Ljudska prava na način Saudijske Arabije

Povezani članci

• Gorbačov: Svijet je na ‘opasnoj tački’
• Milostinja i porez
• Ubijen američki veleposlanik u Libiji
• Nastavljeni prosvjedi u Hongkongu
• Kada su satovi bombe
• Sedam nevjerovatnih žena koje su protresle 2013. godinu

Foto: AP

Muhammad ibn Salman proteklih je mjeseci poduzeo reforme u društveno-kulturnoj strukturi Saudijske Arabije kao što su izmjena zakona o upravljanju vozilom u korist žena, slobodno prisustvo žena na sportskim stadionima, uvjetovane slobode vezano za muziku i saudijski muftija je izdao fetvu kojom se dopušta izlazak žena iz zemlje bez traženja dozvole od supruga kao i o nekim slučajevima koji se tiču ekonomije. Da li ove reforme znače i poboljšanje statusa ljudskih prava ili se radi o ‘kozmetičkim’ reformama kako bi se u ovu zemlju privukli turisti kao i poboljšala predodžba o Saudijskoj Arabiji na Zapadu?

Međutim izvještaji govore drukčije; upozorava se na slučajeve kršenja ljudskih prava kao i na činjenicu da se radi samo o formalnim reformama. Saudijski izvori protivnici dinastije Ali Saud izvještavaju o uzdrmanoj poziciji ljudskih prava u ovoj zemlji. U izvještaju se, između ostalog, kaže: Qatif i Ahsa su regioni Saudijskog poluotoka čiji stanovnici su izloženi nasilju, nepravdi, ponižavanju i vrijeđanju od strane saudijskih dužnosnika. Saudijski dužnosnici nad stanovništvom ovih regiona sprovode najžešće oblike diskriminacije, nasilja i nehumanog postupanja koji se kose sa svim religijskim vrijednostima i normama međunarodnog prava. Ovaj izvještaj predočava tinejdžera iz ovog regiona koji izlazi iz kuće kako bi zijaretio mezar poslanika Muhammeda ali ga pripadnici saudijskih snaga hapse, zastrašuju oružjem i gotovo 10 mjeseci ga drže odvojenog od porodice. Mladić još uvijek nije napunio 14 godina a već mu se prijeti i zastrašuje ga se oružjem. Ovaj uhapšeni tinejdžer zove se Mohammad Asam al-Faraj. Mohammad Asam al-Faraj proveo je u samici 68 dana a snage saudijske obavještajne službe su ga podvrgle torturi i mučenju. Za to vrijeme porodica nije imala nikakvih vijesti o njemu niti se smjela raspitivati za njega.

Muhammed je drugog dana po hapšenju uspio nazvati porodicu i kazati im drhtavim glasom kroz plač da se nalazi u kancelariji obavještajne službe grada Medine i da ne zna zašto je uhapšen. Potom je prebačen  u obavještajnu kancelariju u al-Damam a odatle u samicu gdje je podvrgnut najprljavijim oblicima torture i nasilja. U ovom zloglasnom zatvoru ne pravi se nikakva razlika da li se radilo o djetetu ili tinejdžeru; muškarcu ili ženi.

U izvještaju se opisuju mučenja kojima je Muhammed bio izložen; kako je trpio udarce šakama i vojničkom čizmom od kojih mu je cijelo tijelo bilo modro- crno. A nije znao razlog zbog kojeg je lišen slobode i zatvoren u samicu. Niko mu nije ni pokušao objasniti zašto ga tuku niti je iskazao i trun ljudske samilosti prema ovom mladiću. Dane je Muhammed proveo u samici toliko uskoj da nije mogao ni sjesti; ćelija je zimi bila veoma hladna a ljeti se nije moglo opstati od vrućine. Isti izvor navodi: Ovakva kazna (primoravanje zatvorenika da na duži period ostane stojeći zbog nemogućnosti sjedenja u uskoj ćeliji) koje može iznuriti odraslog čovjeka sprovođeno je nad Muhammedom, gotovo dječakom, što je za posljedicu imalo pojavu bolesti kao što je povišen krvni pritisak, te hronične glavobolje kao posljedica nedovoljnog dotoka krvi u glavu. Uza sve tjelesne tegobe Muhammed je imao i nervne krize te su ga uputili zatvorskom ljekaru. Ali ovaj nije dao nikakav detaljniji izvještaj o Muhammedovom zdravstvenom stanju i zadovoljava se samo da mu propiše tablete za smirenje kako bi mogao zaspati. Takve se tablete propisuju u Centrima za odvikavanje od droge te njihovo propisivanje Muhammedu predstavlja svojevrstan vid kršenja prava zatvorenika i jedan vid zlostavljanja.

Muhammed provodi već deseti mjesec u zatvoru ali još uvijek ne zna razlog hapšenja. Za to vrijeme nije pokrenut nikakav sudski proces kako bi se utvrdio njegov status. Uza sva mučenja, zlostavljanja, kažnjavanja uposlenici istražnog zatvora al-Damam Muhammedu i njegovoj porodici osporavaju pravo na  advokata što predstavlja kršenje prava i po međunarodnim zakonima. Muhammedova sudbina nije poznata a strahuje se da bi on kao i ostali optuženi mladići mogli biti kažnjeni pogubljenjem.

Prosjek pogubljenja u Saudijskoj Arabiji porastao je u prva tri mjeseca 2018. godine. Tako je u ovom periodu za 27% porastao procenat smrtne kazne u odnosu na isti period prošle godine. Prema riječima protivnika saudijske vlasti režimske sigurnosne snage su u prva tri mjeseca 2017. godine pogubile 22 osobe a u prva tri mjeseca 2018. 39 osoba što je za 27% više u odnosu na prošlu godinu. Između 39 osoba pogubljenih u prva tri mjeseca 2018.  21 su saudijski državljani a 17 su državljani drugih zemalja, Pakistana, Egipta, Nigerije, Jordana, Libana i Sirije. Jedna osoba pripadala je onima bez državljanstva koji su poznati kao ‘bez’ osobe.

Evropsko arapska organizacija za ljudska prava govoreći o egzekucijama nad političkim zatvorenicima u Saudijskoj Arabiji je između ostalog kazala: U Saudijskoj Arabiji postoje korjeniti nedostaci i nepravilnosti u strukturi pravde i također nema pravednih principa suđenja. Saudijski dužnosnici sprovode smrtnu kaznu vezano za jedan niz optužbi koje se prema zakonima međunarodnog prava ne ubrajaju u veoma opasne optužbe. Prema izvještaju ove organizacije 53% egzekucija izvršenih u prva tri mjeseca 2018. sprovedeno je na temelju optužbi koje se ne ubrajaju u teška kaznena djela.  U izvještaju se podsjeća da je u periodu od 2004. do februara 2018. u Saudijskoj Arabiji izvršena smrtna kazna nad 1254 osobe od čega je više od 30% bilo za djela koja se prema međunarodnom pravu ne smatraju teškim kaznenim djelima. U izvještaju Evropsko arapske organizacije za ljudska prava se dalje navodi: To što su saudijski isljednici iznudili priznanja od optuženika torturom i prisilom kao i uskraćivanjem prava na odbranu pokazuje da prilikom pokretanja procesa nisu ispoštovani principi pravednog suđenja te da su zatvorenici diskriminirani. Nadalje se kaže da statistika iz prva tri mjeseca 2018. pokazuje kako saudijski dužnosnici više insistiraju na smrtnoj kazni što izaziva ozbiljnu zabrinutost kada se radi o sudskim procesima u koje je ova Organizacija imala uvid. Trenutno su 42 optuženika suočena s mogućnošću izvršenja smrtne kazne a među njima su i oni koji su optuženi za učešće u antirežimskim demonstracijama ili za slobodu mišljenja što ne predstavlja kazneno djelo koje podliježe smrtnoj kazni. Izvještaj dalje ukazuje na 12 osoba koje su optužene pod sumnjivim, neutemeljenim okolnostima a suočene su s mogućnošću izvršenja smrtne kazne nad njima. Radi se o osobama koje u ovoj zemlji slove kao intelektualci, par excellence, od akademskih krugova preko vjerske uleme, ljekara, biznismena. Optuženi su za „špijunažu u korist Irana i širenje proši’itskih ideja“. Trenutno UN-ovi specijalni izvještači traže da se ove osobe izuzmu od smrtne kazne.

Od 42 zatvorenika osuđena na smrtnu kaznu u Saudijskoj Arabiji osmero je djece i tinejdžera. A sve se ovo dešava u vrijeme kada je Saudijska Arabija potpisala povelju o poštovanju prava djece prema kojoj se kategorično zabranjuje egzekucija nad djecom. Američki State department se u svom godišnjem izvještaju o položaju ljudskih prava u regionu osvrnuo na samovoljna i nasilna hapšenja u Saudijskoj Arabiji. U izvještaju se navodi kako saudijski dužnosnici samovoljno hapse sve svoje političke neistomišljenike i vjerske lidere a nezakonito su hapšeni i saudijski prinčevi i biznismeni.