JUST IMAGINE

Povezani članci

• Nemiri & Nesanice: Slovo u čast fra Drage Bojića ili zašto nam treba iluzija o pravdi?
• Dokumentarci 19. SFF-a
• HEROJEVA MAJKA
• NARANJITO, PANNINI I KRAJ SVIJETA KAKVOG SMO POZNAVALI
• Seljaci prekinuli prosvjede; Vladu tuže Ustavnom sudu
• Predavanje “Selo i feminizam” u Sarajevu

Malo te iznervira učestalost slova “U” u hrvatskoj abecedi, pa ti na glavu dvorski slikar natrkelji Šibensku katedralu, što malo prignječi mozak, i donosiš nesuvisle odluke, ali zaista nisi kriva. Pa tako ideš, posjećuješ, od sirotišta do kurijalnih kancelarija, pa doniraš, ne pardiniraš, diplomaciju šmiraš, kadiš domoljublju, držiš figu u džepu, parfimiraš se tamjanom, umivaš svetom vodicom, okružiš se poltronima, častiš bokce bombonima, sretna si, na vrhuncu si, nitko ni ništa ne može…Sjajno se živi u toj zemlji Dembeliji, kad se jednom instaliraš i osiguraš, uz domaće norce i mudre dijasporce.

Zamisli da si debeljuškasta curica negdje Bogu iza nogu, kojoj su dali neizgovorljivo ime. Zamisli da trčiš za rogatom stokom i nogice ti se nadebljaju, a glava se napuni čudnovatim idejama.

Zamisli da si štreberica, sve ti dobro ide, ali nemaš prilike čitati Titovu štafetu, jer toga na svijetu više nema. Umjesto toga, recitiraš na školskim priredbama, stežeš ručice, zajecavaš od zanosa, i to ti ostane trajni tik. Ljudi se gurkaju laktovima i okreću očima, ali tko šiša ljude, glupi su i nisu lijepi kao plastična Barbika, kupljena u kineskom dućanu. Ti jesi, ljudi ti kažu da bi mogla biti Barbikina mama ili starija sestra, bez greške.

Zamisli da ideš u školu u velikom gradu, pa onda čak u Americi, gdje marljivo rješavaš zadatke tipa YES -NO QUESTIONS, i opet ti sve ide odlično, a ako nešto slučajno ne ide, veliš da je to posljedica života “iza žejezne zavjese”, koja ti je ostavila preduboke frustracije. Svaki put je oštro, čelično zazvečala i bubnula o beton, kad su je spuštali prije spavanja, da im ideološki vukodlaci ne pojedu sitnu dječicu. Vukodlaci su uglavnom živjeli na trulom Zapadu, drogirali se, ševili međunacionalno, nisu vjerovali u Boga i jeli su hamburgere umjesto špeka, luka i čvaraka.

A ipak. Ti se Zapada dočepala, i zamisli, tamo su te tako dobro istrenirali, da ti je tromblon isto ko kuhača, a maskirna uniforma kao krinolina za diplomatski bal. Zamisli da si u fazi kad možeš sve što hoćeš, pa i pobjediti na izborima, uz gange, rere i oduševljenu gomilu, doduše prilično bezgramotnih, ali prodornih ljudi iz tvoga kraja. I nema vrata koja ti nisu otvorena, tvoj svijet je velik kao nacionalna televizija i nema bucmaste curice u zemlji, kojoj ti nisi nepokolebljivi i nedostižni uzor.

Ima tu, doduše nekih začkoljica. Te kostimi kao tapete, te zamorne dijete, te lokne koje vjetar odnese s loše perike, trepavice koje padnu u juhu, stisnute usnice od srdžbe i vegetarijanske hrane, te neka liberalna zanovijetala, koja vele da ne znaš povijest za prolaz u šestom osnovne, ali izdrži se nekako, nije loša plaća, putuje se, slika se, ide se na hodočašća i rukoljube, na derneke i montirane prosvjede, igra se uloga na velikoj sceni, uz zasljepljujuću rasvjetu i osiguran pljesak. Neki našmrkani, kratkovrati potrčko, uvijek ti popravi “image”, za male pare, nemaš se zašto nervirati. Ili lokalni mafiozo napravi feštu, da te malo razvedri.

Malo te iznervira učestalost slova “U” u hrvatskoj abecedi, pa ti na glavu dvorski slikar natrkelji Šibensku katedralu, što malo prignječi mozak, i donosiš nesuvisle odluke, ali zaista nisi kriva. Pa tako ideš, posjećuješ, od sirotišta do kurijalnih kancelarija, pa doniraš, ne pardiniraš, diplomaciju šmiraš, kadiš domoljublju, držiš figu u džepu, parfimiraš se tamjanom, umivaš svetom vodicom, okružiš se poltronima, častiš bokce bombonima, sretna si, na vrhuncu si, nitko ni ništa ne može…Sjajno se živi u toj zemlji Dembeliji, kad se jednom instaliraš i osiguraš, uz domaće norce i mudre dijasporce.

U kutu ogromne mramorne sobe cmizdri i cmolji tvoj Kairos, kome si cijeli čuperak iščupala i ne puštaš iz ruke. Tko ga šiša, derište iz mračnih povijesnih vremena, koje je nekada nosilo crvenu pionirsku maramu i pjevalo pjesme o onom nekom diktatoru s cigarom, od čijega dima još i danas kašlješ, kad god se pojaviš “na visokim mjestima” u zemlji i inozemstvu. Ali malen je to danak za sva tvoja postignuća, jer ti si zamalo kraljica onih Croatan Indijanaca, o kojima se u Americi priča na folklornim sijelima.

Just imagine.