I OBEZLIČENOST I OBEZGLAVLJENOST

Povezani članci

• Zlatko Dizdarević: Teritorijalizacija nacionalističko lopovske histerije u državi ni na nebu ni na zemlji
• Amnezija Aleksandra Vučića
• Martin Nesirky: UN nema duple standarde prema dešavanjima u BiH i Ukrajini
• NOVI GOVOR SLIKE BORKA MOČEVIĆA
• Online promocija knjige Globalizacija i militarizam iz edicije Re:politiko
• Magazinović najavio ogromnu aferu čiji trag vodi do HDZ-a: Filmski radnici zakinuti “u ime države”

Izložba Selfie Nusreta Pašića u Collegium artisticumu

Nusret Pašić pripada plejadi ponajboljih sarajevskih slikara koji nisu najbolji samo u vremenima u kojima živimo, ne, on pripada antologijskom izboru najboljeg od najboljih u vanvremenoj projekciji stvari, u jednom pogledu koji ne seže do nego preko plota!

To je stvaralac koji ne izlaže mnogo i često!

Dapače, Pašić izlaže onda kada ima što kazati! Njegovo poniranje u materiju likovnosti bogati naš suvremeni likovni izraz, prevashodno u pogledu sadržine elementarne likovnosti. Pašić je angažirani likovni stvaralac, koji kritički promatra svijet i rituale življenja oko sebe. To nije nimalo zahvalna pozicija, jer on sa superiornim prezrenjem gleda na besmisleno komercijalno slikarstvo današnjice, koje istina podražava najprimitivnije afinitete jedne klase kojoj, uz ogroman novac treba i dekorum nadmoćnosti i besmisla svake vrste…

Pašić, čiji likovni lingvizam ne duguje nikakvim uzorima, već je autentičan, a u zanatskom smislu toliko superioran da imate osjećaj da je to slikar koji se poigrava sa svim i svačim i niti jednog trenutka ne robuje bilo kakvoj kanoničkoj uvjetovanosti, na ovoj izložbi u Gradskoj galeriji Collegium artisticum odlučno se i učinkovito do bola obračunava sa stravičnim fenomenima ovdašnje nekulture, ali i nekulture u svijetu uzrokovane robovanjem tehnicizmu svake vrste.

Pašić svjesno najprije u prvoj instanci vlastitoga likovnoga angažmana obezličava, odnosno krajnje tačno detektira svijet pognutih kralježnica svuda oko nas, da bi u dubinskoj iteraciji prikazao defakto potpunu obezglavljenost ljudi svedenih na brojke robotizacije koja permanentno uništava svaku misaonost, a ustvari poništava svaku tapiju na civilizacijske tečevine u ovom dobu naših, više nego infernalnih, pojedinačnih i kolektivnih sudbi…

U Pašićevoj subjekciji stravično djeluju ravne crte atomskih kiša, a naočale i slušalice na igračkama medvjedićima pokazuju istančan osjećaj i stanovito podozrenje i prezrenje umjetnika prema svijetu najjeftinije merkantilizacije, pa i one u samoj likovnoj umjetnosti.

Sukob gotovo djetinjeg naiviteta i nadmoćnog slikanja detalja pokazuje Pašićevo angažirano slikarstvo kao izravnu kritičnost prema svim oblicima obezličenosti i goleme obezglavljenosti svijeta na koji smo, evidentno osuđeni, a koji nije predapokaliptičan.

Ne, apokalipsa je tu samo je nismo svjesni…

Ovo je likovni događaj decenije u Sarajevu!