Komercijalna muzika: Uzor za neiživljene pubertetlije

Povezani članci

• Studenti traže vraćanje starih cijena u menzama
• Debirajte i zaradite mjesečni džeparac
• Stopa nezaposlenosti mladih u BiH oko 67 posto
• Kristina Sivonjić: Gospodo, zaboravljate da svijet ostaje na mladima
• Ljetna škola mira u Banjaluci
• Deset projekata mladih iz regije dobit će financijsku podršku kroz Youth LINC projekt

foto: pxleyes.com

„Ma ko ga jebe

furam dalje svoj trip

trojke, 206-ica, Krajsler

Mercedes dzip

X5 kriminal, a u pasatu je mrak

dobar za gegu na brzaka

S klasa laka ko pero

Landrover, Micubisi Pajero

sad nek pevaju kucke

da ne bih ja pevo.“

Godinama unazad društvo i publika pratili su putem, prvenstveno medija pa kasnije i društvenih mreža, živote javnih ličnosti, sportista, glumaca, muzičara… Ljudi, a naročito mladi, u tim javnim ličnostima su tražili neku vrstu inspiracije ili uzora , pokušavajući da se ponašaju kao oni, a većina je radila ono što je u određenom periodu bilo aktuelno. Ipak, ne smijemo generalizirati, jer bilo je i onih koji su se ponašali prirodno, koji su bili jedinstveni, svoji.

Muzičari su, u koliko su bili kvalitetni, uživali veliku popularnost u cjelokupnom društvu, a svaki muzičar je imao svoju određenu publiku, o bilo kojem žanru da se radi. Muzika koja je zadnjih godina doživjela veliku ekspanziju je hip hop.

U prethodnim godinama nije bilo puno izvođača te vrste, a oni koji su to radili, nisu baš bili uspješni u tome, odnosno, samo mali broj njih je „uspio“. Hip hop na našim prostorima se počinje raditi i slušati 90-ih godina, po uzoru na Ameriku, a do nekoliko godina u nazad, radio se tzv, pravi, čisti hip hop.

Kako su se trendovi mijenjali, mijenjao se i hip hop, prilagođavanjem i sve dostupnijem načinu kreiranja muzike, ne mali broj njih je počeo da snima tzv komercijalne pjesme, koje je publika, naročito mlađa, veoma dobro prihvatila. Tako više mladima nisu uzori Bukowski, Jordan ili originalni ćelavi Ronaldo, nego oni koji u svojim pjesmama žive luksuz, u čijim spotovima se pojavljuju gudra, trebe, keš, zaliveno sve sa hektolitrima Jack Daniels-a.

Kraljevi „komercijalne muzike“ apsolutno su svjesni šta u stvari rade i ko je njihova ciljna publika. Mladi u izvođačima te muzike traže uzore, svaki tinejdžer bi želio da bude kao oni, a svaka djevojka bi željela da je ona „ta“ iz njihovih pjesama i spotova.  Nadalje, većina tinejdžera koja ih sluša dobija kompleks niže vrijednosti, jer požele da imaju sve što se u pjesmama promoviše.

Pošto se izvođačima sve svodi na profit, apsulutno ih ne dotiče to kakvu sliku šalju mladima i koliko ustvari pogubno utiču na društvo. S velikom popularnošću profit postaje sve veći, a tome svjedoče njihovi prepuni koncerti kao i pregledi na platformi youtube. S druge strane postoje dokazi koji govore da veliki broj pregleda nerijetko biva i kupljen.

Kada su u pitanju njihove pjesme, ni tu situacija nije ništa bolja. Svaka pjesma je u suštini slična prethodnoj, govori o istim stvarima (djevojkama, autima, kriminalu). Sve pjesme se snimaju na autotune. Efekat koji daje moderan zvuk, pa tako čitava pjesma zvuči kao kompletan refren, što je jedan od razloga i popularnosti ove muzike. Također, spotovi ukomponovani sa tekstom ,postaje doslovno promovisanje bluda i nemorala. Takodjer se velike sume novca ulažu u snimanje istih.

Iako pune klubove nitko ne može osporit, kako u regionu tako i širom Europe i svijeta, međutim, kako zaista izgledaju ti koncerti ?

Počet ćemo od cijene, odnosno, precijenjenosti. Naime, njihovi nastupi uglavnom koštaju hiljade eura, pa zbog toga je i ulaznica za njihove koncerte jako skupa za naše standarde. Sam nastup je, smijem slobodno reći, jadan i očajan, jer njihovo je samo da se pojave na bini, a cijeli koncert se bukvalno pušta. Iako s mikrofonom u rukama, oni apsolutno ni jednu pjesmu ne izvode uživo, jer su sve pjesme playback, ali izgleda da ništa od toga nije prepreka da uzmu ono što im i jeste cilj.

Milena generacijo moja. Identično kao što je generaciji naših roditelja Milena pomogla, meni lično i mojoj generaciji  hip hop je mnogo pomogao u životu, jer u pjesmama se  pronalaziš i izvlačiš neku poruku. Naravno, kada slušaš pravi hip hop. Ovo što nam se danas plasira može samo biti uzor neiživljenoj djeci u pubertetu, koji su željni svega onoga što izvođači te „muzike“ promovišu kroz svoje pjesme.