Divide et impera!

Povezani članci

• DS i te kako ima razloga da se izvinjava
• SVE MANJE SNAGE ZA SISTEMSKU ZAŠTITU NEPRAVDE U RS: Kako David pobjeđuje Golijata!
• Strašna pobeda Hasana Nuhanovića
• Ne treba nam Darvin!
• O JEDNOM “ZLOČINU” I JEDNOM “USPJEHU”
• DJEDOVI SU ONO SVJETLO U NAMA, I ŠTO SU DALJE SVE NAM JAČE SJAJU

U latinskoj izreci “Zavadi pa vladaj” se  odslikala sva  tragedična realnost  poslijeratne sudbine Bosne i Hercegovine!

U tom kontekstu  nikog od političara u Bosni i Hercegovini , kao što je to uostalom bilo i do sada, nije zabrinuo niti najnoviji izvještaj State Departmenta o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. U državi u kojoj se namjenski sve podijelili,  uništili  su sve ono što je važno za ekonomski prosperitet države poput poštenja, ljudskih sloboda istine i povjerenja.  Naučeni da budu nedodirljivi i zaštičeni , kao što je to u nekim boljim vremenima bio bosanskohercegovački medvjed, oni su taj  izvještaj potpuno  ignorirali.

U samom izvještaju se koalicija Čović – Dodik identifikuje glavnim kočničarima razvoja i navodi da se korupcija, kao raširena pojava, ne suzbija, da su ugrožene slobode izražavanja i slobode medija, kao i da su manjine predmet napada.

Složit ćete se sa mnom da je za bosansko-hercegovačke prilike više nego naivno očekivati da će akteri koji su sustavno učestvovali u pljački države Bosne i Hercegovine javno reagovati i priznati da je korupcija  ozbiljan problem  na što se polako navikavamo kao općedruštveni kodeks ponašanja? Zapravo borba protiv kriminala i korucije u BiH nikada nije ni započeta. Bosanskohercegovačkim vlastima ni u jednom scenariju nije prioritet suzbijanje raširenosti korupcije u institucijama, niti im je na kraj pameti procesuranje koruptivnih službenika

Zato je puno i odgovora u pitanju zašto. Zašto bi koalicija Čović- Dodik  suzbijala korupciju kada je ona njihov adut i sredstvo razbijanja države BiH? Zašto bi vodeći politički lideri  težili transparentnom sistemu kada on ugrožava korupciju u kome oni se takmiče ko će više zagrabiti iz đepa običnog građanina? Zašto bosanskohercegovačka javnost nema dovoljno  snage da pogleda istini u oči  i prizna da su danas epilog korupcije i kriminala masovna iseljavanja i napuštanja BiH?

Korupcija sukcesivno uništava bosansko-hercegovačko društvo, čineći jedne enormno bogatim a siromašne još siromašnijim i svakako, cinički nam se smijeći u lice. Ona je bez sumnje najveća u javnim nabavkama gdje se ne bira najbolji dobavljač  već onaj ko plati ”naknadu” korumpiranim političarima i njihovim dodvornicima. Tako ste naprimjer se u izboru literature za namlađe mogli naći knjige u kojima stoji da vuk živi na drvetu te da su  2 plus 2 = 5.  Mnogi su se tajkuni obogatili perući novac u građevinskim projektima gdje je zarada po kvadratnom metru od 500 do 1000 km a često i mnogo veća. Jedan od najtipičnijih primjera pljačke javnih sredstava je  izgradnja  autoputu Banjaluka- Bosanska Gradiška koja je  koštala manji BiH entitet više nego što zdrav razum može da zamisli. Priča o ovom autoputu je priča o brojnim lažnim obećanjima, kao i dugačkom spisku nezakonitosti koje je počinila vlast Republike Srpske. Naduvavanjem cijena izgradnje tunela i trase na prvoj dionici autoputa, dugoj samo 5,7 kilometara, vlast Srpske i preduzeće „Integral inženjering“ uspjeli su da sa realnih 65 miliona KM, koliko je bilo potrebno za kompletan završetak jednog dijela autoputa, iznos podignu do 130 miliona KM. Korupcija je prisutna i u pravosuđu.  Čemu nas to vodi? Možemo li se staviti u kožu onih roditelja koji su izgubili svoju djecu i koja pravdu traže pred sudom prolazeći ponovo kroz traume i dokazivajuči da su ih počinila oni koji uživaju zaštitu pred sudom istih tih  korumpiranih političara.

Političke elite bez sumnje proizvode društveni kaos jer se u njemu dobro snalaze budući da za njih vrijede posebna pravila svojstvena mafijaškim organizacijama. Djelotvorna strategija borbe protiv korupcije započinje razvlaštenjem političkih aktera od bilo kakvoga političkog utjecaja na profesionalne procese i strukture u javnim institucijama, a prvi je korak u tom smjeru raskid s praksom političkoga kadrovanja.

Ona mora teči od vrha i  agonija zvana korupcija neće se zaustaviti dok god joj se ne objavi otvoreni rat! U suprotnom zidovi plača  i javne kuhinje bit će naša realnost!