Miloš Vasić: Muke udovice Cece

Povezani članci

• Zaustaviti zapošljavanje bez konkursa u javnom sektoru
• Srami li se (ovdje) itko zbog ičega?
• BORO KONTIĆ: Tuguj bronzana stražo
• Zvanično otvoren prvi zatvor u BiH na državnom nivou
• Hudovišne izmišljotine
• Bilježnica Robija K.: Dida sa Šolte

Ovih bi dana na pravnu snagu trebala stupiti optužnica srbijanskog tužiteljstva protiv Svetlane, poznatije kao Cece, rođene Veličković, udovice Ražnatović i njene sestre Lidije Veličković Ocokoljić

Ove dvije fine dame optužene su za utaju poreza i drugih novaca prigodom divljih prodaja nogometaša nekadašnjeg beogradskog kluba Obilić po raznim stranim zemljama. Navodno su uspjele klepiti par milijuna onih maraka i skoro milijun i pol dolara, sve bez poreza i bez poštene diobe s klubom – ako takove diobe uopće može biti, znajući pravila nogometnih makinacija. Osim toga, gđa Ražnatović tužena je i po Zakonu o oružju i municiji zbog protupravnog posjedovanja 11 pištolja, stanovite količine policijskih uniformi, palica, opasača, lisičina, čizama, policijskih registarskih tablica i već opreme dovoljne za cijelu jednu policijsku stanicu. Detalje, uostalom, imate po svim medijima, no to je manje bitno.

Mnogo je bitnije nešto drugo: udovica Ražnatović – u daljem tekstu Ceca – nije bilo tko. Ona je nedvojbeno megazvijezda stanovitog glazbenog (hm? ‘ajmo reći: estradnog) žanra uvjetno zvanog turbo-folk. Dotična je estradna umjetnica karijeru započela kao maloljetnica, ‘slavuj iz Žitorađe’ (kako su je zvali), i to u oprobanoj školi Ibarske magistrale, kolijevci najvećih narodnjačkih zvijezda, to je njihov Nashville, ukratko. Radila je mlada Svetlana svašta u karijeri, kako to već biva, nije lak život estradnih umjetnica.

Slavuj i ratnik u tvornici nogometa

Cecu je krenulo sredinom krvavih devedesetih, kada se smuvala sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, još jednim ‘celebom’, poznatim naročito po Slavoniji, Baranji, Kninu, Zvorniku, bosanskoj Posavini itd. Bila je to svadba, mili moji, za pamćenje: Arkan se pojavio u uniformi srpskog generala iz Prvog svjetskog rata, sa zlatnim križem od oko kilu i pol oko vrata, a mladenka u donekle pretjerano čedno bijeloj vjenčanici sa šlepom i već sve kak se šika. Došavši po nevjestu u Žitorađu (ne želite znati gdje je to), pokušao je – po narodnom običaju – ustrijeliti jabuku na vrh visokog stupa i promašio je skroz (iz šest hitaca), ali nema veze. Bio je to event desetljeća, ukratko. Arkanov kum bio je Giovanni di Stefano, od ranije poznat organima gonjenja, živio od nedostatka dokaza, trenutačno u španjolskom pritvoru. (Sve to ima na YouTubeu.)

Tu sada dolazimo do tzv. nogometa. Arkan je, naime, urođenim osjetilom za novce shvatio da je nogomet prava stvar i preuzeo beogradski lokalni klub Obilić (blizu Centralnog zatvora, odgovarajuće). Dok si rekao ‘Igor Štimac’, Obilić je postao prvak SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i tako nekoliko puta. Nije majka rodila junaka koji bi se usudio pobijediti Obilić za živa Arkana, naravno. Milom ili (češće) silom, najbolji nogometaši morali su proći kroz Obilić, čija je direktorica bila – naravno – silikonska Ceca, uz pomoć svoje sestre Lidije i makedonske umjetnice Stanislave Čočoroske, Arkanove trafikantice iz Erduta (cigarete), udate za nekog već njegovog na dvoje na troje promaknutog ‘časnika’ Srpske dobrovoljačke garde. Uzgred, ta je Čočoroska dobila pravomoćnih 14 i pol godina zatvora u Makedoniji zbog pokušaja da prokrijumčari pola tone kokaina. Ukratko, Ceca, Lidija i Staša, oslonjene na Arkanov nepobitni autoritet, proizvodile su i zatim prodavale ‘velike’ nogometaše iz pobjedničkog Obilića na sve strane – i trpale novce u džep.

Sve je to bilo lijepo i idealno do 15. siječnja 2000, kada je Arkanu istekao rok trajanja: umro je na Cecinim rukama u holu hotela Intercontinental, pogođen hicima plaćenih ubojica (inače policajaca, dakle kolega; on je i sam bio ovlaštena službena osoba organa unutarnjih poslova još od 1983. ako ne i od ranije). Ubrzo dolazi i petooktobarski prevrat, što je za FK Obilić bilo ravno kraju. Bez Arkana i prijatelja, taj je klub uvenuo i osušio se ubrzo. Ceci je preostala samo karijera silikonske pevaljke, kao odsudna zaštita.

U izvanrednom stanju nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića Ceca je dopala zatvora zbog svojih čestih i prisnih dodira s vođama Zemunskog klana. Tada i počinje ova istraga o trgovini nogometaša koja se vukla osam godina; tužiteljstvo veli da je to bilo zbog dokumentacije iz inozemstva; neki drugi kažu da se dosad nisu usudili krenuti na takvu jednu zvijezdu. To oružje i policijska oprema koji su tada nađeni u čuvenoj kući kod Marakane pripadali su inače Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, formaciji parapolicijskoj koja je bila raspuštena nakon Daytona, a veći dio pripadnika završio je u Jedinici za specijalne operacije MUP-a (JSO) koja je ubila Đinđića; neki su i danas u sastavu MUP-a Srbije, što je druga priča.

Vrući krumpir udovice Ražnatović završio je, dakle, na kraju krajeva na sudu, nakon osam i više godina. Dapače, specijalno tužiteljstvo za organizirani kriminal traži sada od suda privremenu zabranu raspolaganja imovinom dvije ucviljene sestre: neopjevano ružna staklena kućerina kod Marakane, uzor modernog arhitektonskog stila zvanog ‘arkanovština’; tri skupa auta (Ceca se inače vozi u najnovijem Range Roveru s obaveznim tamnim staklima); kuća u Grčkoj itd.

Tko štiti Cecu?

E, sad: hoće li srbijansko pravosuđe imati snage nepristrano i pravedno rasvijetliti i riješiti slučaj udovice Ražnatović? Ipak je ona zvijezda i miljenica milijuna skrušenih obožavatelja širom svih naših zemalja (a tek po dijaspori!). Zar nije pjevala Koštunici, Kusturici i ostalim vrlim srpskim muževima na onom mitingu protiv proglašenja nezavisnosti Kosova, a oni su sretno cupkali? Srbijanska ministrica pravosuđa Snežana Malović preko volje je priznala da je bilo i pritisaka u tom predmetu, ne navodeći odakle. Beogradski vrapci, međutim, znaju da je glavni zaštitnik ucviljene udovice Dragan Marković Palma, Arkanov suborac i suosnivač Stranke srpskog jedinstva koja se sada zove Jedinstvena Srbija i – članica je vladajuće koalicije. Javila se i teorija da Cecu podržava ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, po liniji zemljačkoj (i on je iz te Žitorađe) i vršnjačkoj (druže se po rođendanima i to). Dačić je to hladno demantirao, jer da on te stvari ne miješa. Treba mu povjerovati: on iz te svoje pozicije spašava vlastitu stranku i najmanje mu treba kompromitacija s Cecom. Služba je služba – družba je družba.

Glavna rasprava u ovom nadasve delikatnom predmetu bit će uskoro zakazana – a onda neka nam je svima Gospodin na pomoći. Već slutim demonstracije, prosvjede, samospaljivanja, očajničke juriše i ostala junačka djela Cecinih obožavatelja suprotiva tom gnusnom progonu herojske udovice, majke dvoje dječice koja pohađaju britansku elitnu školu, srpske domoljubne ikone i, jednom riječju, svetice silikonskih sisa i celulitnih guzova (vidjeti opet YouTube). Bit će to teško suđenje.

tportal.hr