Ni lijevo, ni desno – pa u …!

Izdvajamo

• U zadnjih mjesec dana, a sve zbog izbora, u Mostaru su dvije nacionalističke – vladajuće partije napravile sljedeće: Raspisale i primile u državne organe i ministarstva 135 visokoobrazovanih pripravnika. Potom su tome pridodali 636 kantonalnih stipendija i kredita i 60 gradskih. I kad sve to saberete - dobijete, samo po tom osnovu njihovih preko 5000 glasača. A ljevica, još diskutuje i nadvodnjava se je li i kako zajedno? Kako i na koji način je primljeno ovoliko novouposlenih i „skrbnika“?

Povezani članci

• UZ 27. JULA DAN USTANKA NARODA HRVATSKE
• Hrvatska je „sigurna zemlja“, jer nije zanimljiva ni vlastitim građanima
• Čačić prešućuje bitno: Nije tema je li hrvatski radnik lijen nego to što radi u lošem sustavu
• Kathryn Bolkovac nominovana za Nobelovu nagradu zbog pisanja o trgovini ljudima u BiH
• Zavidajmo ga šrafcigeru!
• Samo ubojica

Ako se ne mogu pobijediti ovi koji su nas do dna doveli treba im onda ostaviti da preostalo sahrane i dokrajče. U protivnom, znaće se da se dogovoriti ne možete, pa neka ide svako svojim putem, a ovim što već uveliko praktično ostvaruju svoje predizborne poene, servirajte još jednu pobjedu. A onda, neka vam je Bog na pomoći, a i on vam nikada nije bio previše naklonjen, jer vjerski poglavari već odrađuju svoj dio izborne platforme

Kada žestoko i s pravom kritikujemo ove što su nas rasuli i rasipaju po svijetu, vlastodršce što su oteli preduzeća i radna mjesta, ove što i sjećanja hoće da nam otmu, što hoće da zaboravimo, ove što patriotizam unovčuju pa svaki dan između devedeset druge i devedeset šeste pretvaraju u KM-ove, moramo biti pošteni pa kritički progovoriti i o sebi samima, o onim što lijevo i antifašistički misle i baštine. Da bi im ukazali da se, a preostalo je još malo vremena, averte, prepakuju i organizuju pred oktobarske izborne dane.

U izbornu utakmicu, još prije godinu dana, ljevica je ušla najavljujući okrupnjavanje i koliko je to moguće ujedinjenje ne samo lijevih partija, nego i NVO sektora, građanskih opcija, intelektualaca koji se nisu svrstali u logističku potporu vladajućim, građana kojima su nacionalisti zatrli svaki trag postojanja… Bio je to u stvari i jedini recept kako da se osvoji vlast,  skinu nacionalisti, ostvare istinske promjene i konačno progleda.

Gdje smo danas?

Ne samo članstvo, nego i mnogi drugi obični građani prihvatili su to kao jedino rješenje našeg bh nacionalističkog ludila, kao spas da se s grbače skinu vlastodršci, da se sačuva država, da se naprave pomaci. No, osam mjeseci pred izbore ključna pitanja organizovanja i nastupa ljevice nisu riješena. Naprotiv, da li iko zna, a članstvo pogotovo i svi oni koji su zagovarali ovakav pristup, danas četerdesetak sedmica pred izbore, kakav je odgovor? Ne zna se hoće li se i ko to zajedno? Ako se hoće, kako će se? Hoće  li se praviti predizborna ili postizborna koalicija? Šta je to minimum zajedničkog i kako to organizaciono i ideološki posložiti i profilisati, a izbori su sutra!

Doda li se tome da je utrka za fotelje poodavno počela, da se namjerno i zlonamjerno u prvi plan guraju kandidati, a ne organizacioni oblici i modaliteti zajedničkog nastupa, kod običnih ljudi stvara se, s pravom, utisak o nejedinstvu, pa će  sve završiti na dobrim željama, a cilj, u krajnjem neće biti ostvaren.

Još prije pola godine ukazivao sam da bi žal za foteljama mogla nadvladati osnovnu ideju… I to se upravo događa. Prvo se, a evo po treći put, samoproglasio kandidatom za člana Predsjedništvo gospodin Komšić. Kako to nemušto pokušava objasniti sve se svodi u inat HDZ-u i Draganu Čoviću. Inati i politika protiv ovu zemlju nikada nisu vodili dobrom. Mnogi će reći, pa između ove dvojice Komšić je bolji. Pri tom će zaboraviti da  i od jednog i od drugog ova zemlja ima na desetine i novih i boljih. Hoćemo li njihov učinak mjeriti brojem potrošenih mandata ili onim što su to sve ove silne godine (ne) uradili? Svima koji rade protiv, a ne za, sve će se kad-tad vratiti!

Ne mogu predstavnici ljevice zagovarati i boriti se za nove granice koje su uspostavljene na AVNOJ-u, potvrđene bezbroj puta od Badenterove komisije do Dejtona itd. (npr. Sutorina – „vlasništvo BiH“, razapinjanje Andrića ili bagatelisanje Hercegovine…), ne mogu iznositi ekstremnije stavove od najekstremnijih desničara, zarad lične promocije, i pri tom glumiti lijevu opciju, pa se u njeno ime kandidovati, ili to pokušati, a sve u svom interesu prepakovanom u tzv. interes BiH. Nemojte misliti da to članstvo i ljudi ne prepoznaju!

Dobro je da se od ljudi na terenu traže ideje za programe, ali tim ljudima niko ne zna odgovoriti dokle se stiglo sa zajedničkom platformom i jeste li zajedno i ko je to, ili nije, zajedno!

Ako plediraš da si ljevica onda to i ideološki i programski moraš dokazati. Zna se da lijevonogi  Džajić i Šurjak nikada nisu mogli igrati desno krilo, da je udesno mjesto za Topića, a da je sredina isključivo namjenjena Osimu i Bajeviću. No, danas to u politici nije tako. Svi bi, što zvanično, a još više nezvanično da se trpaju u centar, jer on donosi rezultat, ili bi da budu malo i jedno, malo i drugo. A uz to, još sa liberalnim pogledima na ekonomiju i prodaju svega što je mukom stvoreno.

Ljevica je zaboravili na riječ radnik, o radničkoj klasi niko i ne progovara. Danas je radnik – i inženjer i obespravljeni ljekar i pravnik. Morate se, konačno, okrenuti i nezaposlenom radniku  i običnom građaninu, jer to od vas očekuju. No, vi se još uvijek bavite sami sobom.

Dok se pokušavate dogovoriti, na terenu je situacija otprilike ovakva: U zadnjih mjesec dana, a sve zbog izbora, u Mostaru su dvije nacionalističke – vladajuće partije napravile sljedeće:

Raspisale i primile u državne organe i ministarstva 135 visokoobrazovanih pripravnika. Potom su  tome pridodali  636 kantonalnih stipendija i kredita i 60 gradskih. I kad sve to saberete – dobijete, samo po tom osnovu njihovih preko 5000 glasača. A ljevica, još diskutuje i nadvodnjava se je li i kako  zajedno?

Kako i na koji način je primljeno ovoliko novouposlenih i „skrbnika“?

Ovoga puta, autor ovih redova nema namjeru na to odgovarati. Neka se ohrabre i oslobode straha i stega oni koji nisu prošli, pa neka se i izjasne. Cipelu koja žulja morate sami promijeniti, jer to drugi za vas neće uraditi!

I to im je bilo malo pa je Vlada kantona pred Novu godinu najodanijim u administraciji, zvanično, njih 40, dodijelila i 13 platu, dok doktori organizuju štrajk, jer su im plate daleko manje nego li ovim dovedenim u ministarstva.

Ili, kad je riječ o zdravstvenoj situaciji u Federaciji, a to su zvanični podaci, 300.000 građana je bez ikakvog oblika zdravstvene zašite i legitimacije. Ko osigura njih bar trećinu, treba dobiti izbore.

Postoji, još uvijek, ali manjinska intelektualna elita koja se još jače mora uključiti – jer žestoko ukazuje na društvene anomalije i otvara vidike, za razliku od onih tzv. intelektualaca koji, zarad sopstvenih interesa zagađuju intelektualni i svaki drugi prostor djelovanja, dok se vrhuške bakću jesmo li, nismo li, kako smo i hoćemo li uopšte zajedno!

Pokušajte, bar, saslušati i uvažiti takve s pameću i dobrom namjerom.

Ostalo je, ipak, još i vremena i prostora da se “isfiltriraju“ samostalni strijelci, nastavi započeto s novim ljudima, novim licima i novim idejama. Mora se očvrsnuti iznutra, a ovim spolja jasno dati do znanja da nije sve na prodaju i dilovanje. Staviti se na čelo pokreta za promjene imperativ je koji mora predvoditi SDP pa će i raspolućeno rukovodstvo DF-a, uz njihovo članstvo koje istinski hoće promjene, polučiti rezultatom. U tom slučaju bi i Naša stranka koja je u organizacionom razvoju i uz sve različitosti koje i ne krije, siguran sam postala dio opštenarodnog i pobjedničkog fronta. Svako ukopavanje u sopstvene rovove, decenije su to pokazale, vodi jedino u propast.

Ako se ne mogu pobijediti ovi koji su nas do dna doveli treba im onda ostaviti da preostalo sahrane i dokrajče.

U protivnom, znaće se da se dogovoriti ne možete, pa neka ide svako svojim putem, a ovim što već uveliko praktično ostvaruju svoje predizborne poene, servirajte još jednu pobjedu.

A onda, neka vam je Bog na pomoći, a i on vam nikada nije bio previše naklonjen, jer vjerski poglavari već odrađuju svoj dio izborne platforme.