HDZ 1990 bez stida i obraza

Izdvajamo

• Ostaje na građanima da prozru interesno patološki smisao takvih etno prepiski (saopštenja, izjava, odgovora), i da se logikom iskustvenih činjemica okrenu sebi, svojim životnim potrebama, i traženja onih struktura i ljudi, koji će nakon izbora krenuti u realizaciju predizbornib obećanja i rješavanja teških i svima zajedničkih životnih problema. Problema gladi, bijede, neimaštine, usljed ogromne nezaposlenosti, pljačke, otimačne i trpanja u svoje džepove, našeg, društvenog ili, tačnije govoreći, narodnog bogatstva.

Povezani članci

• Dosje Hag: Sto jedanaest godina sramote
• Oživljavanje strahova u BiH: ‘Kome je do rata, u kući ga imao’
• Marko Vešović: Ne postaje sumanut onaj nad kojim se vrši nasilje, već onaj koji nasilje vrši
• GOSPODINE DEBILU
• Frontal istražuje: Bog je na nebu, na zemlji imovina (2. dio)
• DAN PRIJE ISKLJUČENJA STRUJE: Na račune bivših direktora Aluminija uplaćeno pola miliona maraka!

Foto: Ramskivjesnik

Svađalaštvo prizemno politikantskog tona, koje nema da ponudi ništa ljudsko, životno, egzistencijalno, verbalni je džoker koji se izbacuje na kartaško politički predizborni son, kako bi se dodatno otupila kritička oštrica racionalno već poodavno zatupljenih bh. etno-masa.

Povodom jučerašnjeg licemjernohuškačkog saopštenja – HDZ 1990: Islamizam u srcu Izetbegovićevih laži – na tragu islamofobije koju naturaju pronacističke stranke u Evropi, pitali smo za kometar bh. intelektualce i političare.

Prof.dr. Esad Bajtal

‘Pa ne znam kako komentarisati ovo i njemu slična izborno tempirana saopštenja i prethodeće im izjave etno-politikantskih, odnosno, etno-interesnih partnera (Jednih Drugih, Trećih). Izuzev na način koji kaže da se bh. građane, još jednom, i po ko zna koji put, jezikom mržnje i logikom inercije istrajno njegovanog etno-stadnog odiozuma, već sada, logikom poratno uhodane prevare, uvlači i navlači na svoje okotobarske glasačke kutije.

Svađalaštvo prizemno politikantskog tona, koje nema da ponudi ništa ljudsko, životno, egzistencijalno, verbalni je džoker koji se izbacuje na kartaško politički predizborni son, kako bi se dodatno otupila kritička oštrica racionalno već poodavno zatupljenih bh. etno-masa.

I tu, u tački duboko nemoralnih osmišljenih predizbornih prevara, prestaje svaka mogućnost istinski ljudskog i životno korisnog dijaloga, koji je toliko neophodan ovoj zemlji i njenim gladnim, opljačkanim prevarenim, poniženim i povrijeđenim ljudima, odnosno, i tačnije, izmanipulisanim etno-podanicima.

Ostaje na građanima da prozru interesno patološki smisao takvih etno prepiski (saopštenja, izjava, odgovora), i da se logikom iskustvenih činjemica okrenu sebi, svojim životnim potrebama, i traženja onih struktura i ljudi, koji će nakon izbora krenuti u realizaciju predizbornib obećanja i rješavanja teških i svima zajedničkih životnih problema. Problema gladi, bijede, neimaštine, usljed ogromne nezaposlenosti, pljačke, otimačne i trpanja u svoje džepove, našeg, društvenog ili, tačnije govoreći, narodnog bogatstva.

Ako i ovaj put, građani ne shvate licemjerni smisao ovakvih mrzovoljno tempiranih javnih prepiski, i još jednom nasjednu na već toliko puta viđenu politikantsku predstavu u bh teatru apsurda,
onda će prokockana šansa konačne izborne promjene biti nešto za šta će sami, pred vlastitom djecom, morati preuzeti odgovornost za njihovu neoprostivo upropaštenu budućnost.

Konačno, i da ne upadnemo u zamku “izjednačavanja strana”, zna se kad i kako je sve počelo. Rat nije pao s neba, niti su zločini samonikli fenomen, tj. repa bez korijena. Haške presude su o svemu tome, argumentovano i pravosnažno-sudski rekle svoje. U normalnom i demokratskom svijetu, takve presude, postaju dragocjeni vodiči na životnom putu u novu, bolju i ljudskiju budućnost.

Nijedna ozbiljna politika, a posebno politika mira i samopoštovanja, niti bi smjela, niti bi mogla, zanemariti etičku, ljudsku težinu, i povijesno opominjući smisao tih i takvih presuda.

A ovdje se na njih, na te presude, ne samo žmiri, nego ih se, politikantski nevješto, uprkos svim svjedočanstvima i dokazima, pokušava, relativizirati, umanjiti i konačano poricati, pljujući time na desetine hiljada grobnica i doslovno nedužnih B-H-S žrtva ove zemlje.

Na njihovim grobnicama tro-etničko politikantstvo već tri skoro decenije gradi svoje licemjerne političke karijere.
Čini se to bez stida i obraza. Bez odgovornosti i pokajanja.

I bez neizbježne grižnje savjesti.

Koje ovdje, u glavama nadmenog i etno-pragmatskog, sebično-interesnog, politikantskog uma, nema ni u tragovima’, istakao je prof.dr. Esad Bajtal.

Nerin Dizdar

‘HDZ 1990 se izgleda uoči izbora umjesto light HDZ-a BiH sada javnosti pokušava predstaviti samo kao tvrdo pakovanje HDZ-a. U obje ove opcije, oni su i dalje kopija ili rezervna verzija jedne te iste politike i jedne te iste ideologije.  Teze o novim narodima, čija jedina svrha je vjerovatno očekivani aplauz thompsoniziranih glasača, ipak ukazuju na intelektualnu hipokriziju i odsutnost bilo kakve suvisle političke platforme ove stranke. Da stvar po njih bude gora, ne mogu pridobiti niti radikalizirane glasače, niti svojom kvislinškom snishodljivošću mogu pridobiti podršku institucija Republike Hrvatske. Hrvatska ipak  kao ekskluzivnog zastupnika svojih interesa i apetita u BiH vidi HDZ BiH, koji decenijama ima punu logističku, infrastrukturnu i finansijsku podršku države Hrvatske, što je potvrđeno i nizom presuda Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Za očekivati je i skori kvazipatriotski odgovor druge strane, pošto se u nedostatku suvislih programskih kampanja, u nedostatku političke vizije izbavljenja zemlje iz uopće kritičnog stanja, desničari bave pokazivanjem što većih nacionalnih mišića’, kazao je  Nerin Dizdar, SDP BiH.

Emir Suljagić

‘Ovo je direktno iz vokabulara Radovana Karadžića: post facto objašnjavanje zločina protiv čovječnosti zamišljenih u Zagrebu i počinjenih od HVO-a borbom protiv navodnog islamskog ekstremizma i istovremeno poziv, poziv na dovršavanje posla koji nisu završili 1993. godine’, kazao je Emir Suljagić, GS BiH.

Irma Baralija

‘Ne znam da je gospodin Izetbegović dao spornu izjavu. Ukoliko jeste, osuđujem je jer nijedan ratni zločin se ne smije nazivati incidentom, to degradira dostojanstvo žrtve prema kojoj moramo imati neizmjerno poštovanje.

A što se tiče saopštenja HDZ 1990, moj stav je slijedeći:

HDZ 1990 je u posljednje vrijeme povlačio poteze koji su naišli na osudu građana i građanki u svim dijelovima BiH, poput podržavanja spornog Zakona o akcizama. Čini se da ovo saopštenje za javnost ima za cilj uzburkati emocije kako bi ljudi zaboravili Zakon o akcizama i počeli ponovo razgovarati o ratu a ne o poskupljenjima s kojima se suočavaju svaki dan. Veliko je razočarenje i šteta za pluralizam na političkoj sceni da i HDZ 1990 koristi populizam i teške riječi u predizbornoj godini što čini da se ni po čemu suštinski ne razlikuje od HDZ BiH. Trebali su drugačije osmisliti kampanju u ovoj izbornoj godini, ako ne žele ponoviti loše rezultate sa prethodnih izbora’, kazala je Irma Baralija, Naša stranka.

Slavo Kukić

‘Prije godinu i pol iz tiska je izišla moja knjiga Vrijeme obnovljenog zavijanja nacionalnih truba. Ovo saopćenje, ali i Izetbegovićevo svođenje zločina koje je činila Armija na eksces, samo je potvrda da smo u to vrijeme duboko zaglibili’, istakao je prof.dr. Slavo Kukić. ‘Jer, doista se ono, što se događalo u Trusinu, Uzroku, Grabovici, ni po čemu osim po brojnosti ne razlikuje od Ahmića i inih da bi ih se tretirali ekscesima a ne onim što oni stvarno jesu – zločini. S druge strane, odgovorna politika na takve provokacije nikada neće odgovoriti na način za kakvim se poseže u saopćenju HDZ 1990 – a koji neodoljivo asocira na ratne trube iz prve polovice devedesetih. S takvom pameću i kod jednih i kod drugih nemoguće je napraviti iskorak iz bh. tunela. Naprotiv, s njom je moguće samo pogasiti i ono malo svjetla što je još uvijek eventualno ostalo. Ako, drugim riječima, ovoj zemlji i svome narodu žele dobro, umjesto međusobnog prepucavanja u prvoj slijedećoj prilici će zajednički otići i u Ahmiće i u Trusinu i na sva druga stratišta, pokloniti se žrtvama i definitivno, i zajedno izreći toliko potrebno “nikad više”.