Izborni zakon – u službi kartela!

Izdvajamo

• Koju cijenu plaća obični građanin kao rezultat svoje letargije? Izborni zakon je po svojoj važnosti odmah iza Ustava BiH. Od izbornog zakona, njegovog sprovođenja kao i nosioca vlasti puno toga se reflektuje na našim životima. Bezobrazluk bih. političara u svojoj nedosljednosti poštovanja preuzetih obaveza direktno se odbija o glavu svakog čovjeka. Da li nam je bolje danas nego što je to bilo prije 4, 8 ili 12 godina ostavljam da odlučite po svojoj savjesti. Činjenice pokazuju da je veliki broj sumnjivih multimilionera usko povezan sa političkom korupcijom profitirao dok su najveći gubitnici roditelji čija su djeca ubijena a nalogodavci i izvršioci zaštićeni od pravosudnih i političkih kriminalaca.

Povezani članci

• Čulić: Povratak antisrpstva
• Dino Mustafić: STVARAOCI ZLA
• Ipak i glas razuma i savjesti
• Lupetanje po Charlieju
• Ko ne želi jaku privredu i privrednike u BiH?!
• ‘Europi ne treba ustaško kršćanstvo’

foto: AP

U zadnje 4 godine naša indolentnost prema nepravdi rezultirala je tragičnom smrću najljepše mladosti ove države Mahira Rakovca, Selme Agić, Edite Malkoč, Dženana Memić, Davida Dragičević i mnogih drugih. Ta djeca su u stvari  žrtve naše društvene devijacije u kojoj vladaju poremećene vrijednosti, nemoral, licemjerstvo i pohlepa. Kroz kakvu agoniju prolaze njihovi roditelji je dosta toga već napisano. Rijeke mladih ljudi nezaustavljivo teku prema zapadu na očigled svojih roditelja i bih.javnosti! Da li nas se tiče ili nas iz nokdauna može probuditi samo gubitak vlastitog djeteta je pitanje za svakog od nas! Politička zloupotreba tragičnih događaja i (zlo)upotreba pravosuđa za političke ciljeve, pokazuje jad i bijedu današnje politike ali i naše letargije.    

Centralna izborna komisija (CIK) donijela je odluku da će danas raspisati opće izbore koji će se održati prvu nedjelju mjeseca oktobra 2018.  Kakav je smisao tih istih izbora kada se BiH još 2001. godine nakon prijema u Vijeće Evrope, obavezala da će promijeniti svoja normativna akta i uskladiti ih s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima?  17 godina poslije, ništa novo se nije desilo. I dalje se tapka u mjestu a bih. javnost još uvijek je u pravom tehničkom nokdaunu.

Koje se konsekvence našeg ravnodušnog odnosa na indolentno ponašanje vodećih bih.političara? Koju cijenu plaća obični građanin kao rezultat svoje letargije? Izborni zakon je po svojoj važnosti odmah iza Ustava BiH. Od izbornog zakona, njegovog sprovođenja kao i nosioca vlasti puno toga se reflektuje na našim životima. Bezobrazluk bih. političara u svojoj nedosljednosti poštovanja preuzetih obaveza direktno se odbija o glavu svakog čovjeka. Da li nam je bolje danas nego što je to bilo prije 4, 8 ili 12 godina ostavljam da odlučite po svojoj savjesti. Činjenice pokazuju da je veliki broj sumnjivih multimilionera usko povezan sa političkom korupcijom profitirao dok su najveći gubitnici roditelji čija su djeca ubijena a nalogodavci i izvršioci zaštićeni od pravosudnih i političkih kriminalaca. U zadnje 4 godine naša indolentnost prema nepravdi rezultirala je tragičnom smrću najljepše mladosti ove države Mahira Rakovca, Selme Agić, Edite Malkoč, Dženana Memić, Davida Dragičević i mnogih drugih. Ta djeca su u stvari  žrtve naše društvene devijacije u kojoj vladaju poremećene vrijednosti, nemoral, licemjerstvo i pohlepa. Kroz kakvu agoniju prolaze njihovi roditelji je dosta toga već napisano. Rijeke mladih ljudi nezaustavljivo teku prema zapadu na očigled svojih roditelja i bih.javnosti! Da li nas se tiče ili nas iz nokdauna može probuditi samo gubitak vlastitog djeteta je pitanje za svakog od nas! Politička zloupotreba tragičnih događaja i (zlo)upotreba pravosuđa za političke ciljeve, pokazuje jad i bijedu današnje politike ali i naše letargije.

Što je riješenje ovakvog stanja? Riješenje naše agonije jeste upravo demaskiranje „branioca nacionalnih interesa“ i sprovođenja odluka Evropskog suda za ljudska prava u skladu sa presudama Sejdić – Finci, „Pilav“ i „Zornić“.  Promjene Izbornog zakona podrazumjevaju i ustavne promjene što je jedini ispravni put. Nosioci opstrukcija se javno moraju pozvati na odgovornost i uz pomoć evropskih i svjetskih čelnika skloniti sa bih. političke scene jer je stvoren koruptivni, nepotistički, kartelski sistem po njihovoj mjeri. Krađa rezultata izbora se može spriječiti samo masovnim izlazkom na izbore, po nekim procjenama većim od 70 %  u čemu leži naša odgovornost.

Niti SDA niti HDZ nisu glupe stranke, dapače njihovi predstavnici su jako mudri u očuvanju nefunkcionalne države sa nefunkcionalnim pravosuđem zbog čega se svijesno nepoštuje Konvencija o ljudskim pravima niti  se pokazuje interes za provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava. Svaka spremnost odricanja političke moći u postojećem institucionalnom sistemu je isključena. Javnost je dovedena pred svršen čin jer, kako oni kažu, „izborni zakon se ne može mjenjati 150 dana od raspisivanja izbora“.

Da li će Vijeće Evrope kao i Visoki predstavnik EU u BiH, nakon mnogih apelacija, progledati kroz prste Bosni i Hercegovini? Da li će se još jedni izbori sprovesti u uslovima kojima nije osigurano svakom građaninu pravo da bira i bude biran na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda? Da li je raspisivanje općih izbora odlika razvoja naše (ne)demokratije ili stvaranje legalnog očuvanja moći današnje političke elite? Da li bi u svojim minimalistiškim zahtjevima trebali biti sretni što nije došlo do mostarizacije BiH a gdje se ustvari fokus odvlači od sprovođenja preuzetih obaveza od prije 17 godina?

Mnogo je pitanja na koje se čeka odgovor! Odgađanje ranije preuzetih obaveza je već uzelo prevelik danak, danas se on mjeri u životima naše djece. Sa današnjim izbornim sistemom ovakav kakav jeste obezbjeđen je reizbor današnjih gospodara života i smrti!  Da li ćemo ostati zarobljeni dilemom vječitog zatočenika ili će narod reći dosta? Kocka je u vašim rukama!