SANDŽAČKA LIKOVNOST, AKTUALNI TRENUTAK

Povezani članci

• BESTSELERU NI NOVOSAĐANI NISU ODOLILI
• O kritici Hane Arent
• MRTVARA
• ‘ZLATNA VRATA’ SU BILA PRETIJESNA Viktor Ivančić: Jezik Robija K. bio je vrsta opozicije klasičnom idiomu Miljenka Smoje, Momčila Popadića ili Tome Bebića koji su za nas bili muzejski
• Semezdin Mehmedinović dobitnik nagrade Mirko Kovač za najbolji roman
• NOVOGODIŠNJA PRIČA

Trinaesta godišnja izložba Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika

U galerijskom prostoru Kulturnog centra u Novom Pazaru, uz obilježavanje pet stotina pedeset sedmog rođendana ovog grada održava se i Trinaesta godišnja izložba Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika.

Najtačnijim mi se čini na početku ove impresije o suvremenom trenutku likovne umjetnosti u Sandžaku citirati riječi autora uvodnika kataloga, koji prati ovaj likovni događaj, Ervina Ćatovića: Samo postojanje savremenih likovnih koncepcija u umetnosti Sandžaka danas rezultuje postojanje kontinuiranog valera specifičnosti kao i presudne, pravovremene i pravovaljane transmisije opšte likovne znakovitosti i univerzalne likovne vrednosti koje u primarnom (u trajnom) u svim pozitivnim autorskim različitostima ne poznaje granice…“

Bio sam veoma iznenađen, upravo tim valerima specifičnosti i različitosti u stvaralaštvu likovnih umjetnika ovog zemljopisnog i duhovnog podeoka Srbije…

Akrilik na platnu Bez naziva Ervina Ćatovića dramatično uzbibana i uzbudljiva je preslikanost prirode, ali i unutarnjih nemira u čovjeku data likovnom lingvom primjerenom trenutku našeg egzistiranja danas i ovdje.

I akrilik Emira Čokovića je bez naziva. To je likovna senzacija duboke asocijacije sa ravnima koje nas vode od svijeta galija do slova što podsjećaju i odišu ritmovima istočnjačkim.

Muriz Čoković kroz svoj Prozor osvješćuje dubinsku osjećajnost nekih dalekih svjetova, ali daje i dignitet sopstvenom shvatanju čarolije boja kojima se predaje.

Renomirani karikaturist Muhamed Đerlek Max svoju radnju veže uz pojam manipulacije čovjekom u suvremenom svijetu sa naglašenim kontrastom zelene i crne boje.

Mersija Džanković Jašarević u čudesnom krugu, sa finim valerima i preljevima plave boje donosi dramatiku sopstvenih likovno bujnih traganja.

Medžid Fakić u obzorju Tutinska generacija prednji plan svoje kompozicije naseljava gotovo fotograskim portretima tradicijske impostacije, a u dubinskim predjelima kroz fini, zagasiti kolorit donosi osjećajnost zavičajnosti, dok Emina Ganić hedonistično uživa u dramatici začudnih oblika i boja. Iskazujući virtuozitet suve igle poglavito kroz kompoziciju Ovce u ogradi, ona demonstrira likovnost koja imponira cjelokupnim prizorom, ali i detaljima fascinirajućeg oneobičavanja surove stvarnosti.

Ulje na platnu U znaku vremena Malke Halilovića trijumf je smisla za likovnu asocijaciju i kompozicijsku
oponenciju vremenu koje živimo.

Almin Hazirović zaigrava začudne plesove sa jasnim asocijacijama na realističnost detalja.

Džeko Hodžić uljem na platnu i asamblažom Polideuk i Prometej svoje učitavanje u antičke teme i motive razgorjeva maštoviti svijet svog intelektualnog, duboko eruditnog poriva.

Fascinantna je The Otoman Saga Amre Hodžić Jejne koja kroz moćnu kombinovanu tehniku daje originalno poimanje jednog vremena i motiva karakterističnih za njega.

Tarik Hodžić demonstrira senzitivnost za doba čijim smo dionicima.

Ajla Hrvaćanin vlastitu osjećajnost suprotstavlja ispraznosti današnjice, a Aldemar Ibrahimović svojim akrilikom izgubljenost i usamljenost današnjeg čovjeka potencira skoro do groteskalnih obličja.

Esad Jašarević imaginacijski plan vodi od dubinskih sfera meditacije do ukotvljenosti u kozmičke sferilije.

Iznimno interesantna je kompozicija Bez naziva, kojom Radun Marsenić valere suvremenosti prepliće svojim uljem na platnu s jednom oporom vizijom današnjih kontroverzi življenja.

Elvir Masličić svoj pastoral sa pastelnim ugodjajem dovodi do svojevrsne perfekcije u trijumfu sklada boja i oblikovanja temeljne atmosfere.

Hidajet Masličić donosi atmosfere finog variranja zelenih i plavih valera u začudnom platnu Bez naziva.

Pogled sa Sjeničkih borova, ulje je na platnu Veselina Nišavića Veše, kojim ovaj stvaralac pokazuje virtuozno vladanje perspektivom i dubinskim osjećanjem prostora.

The Faceless je fantazmagorija na suvremenost Kadire Nokić.

Stolačka priča Adele Kulenović Nurković karusel je sličica iz drevnog hercegovačkog gradića, sa detaljima koji imponiraju u svakom pogledu…

Belis Pojatović svojim Ruhom donosi atmosferu koja raskoš boje i geometrijskih oblika stavlja u kontekste današnjeg krajnje raspolućenog svijeta i jedinke u njemu.

Rešad Prtinac svoj akrilik na platnu pozicionira kroz lik žene sa prisustvom duboko asocijativne krinke.

Mersiha Prušević Dulić je svojim akrilikom dosezala metafizičnost paklenskih atmosfera, a Lejla Slezović Nikšić donosi dramatske i tragetske akcente na licu.

Nevzeta Tahirović raspoznaje svojim likovnim angažmanom temeljne vrijednosti svijeta suvremenog likovnog pisma.

Ova postavka opravdava nadanja da će bogatstva likovnih ispoljavanja umjetnika iz Sandžaka donositi  nove ugode ljubiteljima likovnih umjetnosti i doprinositi komparativnim prednostima ove sredine na planu umjetničkog stvaralaštva uopće.