KULTURA PORAĆA TREBALA JE BITI…

Povezani članci

• VELIKI PORTRETIST
• Ismet Smajlović: Knjiga nezaborava – monografija o Horu „Djevojke sa Neretve“
• U državnom budžetu ima mjesta za Zemaljski muzej
• Bivši borci fizički napali fotoreportere portala Klix.ba i Al Jazeere Balkans
• AKO JE BOG ZAPOČEO ČUDO, BISKUPI ĆE GA DOKRAJČITI
• NOVO RUHO STARE POLITIKE

Nevjerojatan je bio polet sa kojim su kulturni djelatnici Sarajeva u jedinstvenom kulturnom pokretu otpora kreirali svjetski relevantne umjetničke rezultate poput Grafičkih mapa, Svjedoka postojanja, čitavog niza književnih ostvarenja, predstava SARTR-a i Kamernog teatra 55. Logično bi bilo da su u trenutku prestanka ratnih dejstava doživjeli nadgradnju koju mirnodopsko ozračje omogućuje. To se, nažalost, nije desilo. Naprotiv, došlo je do stagnacije u nizu artističkih disciplina. Zašto je to tako?

Više je i to slojevitih razloga, ali kakva je zapravo kultura bh. poraća mogla i trebala biti?

Prije svega morala je ostati multinacionalnom, što je u tijeku agresije na Bosnu i Hercegovinu bila jedna od ozbiljnih legitimacija i ne samo u sferi kulture i umjetnosti, prema svijetu; zatim moralo je opstati nevjerojatno zajedništvo i ispomaganje među stvaraocima, morala je biti sva zaronjena u internacionalizam i bh. zajedništvo u kojem se njeguju i poštuju različitosti, koje su ogromno bogatstvo  Države Bosne i Hercegovine…

Svega toga je nestalo, a vladari naših života, nacionalističke i vjerske vođe forsiraju veličanje podjela i jačanje razlika kao negativnosti, a ne bogatstva bh. kulturne šarenice.