Vranjevići kod Mostara: Nema vode bez politike

Povezani članci

• Snežana Čongradin: Pohvaljena je dvoličnost
• Dežulović: Poster za neizdrkane male ustaše
• IMATE LI VI DJECU GOSPODO?
• Istraživanje dijaspore i gubljenje vremena
• Krivične prijave protiv komesara policije Hercegovačko-neretvanskog kantona Ilije Lasića i napadača na urednicu i novinara portala tačno.net
• Mosul (ni)je Alepo

Sramotno je da ljudi po ovoj žegi nemaju vode, a bukvalno vide izvor Bune

Kako je danas živjeti bez vode?

Odgovor na ovo pitanje znaju stanovnici sela Vranjevići smještenog petnaestak kilometara od centra Mostara i svega 1700 metara od izvora rijeke Bune, jednog od najvećih izvorišta pitke vode u Evropi.

Vranjevići nikad nisu imali vodovodnu mrežu. Elektirčnu energiju dobili su krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka, uličnu rasvjetu nedavno, a vodu neophodnu kako za lične potrebe tako i za stočarstvo i poljoprivredu koji su glavni izvori prihoda za stanovnike ovog sela, do danas nisu. Niti u ovom trenutku postoje naznake da će vodovod dobiti u skorije vrijeme.

Voda dolazi s političarima

Selim Bašić  84-godišnji stanovnik Donjih Vranjevića ističe da se u toku svog života naslušao obećanja o izgradnji vodovodne mreže. Posljednje obećanje bilo je pred zadnje izbore u Mostaru. Međutim, od tad se situacija nije promijenila. Za vodu izdvaja kompletnu penziju.

„Ukupno 8o ljudi živi u Vranjevićima, bez vikendaša. Mi imamo svi čatrnje ovdje, al’ evo kiša nije pala ima dva mjeseca i kad padne treba čekati dva sata da sapere prašinu sa crijepa. Kako nema kiše mi kupujemo vodu. Imaju ovi što dovlače, cisterna je od 70 do 80 maraka. Nama to može trajati deset dana. Ovima koji imaju cisterne njima je zadovoljstvo i onima koji imaju para je dobro. Ja imam 350 maraka penziju pa zamislite kako je meni.“

Selim Bašić

Selim Bašić živi sa nezaposlenim sinom koji je do rata radio u „Sokolu“, njegovom suprugom i unucima. Poteškoće nedostatka vode najviše osjeti Vasvija Bašić. Prema njenim riječima najveća stavka u kućnom budžetu su upravo izdvajanja za vodu.

„Zamislite kako je po ovoj žegi bez vode. Ja imam mladu djecu, treba se istuširati, treba veš oprati, trebamo i zaliti bašte. Evo vidite sve je spaljeno. Stoku ne možemo držati jer nemamo vode. Kubik vode je 10 maraka, a šta je to u ljetnom periodu. Moj muž je na birou i nekako preživljavamo.“

Vasvija Bašić

Sramotan odnos lokalnih struktura vlasti prema ovom selu udaljenom od centra Mostara nekih 15 minuta vožnje najbolje se oslikava u činjenici da su još 2007. godine na sjednici Gradskog vijeća izdvojena sredstva od 50.000 KM za izradu projekta za seoski vodovod. Nedžad Ćupina iz projektnog biroa Stari grad naglašava da je kompletna projektna dokumentacija završena prije skoro deceniju ali da sredstva za početak građevinskih radova nikad nisu obezbjeđena.

„Davno smo to radili i taj projekt nikad nije realizovan jer navodno nije bilo sredstava. Predračunska vrijednost je bila koliko se sjećam oko milion i dvjesto hiljada KM. I to je projekt isključivo za Donje Vranjeviće. Oni sad imaju sistem čatrnja i to je veoma primitivno. Projektom je predviđeno da se uzima voda sa izvorišta Bune i pumpama prebacuje u međustanicu odnosno rezervoar i da odatle gravitaciono ide do svake kuće.“

Iako je iznos od nešto više od milion maraka za kapitalni projekt uspostavljanja vodovodne mreže minimalan, Gradska uprava Mostara tačnije HDZ i SDA već godinama u budžetima ne  izdvajaju niti jednu marku za rješavanje ovog gorućeg problema.

Gradsku upravu kontaktirali smo sa namjerom da saznamo hoće li stanovnici sela Vranjevići u skorije vrijeme dobiti vodu, odgovor nismo mogli dobiti s obzirom da je većina uposlenika na zasluženom godišnjem odmoru.

Obad Himzo

Obad Himzo, stanovnik Donjih Vranjevića smatra da je najveći problem upravo činjenica da lokalno stanovništvo ovog sela nikad nije imalo osobu blisku vlasti koja bi lobirala za rješavanje problema izgradnje vodovodne mreže.

„Ako nemaš nikoga onda si prepušten sam sebe i zaboravljen od strane vlasti. Imamo mi seoskog povjerenika Adisa Obada koji trenutačno živi u Sarajevu. Mi imamo put koji je takav kakav je, imamo i struju. Autobus imamo kad djeca idu u školu. Ova zemlja je veoma plodna. Sve što zasadiš u proljeće ovdje nikne, međutim sad je vanredno stanje jer nema vode odnosno nema kiša i svi usjevi propadaju.“

Na koji način živjeti od stočarstva u Vranjevićima zna bivši fudbaler Škaljić Armel koji je nakon završetka sportske karijere zajedno sa bratom pokrenuo farmu koza u ovom mjestu. Ističe sramotan odnos lokalnih vlasti prema stanovnicima ovog mjesta.

„Sramotno je da ljudi po ovoj žegi nemaju vode, a bukvalno vide izvor Bune. To je sve sirotinja i ti ljudi žive malo od poljoprivrede i ako neko ima jednu ili dvije krave. Mi trenutačno problema nemamo jer smo u periodu kad smo pravili farmu napravili ogromnu čatrnju odnosno rezervoar koji nam može biti za naše potrebe. Međutim, šta je sa ovim drugim ljudima? Nisu to neke velike pare koje se moraju izdvojiti da se malo pomogne i olakša život.“

Do koje mjere je lokalna vlast u Mostaru nesposobna da stvori barem minimum uslova za normalan život građana svjedoči upravo situacija u selu Vranjevići. I sve dok se ne raspišu lokalni izbori građani ovog grada bit će taoci neodgovorne politike koja od Mostara pravi grad slučaj, a od okolnih sela atrakcije za radoznale strance sa organizovanim turističkim turama pod nazivom „2017. godina: Pogledajte kako žive ljudi bez vode u najtoplijem mjestu na Balkanu u 21 vijeku“.