Pauletić i društvo iz ST-a su medijski zločinci
Povezani članci
‘Objavljivanje lažnih lista četnika, kosovaca i suradnika okupatora bez obzira na teške posljedice koje su žrtve takvih lista pretrpjele je moralno dno. Da ima pravde, takvi bi pseudonovinari bili zatvoreni’, rekao je Ivančić na svjedočenju zbog tužbe Roberta Pauletića, Joška Dadića i Ive Bonkovića protiv Novosti
Ne smatram uvredljivim Pauletića nazvati svinjom koja pere svoje krvave ruke i glibom umazane papke zbog toga što ruke jesu krvave i zaista se peru. Ne mislim da su doslovno umočene u krv, nego da su uprljane objavljivanjem lažnih spiskova kosovaca, četnika i okupatora. Popisani ljudi su kasnije snosili teške konzekvence, pa je riječ o metafori koja je istina, kazao je kolumnist Novosti Viktor Ivančić danas pred Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Na sudu se našao u svojstvu svjedoka zbog tužbe za naknadu štete zbog njegove kolumne ‘Dva svinjčeta’, kojom Robert Pauletić, Joško Dadić i Ivo Bonković potražuju 175.000 kuna od SNV-a, nakladnika Novosti.
Podsjetimo, Ivančićeva satirična kolumna napisana je u povodu intervjua što ga je za Slobodnu Dalmaciju s Robertom Pauletićem, tadašnjim doministrom turizma i kandidatom za gradonačelnika Splita, a nekadašnjim urednikom i novinarom Slobodnog tjednika, medija koji je ratnih 1990-ih objavljivao lažne popise ‘četnika’, ‘kosovaca’ i ‘suradnika okupatora’, vodio Joško Dadić, također bivši novinar ST-a. Ta dvojica bivših suradnika razgovarala su o raznim temama, da bi Dadić tek pri samom kraju Pauletiću postavio pitanje: ‘A što je s radom u ST-u i objavljivanjem popisa navodnih kosovaca?’ Pauletić je odgovorio da on nema ‘apsolutno nikakve veze s tim spornim popisima’ i dodao da je on u ST-u samo formalno obnašao dužnost glavnog urednika.
Oko ove epizode Viktor Ivančić je u svojoj kolumni izgradio satiričnu basnu: glavni su likovi opisani u zoomorfnim kategorijama, a sama basna na kraju donosi pouku o pravim dimenzijama ‘moralnog svinjca’. Kako je potvrdio pred sudom, svoju kolumnu je temeljio na istinitim informacijama koje su ranije dokumentirane u Novostima, u seriji tekstova Hrvoja Šimičevića.
– Robert Pauletić, Joško Dadić i društvo iz Slobodnog tjednika jesu medijski zločinci. To sam napisao i to je objavljeno zato što je istina. To što su oni radili je korištenje novinarstva da bi se počinio zločin. Objavljivanje lažnih lista četnika, kosovaca i suradnika okupatora bez obzira na teške posljedice koje su žrtve takvih lista pretrpjele, od premlaćivanja i izbacivanja iz stanova i Hrvatske je moralno dno. Da ima pravde, takvi bi pseudonovinari bili zatvoreni – kazao je Ivančić i dodao da je u svojoj kolumni koristio metafore jer se kroz njih istine mogu reći jasnije.
– Ako za nekoga kažete da je svinja, čitatelju je jasno da od toga neće moći napraviti zimnicu. Međutim, kada za nekoga 1991. napišete da je četnik, onda to za čitatelja može biti samo poziv da nekoga umlati. To je razlika između tih dviju istina. Jedna stvar je lagati, a druga je slikovito upućivati na istinu – posvjedočio je Ivančić.
Pored navođena primjera dr. Dušana Parpura, ravnatelja splitske vojne bolnice koji je uhapšen i smijenjen s pozicije nakon što ga je ST lažno optužio za slanje sanitetskog materijala ‘četnicima u Knin’, Ivančić je kazao da mu je poznato i Pauletićevo pisanje s početka 1990-ih kada je napravio reportažu o čovjeku koji je ležao mrtav ispred ureda Branimira Glavaša.
– Ispostavilo se da nije bila riječ o atentatoru na Glavaša, kako je Pauletić to prikazao, nego da je mučki ubijen nakon što je mučen tako što mu je ulijevana sumporna kiselina u ždrijelo. Kasnije je sam priznao da na mjestu događaja uopće nije bio iako je pisao u tom kontekstu. Njegova kontinuirana strategija je da laže pa je laž i ova tužba – rekao je Ivančić, koji je pokušaj tužitelja da zoološku metaforu protumače bukvalno okarakterizirao kao pokušaj pritiska i cenzure. Kako je naveo, pogotovo kada takav pokušaj dolazi od Pauletića koji je u jednom od svojih tekstova Jelenu Lovrić nazvao ‘novinarskom hijenom’.
– Pripadam struci koju treba zaštitit od pseudonovinarstva kakvo su njegovali Pauletić, Dadić i društvo. Oni su nanijeli nesagledivu štetu ne samo profesiji, nego i društvu, društvenoj atmosferi i svojim žrtvama. Da su četvrt stoljeća kasnije iznijeli kakav autoreferentni stav o tome i da su priznali da su zgriješili, stvar bi bila drugačija. Međutim, naprotiv, oni čvrsto inzistiraju na tome da se radi o pukim klevetama i podmetanjima komunista, Jugoslavena i ekstremnih ljevičara – dodao je on.
Robert Pauletić je tokom ispitivanja Ivančića odbacio gotovo sve iznesene tvrdnje, pa tako i onu da je on uistinu bio glavni urednik ST-a iako je njegovo ime u ljeto 1991. godine, kada su publicirani osobni podaci navodnih ‘KOS-ovaca’, ‘četnika’ i drugih ‘unutrašnjih neprijatelja’, na toj poziciji tiskano u impressumu.
– Bio sam nominalni urednik svega sedam tjedana. Imam materijalne dokaze da nisam dolazio u redakciju, a tada nije bilo interneta što znači da nisam mogao ni obavljati urednički posao – rekao je Pauletić koji je Ivančiću spočitao što se pozvao na tekst Drage Hedla u kojem taj novinar prenosi njegovu izjavu kako je ratnih godina objavljivao neistinite informacije jer se ‘to tako tada radilo’.
Bivši doministar turizma inzistirao je da Hedlov tekst ne može biti vjerodostojan izvor s obzirom da je tužbu podigao i protiv nakladnika Telegrama, medija u kojem je Hedl prenio izjavu koja je već ranije objavljena u Feral Tribuneu i njegovoj knjizi ‘Glavaš – kronika jedne destrukcije’. Pauletić je tvrdio da je poznati novinar ‘pogrešno interpretirao razgovor iz vlastitih interesa’, a zatim je zanijekao i da se nije kritički osvrtao na svoj rad u ST-u.
– U jesen 2007. godine, u najgledanijoj političkoj emisiji, odnosno Nedjeljom u dva, rekao sam da nisam ponosan na neke stvari iz tog razdoblja. Pri tome nisam mislio na liste koje nikada nisam sastavljao.
Pauletića je zanimalo i sjeća li se Ivančić navodnog sastanka s njim u jesen 1991. kada je, kako je rekao, njemu i Borisu Dežuloviću te Predragu Luciću ponudio suradnju oko pokretanja lista Blic.
– Ne mogu se sjetiti, ali sam siguran da nikada nismo dogovorili suradnju. Ono što znam je da je Marinko Božić (op.a. – osnivač ST-a) kod Dežulovića, Lucića i mene dolazio s torbama novca ne bi li pisali za ST, međutim, mi smo to odbili – posvjedočio je Ivančić koji je istaknuo da je sve što Pauletić radi, a pogotovo kada je u pitanju komunikacija s javnošću, laž.
Za svjedoke u narednim ročištima predloženi su Dražen Rajković, nekadašnji novinar ST-a, i Sovjetka Režić, nedavno umirovljena sutkinja splitskog Županijskog suda, koja je za klevetu tužila Joška Dadića jer je njeno ime uvrstio na lažni popis ‘kosovaca’ i ‘petokolonaša’ koji su, tvrdio je autor, pomagali pobunu u tadašnjoj Krajini. Dadić je tada i osuđen zbog te klevete. Pauletić i Dadić su protiv Ivančića podigli i dvije odvojene kaznene tužbe radi uvrede, ali ne i klevete, čime u tim tužbama nisu osporili istinitost informacija iznesenih u njegovoj kolumni.