NAJGLAVNIK I ODRUBGLAVNIK

Izdvajamo

• Tim činom, ukidanja antifašitma, Trga maršala Tita, hrvatskom narodu šalje se jasna poruka. NDH je povijesna težnja obezglavljenika i najglavnika, šljamova i lopova najgore vrste, etnički čista pripizdina koja viri iz guzice svakom Fuhreru koji pokaže imalo prezriva interesovanja za takvu vukojebinu, zemlja koja nikada i nije trebala biti zemlja, već vazalski i robovlasnički kičasti šund, kojim bi vladale iste te budale, i na koncu je odvele u tri pizde materine, kao što će najnoviji Njaglavnici odvesti i ovu nakaradu iz koje pametni ljudi bježe glavom bez obzira, a oni nenormalni, kako nas je nazvao Najglavnik najglavnijeg grada Hrvata – u šumu.

Povezani članci

• Čega se Srbija treba više plašiti – pandemije ili radikalskog refleksa autokrate?
• Batina i pedagogija
• Bilježnica Robija K.: Vesela televizija
• Edin Batlak: “Milanović ismijava žrtve i sipa nam so na rane”
• BiH je po korupciji najgora u regionu
• Predrag Lucić: Doprinos Praljka i Prlića opstanku bošnjačko-muslimanskog naroda

Poziv za podizanjem spomenika ustaškom odrubglavniku Juri Francetiću od strane nekakve jebivjetarske udruge BEZMUD ili nešto slično i javno općenje doživotnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića sa istim tim i sličnim jebivjetrima danas, sa prijedlogom da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske više nisu pojedinačni ekcesi, već kontinuirana politika koja se provodi ciljano i smišljeno već od osnutka mile nam i drage države, od njenih prapočetaka koji sežu tamo daleko, u veliki prasak Drugog svjetskog rata. Ta vjekovna težnja Hrvata da budu svoji na svome, ali bez drugih na tom svome, etnički se ispostavila kako 1941. tako nesmiljeno i 1991.

Milan Bandić samo je izdanak te i takve politike, njen maligni dio, a svojim performansom i najavom kako će već na sljedećoj skupštini predložiti da se Trg maršala Tita hitno preimenuje, te istaknuo kako „nitko normalan u ovoj zemlji ne bi trebao imati ništa protiv takvog prijedloga“, Bandić uspostavlja konačnu neravnotežu, disbalans između normalnog i nenormalnog, te kako je i red, kao čelniku, najglavniku, da se stavi na čelo te glavate družine. To što je po potrebi bio gorljivi antifašist, kao što je po potrebi često isticao važnost istog, našem najglavniku nije krimen, već zgodna prispodoba o nama Hrvatima kao narodu, narodu koji se lako uklapa u meinstream, posebno i poželjno ako je taj isti homofoban, kleru ugodan, a domoljubno genocidan. Hrvatima, da se ne lažemo Hrvatska država nikada nije ni bila ništa neprirodno od prirodnog nastavka NDH, a kolorit i kič sastavni dio nacionalne estetike koja se uglavnom svodila na etniku, posebno etniku koja je u svojim fusnotama imala i čišćenje.

Idiotizam kojem svjedočimo u kičastoj državi koja se sustavno pljačka sa rukom na srcu i pjevanjem budnica, odavno je tu i takvu nakaradnu državu sveo na bludnicu, no ono što se nije uspjelo u veličanstvenim pobjedama, uspjelo se u još veličanstvenijem miru, a to je sustavna agenda da se iz Ustava izbaci antifašizam, kao mrski oslobodilački pokret koji nas je oslobodio domovine 1941. kao i spalio državu nastalu na zločinu. Dan antifašističke borbe trn je u oku Hrvatima, kao i njihovoj domoljubno – klerikalnoj televiziji, predsjednici, premijeru, koji te dane poziva ministre u crkvu da se mole „za njihovu stvar.“ Sustavno ponižavanje partizanske prošlosti one druge Hrvatske, Hrvatske koja nije živjela u paralelnom emigrantskom svemiru, već u onom realnom u kojem uljuđeni svijet živi i danas, otvoreno koketiranje sa ustaškim obilježjima, pozdravima i ikonografiji, pokušava se već dvije godine nasilnim metodama infiltrirati u hrvatsku kulturu, u hrvatske učionice i udžbenike, a sve u cilju kako bi se rehabitirala jedna satelitska i vazalska država, jedna od većih sramota svijeta, ali ne i svih Hrvata, barem onih koji su se borili za nju, ali drugačiju i na koncu je i oslobodili od najglavnika i odrubglavnika najgore vrste, ljudskog šljama, izdajnika, ubojica i na koncu običnih lopova kakvih svijet nije vidio.

Ti lopovi su osim svoje ikonografije, usput ponijeli i državnu riznicu, zemlje koja nikada nije trebala ni postojati, barem što se tiče onih normalnih ljudi koje danas spominje Najglavnik, mrtav – hladan govoreći kako se uzda u njih, jer nikome normalnome ne pada na um da u NDH izloži svoje cijenjeno nenormalno mišljenje uz stalnu prijetnju kako za svoju obitelj, tako i za sebe samog. I na tu kartu je lukavi Najglavnik i računao, na strah Hrvata koji su u obje NDH bili obični šupci. Oni normalni shvatili su uglavnom s kim imaju posla i otišli u šumu.

No što je zapravo cilj svih napora koje hrvatska vlast u NDH ulaže da se NDH rehabilitira i da se povijest izbriše i uspostavi se nova, još starija i još ljepša?

Otvaranjem puta da se iz Ustava izbaci antifašizam, otvara se prostor da se iz Hrvata izbaci i onaj neželjeni dio koji je mislio svojom glavom, da odgoji i stasa nove generacije neopterećene slavnom antifašističkom prošlošću, već onom odrubglavničkom kao jedinom i istinskom težnjom hrvatskog naroda za svojom genocidnoj opstojnosti, te se u isti mah podvuče crta i na dva zločina iste države koji su u potezu od Jasenovca, etničkog čišćenja Roma i Srba iz Hrvatske, poravna i ona u potezu Knin – Beograd, na kojem je ista količina Roma i Srba uspješno, obezglavljeno i uz blagoslov najglavnika i odrubglavnika u novijoj povijesti izvršena.

Tim činom, ukidanja antifašitma, Trga maršala Tita, hrvatskom narodu šalje se jasna poruka. NDH je povijesna težnja obezglavljenika i najglavnika, šljamova i lopova najgore vrste, etnički čista pripizdina koja viri iz guzice svakom Fuhreru koji pokaže imalo prezriva interesovanja za takvu vukojebinu, zemlja koja nikada i nije trebala biti zemlja, već vazalski i robovlasnički kičasti šund, kojim bi vladale iste te budale, i na koncu je odvele u tri pizde materine, kao što će najnoviji Njaglavnici odvesti i ovu nakaradu iz koje pametni ljudi bježe glavom bez obzira, a oni nenormalni, kako nas je nazvao Najglavnik najglavnijeg grada Hrvata – u šumu.

Lupiga.com