Oružje dijeli Ameriku

Američki i evropski mediji detaljno su analizirali pitanje kontrole oružja u Americi nakon najvećeg masovnog ubistva u modernoj američkoj istoriji.

Nakon masovnih pucnjava kao što je ona u Las Vegasu u nedjelju, uvijek se postavlja pitanje zašto nikada ne raspavljamo o kontroli oružja, no problem nije u tome što o tome ne raspravljamo već u tome što strana koja smatra da će se striktnijom kontrolom spriječiti novi masakri uvijek izgubi, piše kolumnista njujorškog dnevnika Ross Douthat.

Prije dvadeset godina, moglo se tvrditi da je pravo na nošenje oružja pitanje koje zagovara jedna žestoka manjina uz pomoć uticaja i novca lobija koja ga zagovara, ali to više nije slučaj:

‘Uprkos najboljim naporima Baracka Obame, demokratskih političara i mnogih aktivista, poznatih ličnosti i televizijskih voditelja, uprkos dramatičnom pomaku u vezi mnogih socijalnih pitanja i uprkos stalnom medijskom pokrivanju ove teme, kontrola oružja je značajno manje popularna nego što je bila u devedesetim — i pravo na oružje je postalo jedno od pitanja po kojima je Republikanska partija u dodiru sa onim šta većina Amerikanaca zapravo želi.’

Jedan od razloga zašto pobornici kontrole oružja ne uspijevaju je što često predlažu mjere koje na kraju nemaju veze sa masakrima zbog kojih su došli do prilike za promjenu; ali ovaj put bi se to moglo desiti jer u slučaju Las Vegasa postoji veza između broja žrtava i uređaja koji pomaže da poluatomatsko oružje ispaljuje metke istom brzinom kao automatsko zbog čega pobornici kontrole ne bi na ovo trebali gledati kao na nedovoljnu mjeru, smatra Douthat.

‘Strana koja je gubila 20 godina ne može birati koje će pobjede ostvariti. Čini se da Las Vegas predstavlja čist primjer za određenu mjeru kontrole oružja.’

Neposredno nakon masakra, predsjednik Donald Trump je posjetio Las Vegas da bi odao počast žrtvama no nije želio odgovoriti na novinarsko pitanje o mjerama za kontrolu oružja, piše Marc Pitzke u osvrtu njemačkog sedmičnika:

‘Ali kada će se desiti taj razgovor? Nakon što se žrtve sahrane? Nakon sljedeće masovne pucnjave? Kada se užas iz Las Vegasa zaboravi? Šta nas pokereće na kolektivnu akciju ako ne besmislena smrt desetina ljudskih bića? Kada je odgovarajuće vrijeme? Na žalost, odgovor je sljedeći: U Sjedinjenim Državama to vrijeme možda nikada neće doći.’

Pitanje kontrole oružja dijeli Amerikance po mnogo osnova da bi se moglo riješiti na neki jednostavan način pa Amerikanci sebi prvo moraju priznati nekoliko činjenica, smatra Pitzke:

Prvo, na debatu o oružju utiče i rasizam jer se oružje smatra bijelačkom privilegijom; drugo, američki hrišćani statistički predstavljaju veću prijetnju nego islamistički fatnatici; treće, Nacionalna asocijacija za oružje (NRA) — koja je donirala 30 miliona dolara za Trumpovu kampanju — nije udruženje građana već lobistička grupa za industriju oružja; četvrto, striktni zakoni nisu dovoljni već je potrebno pozabaviti se uzrocima nasilja; i peto, demokrate ne rade dovoljno na rješavanju ovog pitanju.

Veza Amerikanaca sa oružjem počiva na nekim od najvoljenijih mitova i najraširenijih patologija, u situaciji u kojoj je nacionalni narativ priča o osvajanju, dominaciji, snazi i moći i atavističkoj privrženosti za pušku, piše kolumnista Guardiana Gary Young:

‘U društvu koja ima fetiš oslanjanja na sebe samog, oružje govori o surovom individualizmu — svaka osoba je odgovorna da spasi samu sebe. U političkoj kulturi koja favorizuje malu vladu, oružje stoji kao protuteža nezgrapnoj i neefikasnoj državi — odbrani se jer ćeš biti mrtav dok policija dođe.’

To su besmislice jer većina ljudi koji stradaju od oružja izvrše samoubistvo a oni koji imaju oružje u kući će prije stradati od njega nego oni koji ga nemaju, a pored toga ne treba precjenjivati uticaj NRA među Amerikancima — za razliku od politike — jer većina njih želi striktnije zakone za kupovinu oružja i provjere za one koji ga kupuju, kaže Young.

Sa najvećom vojskom na svijetu, sirova snaga je uvuijek bila centralno načelo Američke spoljnje politike dok se kući puška smatra odbranom protiv tiranije, iako u zemlji koja je nastala na genocidu i robovlasništvu niko od branilaca od tiranije nije marširao sa onima koji su protestovali protiv policijske brutalnosti nad crnim Amerikancima, zaključuje kolumnista londonskog dnevnika:

‘Amerikancima su potrebni novi zakoni za oružje. Ali da bi ih dobili, moraće početi sami sebi početi pričati novu priču o tome kakva je ova zemlje, kakva je bila i kakva želi biti. Njihovi životi ovise o tome.’

RSE