Godine koje su pojeli pacovi

Izdvajamo

• Koja je to pravda kad će se desetine novih škola zvati njegovim imenom. I što li će te presude biti donesene, i njemu i onim ustašama, baš oko 25. i 29. Novembra. Možda im se uzme kao olakšavajuća okolnost.

Povezani članci

• Brano Vuković: Mostar je grad u kome je laž legalizovana
• Jednoga dana, tko zna kada…
• Naša stranka: 400 hiljada za ‘adaptaciju’ općinske sale bolje dati za đačke užine, gradnju parkinga i slične svrhe
• Reis Cerić nanosi veliku štetu muslimanima u BiH
• Vlada premijera Forte ukinula paušale profesionalnim kantonalnim zastupnicima
• Viktor Ivančić: Suveniritet

Foto: Emmanuel Ortiz

Jebote pravda koja se pravda!

”Velušiće tuci, i Pofaliće, tamo nema puno srpskog življa, idi na artiljerijsko osmatranje. Da ne mogu da spavaju! Da im razvučemo pamet njihovu!!!”

Poslije su nešto skrpili, kao država, kao Ustav, kao tražili ga a nisu mogli da ga nađu, kao suživot, kao napredujemo na mapi puta, kopilad iz mješanih brakova, garanti sporazuma, specijalni odnosi, implementacije u punom kapacitetu, referendumi, ugroženi, svečani dočeci i crveni tepisi onom žvali iz Beograda, helikopteri, popovi, mise, ustaše, četnici, KOS-ovci, bolja budućnost, stotinu nekih kuraca. Truli generale, ispunio si zadatak, nigdje pameti, razvučena po bijelom svijetu i još se razvlači. Ostala ova bagra a ni Srba više nema.

I nas je bilo stotinu. Pola ih nije živo dočekalo kraj rata, neki su otišli voziti kamione u Kanadi malo ranije, neki kasnije, kad su se izborili. Neki su pali sa 17 godina, odmah na početku. Nije to bilo obučeno ni pušku napuniti. Ostalo nas je svega desetak, ko bez ruke, ko bez noge, neki i obje, malo nagluvi od detonacija, skrpljeni za glasanja i kad bi sabrali šta ko ima možda bi i ispao jedan ili dvojica čitav, u komadu. Ovi što čuju i vide kažu da nas ponovo zovu. Može, ovi u kolicima će biti laka motorizovana. Žalimo se jedan drugome da još uvijek loše spavamo, ne daju nam više Apaurine bez recepta a i kad ga dobiješ plaća se. I viđamo se na dženazama i sahranama ako nije puno uzbrdo, ne može ovaj jedan, bacio plinsku bocu na noge, da ih slomije, samo da se ne bi ponovo vratio u rov iz kojeg je mjesec dana prije toga sakupljao brata. Truli generale, ispunio si zadatak, odspava se nekad po par sati.

Gledam ga na suđenju onako trulog, bolesno trulog, bolesno se kezi, ko hijena, pitam se šta je i koja je to pravda, pitam se što nije prosviro, još dok su ga ”tražili”, svoj bolesni mozak kao što to nalaže generalska čast. Truli generali nemaju časti. Zvuči mi nekako bolje, duže, 40 godina od doživotne jer neće još dugo, truo je. Zlo ga pojelo svog.

Koja je to pravda kad će se desetine novih škola zvati njegovim imenom. I što li će te presude biti donesene, i njemu i onim ustašama, baš oko 25. i 29. Novembra. Možda im se uzme kao olakšavajuća okolnost.

Jebote pravda koja se pravda!