POGREŠAN PRESTUP

Povezani članci

• Žrtve da postanu briga društva i institucija Srbije i Hrvatske
• Esad Bajtal: Muzej nije zaključan ključem, nego otimačinom i pljačkom društvene imovine
• Dűsseldorf – Vrag je u detalju
• CRKVA I DRŽAVA: Zašto je kardinal Puljić ignorirao inauguraciju Predsjedništva i Dan državnosti?
• Hrvatski kupus i popis u BiH
• Tomislav Jakić: Suze sarajevske

Zakurac je meni mojih četrdeset godina marljivog učenja, zakurac sam išao u školu, i povijest mi je izgleda zakurac bila učiteljica života. Zakurac sam odrastao i pohađao nastavu na kojoj sam slušao žive, preživjele svjedoke jedne od najvećih bitaka Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, prekretnice po mnogočemu, zakurac kina i projekcije filma Sutjeska i na koncu izgleda da je toliko mladosti, toliko Dalmatinaca poginulo zakurac jer se jednostavno morao u ovoj nesretnoj zemlji koja uporno pokušava na svakodnevnoj bazi proizvoditi sve veće ludilo, pojaviti povjesničar dr. Davor Marijan. Zakurac je sve to meni i vama i svima, jer je po najnovijoj teoriji eminentnog i uglednog hrvatskog povjesničara za pokolj Dalmatinaca na Sutjesci kriv ni manje ni više već – Tito!

Nema grada u Dalmaciji kojem djedove kosti ne počivaju u kanjonu Sutjeske, iz samog Splita bilo ih je preko tisuću, ali zakurac kažem sve je to bilo jer mladost Splita nisu masakrirali Wermacht, elitne postrojbe SS-a, garnizoni ustaša združenih sa braćom četnicima, već je ta mladost stradala, po povjesničaru dr. Davoru Marijanu iz Hrvatskog instituta za povijest, a koji se bavi hrvatskom u kako veli „komunističkoj“ Jugoslaviji – zbog greške u strategiji Josipa Broza Tita.

Zakurac smo mi kao djeca slušali žive, autentične svjedoke koji su Tita držali za heroja i brilijantnog stratega, zakurac smo mi od njih učili kakva su zvjerstva radila „združena braća“ nad preživjelim partizanima kad nas je nakon sedamdeset i kusur ugledni povjesničar, u još uglednijem dnevnom listu, pod mudrom palicom najuglednijeg novinara valjda u povijesti Splita razuvjerio u tu desetljetnu zabludu. Nijemci su, po uglednom povjesničaru, pustili tako partizane smijući se glupanu Titu da se fino okupe svi na jednom mjestu, pa da samo izvlačenje iz obruča postane naučna fantastika. Zakurac se to i dogodilo, kao što je mladost Dalmacije zakurac izvela tu naučnu fantastiku, kad su po uglednom povjesničaru, probijali se preko kurca, sve proklinjući gorku sudbinu što im je za poglavicu dala tako nesposobnog i brutalnog Maršala koji će ih kao ovce odvesti na klanje. Zakurac to što su poklani kao ovce i zakurac to što je krvava Sutjeska doslovno zakrvavila tijelima tisuća partizana, kao što je zakurac u čijoj je to izvedbi bilo, zakrac je sve to kažem, jer je za čitav taj masakr kriv – Tito!

Dakle ni Wermacht, a bogami ni SS, kao ni „združena ustaško – četnička bratija“ koja je orgijala po Sutjesci, dakle ni još na tisuće domaćih izdajnika, jadnika koji su navlačili okupatorske uniforme, već Tito oca mu jebem komunističkog. I ako ste mislili da naš povjesničar staje, da mu je dosta što nam je svima sjebao znanje, desetljeća učenja i studiranja, naravno da ste se prevarili. Ugledni povjesničar Marijan odgovorno tvrdi kako velika većina partizana uopće nije bila u članstvu Komunističke partije. Zakurac meni što sam u školi svojim očima i ušima slušao stare ponosne komuniste sa Sutjeske, zakurac mi što su sa suzama u očima govorili o junaštvu Hrvata koji su do zadnjeg daha ginuli sa Titom i Partijom na usnama, zakurac nama i meni sve to – kad imamo uglednog povjesničara Marijana koji tvrdi drugačije. Dalmacije, tvrdi on, posebno iz Dalmacije bilo je najmanje komunista, što je i red, ako se pogleda koliko je danas u Dalmaciji – ustaša.

Ne vidi, istina povjesničar, na mudra pitanja uglednog novinara, ništa sporno oko obilježavanja te bitke, ali vidi u pristupu. Zakurac nama i pristup sedamdeset godina svim izvještajima, pa čak i onim njemačkim, zakurac nam filmovi, herojski govori i ponosna obilježavanja kroz mladost, sve je to bio, po Marijanu tek – pogrešan pristup.

Ugledni povjesničar sastavio bi i kalendar od pedesetak velikih bitaka koje su vodili Hrvati kroz povijest, pa bi tako rame uz rame Sutjesku vjerojatno stavio i uz Staljingrad, koji je također u tom pristupu bio stratište Hrvata. Svih onih koji pogađate, velika većina, nije bila u članstvu Komunističke partije. Apelira, naš ugledni povjesničar, da Ministarstvo branitelja napraviti kalendar u kojem bi bile najveće bitke u kojima su stradali Hrvati, bez obzira na uniforme, jer nitko normalan ne vidi ništa loše u takvom pristupu. Nijemci, kategorično će povjesničar, brinu o svojim poginulima tijekom Drugog svjetskog rata i to nikome ne smeta, kao što nitko to ne smatra veličanjem nacizma. Kako to Nijemci slave i obilježavaju nije nam poznato, valjda dobro skriveni u neonacističkim katakombama, ali zakurac je meni da ja sada opet idem u svoje krajnosti, upravo u momentu kada mi je ugledni povjesničar – prosvijetlio pamet!

I naravno da se ugledni povjesničar sa uglednim novinarom dotaknuo Bleiburga i naravno da to stratište mora ući u kalendar zajedno sa Sutjeskom, kao što je potpuno naravno i normalno da jedan povjesničar izvali kako je Bleiburg usporediv sa Jasenovcem, i naravno da će to izaći u najeminentnijoj novini u svemiru, kao što će nama svima napokon sinuti kakve smo budale bili sedamdeset i kusur godina.

Ali zakurac je nama to svima.

Mi to jednostavno nismo znali koliko nas krivo uče, lažu i obmanjuju. Dok nam svima dr. Davor Marijan nije otvorio oči. Nakon toliko godina shvatio sam kako je sve što sam učio, normalni svijet u kojem sam živio, povijest koju sam volio i proučavao bio samo, kako ono,

– pogrešan prestup!

—————————————————————————————————————————————–

‘U toku pete neprijateljske ofanzive 1943. kod Tjentišta na Sutjesci (rijeka u Hercegovini, lijeva pritoka Drine, dužine 36 km, u gornjem toku kotlina Čemerno, nizvodno kanjonska dolina Prosječenica (dubine 1200 m), zatim proširenje Tjentište, koje je od doline Drine odvojeno Curevskom sutekom) je glavna operativna grupa NOVJ (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije) sa VŠ (Vrhovnim štabom) izvršila proboj iz obračuna njemačkih, italijanskih i kvislinških snaga i preko Sutjeske prodrla u istočnu Bosnu. Bitka na Sutjesci jedna je od najvećih epopeja NOR (Narodnooslobodilačkog rata). Dolina Sutjeske oko Tjentišta s partizanskom kosturnicom i spomenikom stavljena je 1958. godine pod zaštitu države.’ (Popularna enciklopedija, Bigz, Beograd, 1976. – korišteni materijali leksikona Volksbrockhaus i drugih leksikografskih izdanja F.A.Brochaus, Wiesbaden)

‘Ukupno je stradalo oko 7,500 partizana, više od trećine koji su ušli u borbe. Gotovo polovinu poginulih partizana na Sutjesci čine Dalmatinci.^[8] Među palim borcima je bilo 597 partizanki, što je “nezabilježeni primjer gubitaka žena-boraca u istoriji ratovanja”.^[9] I pored gladi, teških gubitaka, ekstremnih fizičkih napora i neprekidnih borbi snage NOVJ zadržale su visok moral i borbenost, što im je priznao i neprijatelj.^[10]Njemački glavnokomandujući general Rudolf Lüters je u svom izvješću opisao “komunističke pobunjenike” kao “dobro organizirane, vješto vođene i s borbenim moralom koji izaziva čuđenje”.

Operacija Schwarz je završena 15. juna 1943. godine probojem glavnine snaga NOVJ u Bosnu. Odmah po proboju iz obruča NOVJ je prešla u protuofenzivu u istočnoj Bosni, čisteći osovinske utvrde u Vlasenici, Srebrenici, Olovu, Kladnju i Zvorniku tokom slijedećih 20 dana.

Švarm ocenjuje da je partizansko izvlačenje i proboj bila čista pobjeda, ravna čudu.^[4] Niti jedna partizanska jedinica nije se predala, niti jedna nije dezertirala.^[4] U SFRJ, Sutjeska je postala simbol izuzetnog požrtvovanja, hrabrosti i moralne čvrstine u najtežim iskušenjima.’ (Bitka na Sutjesci- Wikipedia)