Promocija romana “Proleće se na put sprema” Bojana Krivokapića
Povezani članci
- Deveti život grada
- Odgovor Boška Puletića na tekst “Odron ili vijeđanje Bore Stankovića” Gradimira Gojera
- Nenad Obradović: Sloboda čina ljubavi
- Obilježava se 58. godišnjica smrti Tina Ujevića
- Što ga bolnije jači od njega ’tuku po prstima’ Dodik će se više cinično iživljavati na onima na kojima može pa makar bili i mrtvi
- Drago Bojić: Ne možete se pozivati na Boga ugašene savjesti
Izdavačka kuća Buybook sa zadovoljstvom vas poziva na promociju romana „Proleće se na put sprema“ autora Bojana Krivokapića.
Promocija će se održati u knjižari Buybook (Radićeva 4) u ponedjeljak, 19. februara, u 19:30 sati.
O knjizi će pored autora govoriti Lejla Kalamujić i Kristina Ljevak.
Pisan fragmentarno, ovaj roman donosi priču o Gregoru, dječaku-čovjeku kroz kojeg polifonično progovaraju različiti likovi i njihove transgeneracijske priče – o siromaštvu, nepravdi, borbi, bolesti, smrti, preživljavanju, ljubavi. Likovi, iako identitetski različiti, slični su u svojoj osiromašenosti i rastrzanosti, njihov dah je sve kraći, životi im trepere, a snovi se sve češće stapaju sa zbiljom. A ta je zbilja iz dana u dan sve nesigurnija, nestabilnija.
Ovo je roman o dječaku koji je volio da plete, o desetak baba od kojih su neke motale duvan i decenijama gledale u more, o bolnicama, smokvama u Skadru, o Istri, kolonistima, Jugoslovenima, o izmicanju tla pod nogama, o borbi – za bolji život.
O romanu „Proleće se na put sprema“ Bojana Krivokapića
Višestruko nagrađivani novosadski pisac Bojan Krivokapić u romanu „Proleće se na put sprema“ uspio je sublimirati gotovo cijelu istoriju Balkana, ili barem njegovog patrijarhata, odnosno ono što je od nas nakon ratova i tranzicije ostalo. Gregor, njegov pripovjedač, jedan je od junaka kojeg je nemoguće ne voljeti, osim ako nam lični pogrešni svjetonazori ne dozvoljavaju da prihvatimo dječaka koji voli da plete.
Kada bismo bili spremni da se zarovimo u potrazi za „kosturima u vlastitim ormarima“, pronašli bismo dosta onoga što je iznjedrilo Gregorovo porodično stablo, Gregora, pripovjedača romana „Proleće se na put sprema“, tog šarmantnog veseljaka koji kofere pune kamenja nosi sa mnogo lakoće. „Gregor je dječak. Čak i kad odraste. Neobičan je po mnogo čemu. Konstantno ga prate bolest i smrt. Sve oko njega se osipa i raspada. Ali, Proleće se na put sprema nije mračan roman. Ne može ni biti kad ga pripovijeda Gregor. Optimista bez igdje ičega. Samo je u takvom liku Krivokapić mogao razigrati svoj talent za detalj i atmosferu. Samo je u njegov pogled mogao upisati ljepotu svijeta u nestajanju“, napisala je u recenziji romana Lejla Kalamujić.
Odrastao devedesetih a formiran tranzicijskih dvijehiljaditih, uz odluku da piše samo o onome što ga se tiče, Bojan Krivokapić imao je nažalost obilje tema iz disfunkcionalnog registra. Od raspada radničkih porodica do individualnog snalaženja uz prekarnih rad njihovih potomaka.
Snažno feministički intoniran ovaj roman je dao glas generacijama žena koje društvo najčešće percipira kao nečije kćerke, majke i žene.
„Normalizacija“ istospolne ljubavi takođe je važan segment u ovoj knjizi.
„Tko sam? Vječno pitanje. Hrabrost da se ono postavi, odlučnost da se krene u (literarnu) potragu za odgovorom, možda je put ka individualnom oslobođenju. To bi trebao biti jedan od ciljeva dobre književnosti, a u svojoj knjizi Proleće se na put sprema Bojan Krivokapić ka tom cilju korača otmjeno i lirski, duhovito i razigrano, jezički maštovito i rafinirano“, napisala je Daša Drndić.
Sa istančanim smislom za detalj, za valere koji razlikuju vrhunskog pripovjedača od onih koji tek imaju potrebu da nešto ispričaju, Bojan Krivokapić sa svojim „Prolećem“ donosi cijelu galeriju junaka i njihova različita iskustva. Njegov Gregor nas uči da ne mislimo kako su jesen i zima naša nužnost, čak i onda kada život ne nalikuje pretjerano proljeću i ljetu.
Uz pomalo melanholije i podosta rafiniranog humora, ova knjiga zadovoljiće i najprobirljivije čitatelje/ice i biti im saveznik na putu ličnih reminiscencija i potraga za onim što nas je formiralo, a na šta, uslijed trke sa životom, zaboravljamo.