Na njezin zaključak nadovezuju su i prijedlozi i rješenja sudionika ankete za bolje društvo i kulturniju komunikaciju u javnom prostoru, od kojih se posebno izdvajaju dva: bolje sudstvo i reforma školstva, koja bi djecu učila kritičkom razmišljanju. I da zaključimo, jedan je odgovor slikovito povezao i obje struke u tom djelovanju: „novinare i PR stručnjake bih angažirao u nacionalnoj kampanji protiv šaptanja i prepisivanja u školi“.