Bitka za Vodice

Povezani članci

• Snježana Kordić: Pedeset godina od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika
• Jugoslavenski ključ
• Vježbanje verbalnog građanskog rata
• OTAC NA SLUŽBENOM PUTU
• Božica Jelušić: KOLIKO VRIJEDI KUKAVIČKI “ALI”?
• Načelnik nas uči dinu i postu

Netko je, na kraju, zaista morao poginuti. A policiji je preostalo samo da identificira, locira, uhapsi i ispita onog čitatelja portala ŠibenikIN.

Ovako je bilo.

Najprije je četiri dana pred izbore, u srijedu 17. svibnja, predsjednik Vlade Andrej Plenković u Vodicama kraj Šibenika svečano otvorio fantastičnih pet kilometara dugačku novu zaobilaznicu, ako i ne najdužu, a ono zacijelo najmoderniju cestu na svijetu, sa čak dvije prometne trake – jednom ovamo, drugom onamo – opremljenu sofisticiranim trokutastim prometnim znakovima, putokazima, ogradom, suvremenim trobojnim semaforima i onim isprekidanim bijelim crtama po sredini što su ih Vodičani do tada mogli vidjeti samo u dokumentarcima Discovery Channela.

Grandiozni spomenik čovjekovu graditeljskom geniju – jedino djelo ljudskih ruku vidljivo sa svetišta Gospe od Karmela na obližnjem brdu Okitu – premijer je otvorio osobno se provozavši zaobilaznicom, izrazivši pred novinarima oduševljenje asfaltnom ljepoticom „koja će pridonijeti kvalitetnijem životu stanovnika Vodica“. „Nova obilaznica je nešto duža od stare ceste“, objasnila je HDZ-ova gradonačelnica Vodica Branka Juričev-Martinčev, „ali će se po njoj moći voziti tridesetak kilometara na sat brže.“

Okupljeni mještani, kako bilježe mjesec dana stari internetski ljetopisi, sumnjičavo su pak gazali još vrućim asfaltom, skeptično vrtjeli glavama i podozrivo zagledali u prilazne rampe i znakove, rogoboreći kako nova zaobilaznica, na brzinu zgotovljena samo za potrebe lokalnih izbora, izgleda prilično nesigurna za cestu koja bi trebala pridonijeti ikakvom, a kamoli, kako ono, „kvalitetnijem životu“. Njihove strahove otklonio je, međutim, vodički župnik don Franjo Glasnović, poškropivši asfalt svetom vodicom i stavivši ga pod izravnu zaštitu Duha Svetoga.

Onda je sutradan ujutro, niti dvanaest sati nakon puštanja u promet – još se presječena crveno-bijelo-plava traka veselo vijorila na proljetnoj buri – na križanju nove zaobilaznice s Jadranskom magistralom došlo do sudara dvaju osobnih automobila, a dvije ozlijeđene osobe brzom su intervencijom Hitne pomoći prevezene u Opću bolnicu Šibenik.

A okupljeni mještani, kako bilježe drevni internetski ljetopisi, opet su zavrtjeli glavama, rogoboreći kako će netko valjda morati poginuti da bi u Vladi i HDZ-u shvatili razmjere svoje neodgovornosti. U Vodicama, pričalo se, zadovoljno je u jednom kafiću skupljao pare neki lokalni Jugoslaven i komunist, što se večer prije pomalo neoprezno zaletio i okladio da će na HDZ-ovoj zaobilaznici netko stradati prije nego se premijer vrati u Zagreb.

Onda je četiri dana nakon svečanog otvaranja zaobilaznice, u nedjelju 21. svibnja, HDZ na izborima za Gradsko vijeće Vodica osvojio gotovo polovicu glasova, a HDZ-ova kandidatkinja Nelka Tomić u drugi je krug za gradonačelnicu ušla sa 46 posto glasova. Konačno, dva tjedna kasnije uvjerljivo je, sa 56 posto glasova, postala nova gradonačelnica Vodica.

Mještani Vodica, bilježe drevni internetski ljetopisi, opet su vrtjeli glavama i zbrajali privremene rezultate lokalnih izbora – u međuvremenu, naime, na novoj su se zaobilaznici dogodile još dvije nesreće, obje na sreću lakše i bez ozlijeđenih, samo s materijalnom štetom – a don Franjo je, vele, samo sumnjičavo umočio prst u svetu vodicu i oprezno ga stavio na vrh jezika, namršten copćući jezikom po nepcima.

Onda se sedam dana kasnije, u nedjelju 11. lipnja – još su se ukrasne plave trake iz HDZ-ova stožera veselo vijorile na proljetnoj buri – na vodičkoj zaobilaznici, na križanju sa županijskom cestom Vodice-Gaćelezi, dogodila već četvrta nesreća, sudar dvaju automobila šibenskih registracija, Nissana i Mercedesa, a teško ozlijeđena osamdesetogodišnja starica zadržana je na liječenju u Općoj bolnici Šibenik.

Okupljeni mještani, kako bilježe internetski ljetopisi, i dalje su vrtjeli glavama. „Netko će ovdje poginuti. Zbog čega? Zato jer je netko žurio otvoriti očito nedovršenu cestu, da bi dobili političke punte?“, javno se upitao jedan čitatelj portala ŠibenikIN: „Koliko političkih punata vrijedi jedan ljudski život?“

Onda se samo tri dana kasnije, u srijedu 14. lipnja – još su se na proljetnoj buri veselo vijorile bijele policijske trake s očevida prethodne nesreće – na istom mjestu, na križanju nove zaobilaznice sa županijskom cestom Vodice-Gaćelezi, dogodila i peta nesreća, a četrdesettrogodišnji vozač motocikla Piaggio šibenskih registarskih oznaka, teško ozlijeđen u sudaru s Toyotom zagrebačkih registracija, zadržan je na liječenju u Općinskoj bolnici Šibenik.

A okupljeni mještani, bilježe drevni internetski ljetopisi, opet su vrtjeli glavama zbrajajući najnovije rezultate u, kako ono, „kvalitetnijem životu stanovnika Vodica“ – pet saobraćajnih nesreća u manje od mjesec dana. Jedan u Vodicama, priča se, stao računati što bi tek bilo da nova zaobilaznica nije blagoslovljena.

Već sljedećeg dana, u četvrtak 15. lipnja, baš svi hrvatski mediji zabilježili su neobičan prirodni fenomen: u manje od mjesec dana na novoj vodičkoj zaobilaznici, najsuvremenijoj na cijelom svijetu, dogodilo se čak pet prometnih nesreća. Iz vodičkog HDZ-a, razumije se, s gnušanjem su odbili insinuacije kako je prometnica sagrađena na brzinu, kao kulisa za premijera Potemkina, a iz Hrvatskih cesta uvjeravali su kako je sve pod kontrolom i kako je vodička zaobilaznica – nakon pristupne ceste Putinovoj privatnoj rezidenciji u južnosibirskom Pridvorju – vjerojatno najsigurnija cesta na čitavoj kugli zemaljskoj. „Obilaznica je izvedena sukladno projektu, a za što je i dobivena uporabna dozvola, po uspješno obavljenom tehničkom pregledu“, priopćenjem je u četvrtak, 15. lipnja, zlonamjerne novinare podsjetila glasnogovornica Hrvatskih cesta.

Onda se sutradan, u petak 16. lipnja – još su se na proljetnoj buri veselo vijorile novine s umirujućim uvjeravanjima Vladinih stručnjaka – na vodičkoj zaobilaznici dogodila i šesta nesreća: na ravnom dijelu obilaznice došlo je do frontalnog sudara osobnog automobila Nissan Almere šibenskih registarskih oznaka i Peugeotova kombija riječkih registracija, teško ozlijeđeni vozač kombija zadržan je na liječenju u Općoj bolnici Šibenik, dok za tridesettrogodišnjeg vozača Nissana i njegovog malodobnog sina nije bilo pomoći.

Netko je, na kraju, zaista morao poginuti.

A policiji je preostalo samo da identificira, locira, uhapsi i ispita onog čitatelja portala ŠibenikIN.

Ukupna statistika moderne i sigurne HDZ-ove predizborne zaobilaznice izgleda tako kao šibenski ratni izvještaj iz rujna 1991.: šest nesreća, deset uništenih automobila, jedan demolirani kombi, jedan slupani motocikl, šestoro ozlijeđenih, od čega troje teško, te dvojica poginulih, i sve to u samo mjesec dana. Jedan mjesec! U mjesec dana od 1. do 31. rujna 1991., dakle usred krvavog Domovinskog rata – u mjesecu u kojemu se odigrala velika, ključna bitka za Šibenik! – na stotinu dvadeset kilometara šibenskog ratišta poginulo je u svemu petnaestak hrvatskih branitelja, za što su Jugoslavenskoj narodnoj armiji trebale dvije taktičke grupe sa gotovo dvije hiljade vojnika, tenkovi, haubice od 110 mm i cijela eskadrila Ratnog vazduhoplovstva, dok je HDZ-u za šest ranjenih, dvoje mrtvih i cijelu jednu kolonu uništenih vozila na pet kilometara vodičke zaobilaznice – u mjesec dana tihe mirnodopske predsezone, od 17. svibnja do 16. lipnja – trebalo samo pola decilitra svete vodice, desetak metara crveno-bijelo-plave vrpce i jedne kuhinjske škare.

Onda su sutradan nakon nesreće, točno mjesec dana od svečanog otvaranja, u Ministarstvu prometa odlučili, jasno, osnovati povjerenstvo: nešto kao – kako sam shvatio – Povjerenstvo za suočavanje s posljedicama prometnog režima na vodičkoj zaobilaznici. Na hitnom sastanku sa županom, gradonačelnicom i predstavnicima šibenske Policijske uprave, direktor Hrvatskih cesta Josip Škorić još jednom je odlučno zanijekao optužbe da je zaobilaznica otvorena za potrebe predizborne kampanje, zaključivši kako „uzrok niti jedne od šest prometnih nesreća nisu karakteristike te ceste“, već brza vožnja, odnosno nadaleko zloglasni „ljudski faktor“.

Šest nesreća na pet kilometara u jedva mjesec dana, uobičajen je to valjda prosjek za suvremene prometnice: da se kome dalo iščitati cijelu onu debelu studiju o isplativosti vodičke obilaznice, vjerojatno bi vidio da tamo negdje sitnim slovima otprilike tako i piše. Više od toga značilo bi samo da su Srbi napali iz pravca Gaćeleza. I ako uopće postoji neka „karakteristika te ceste“ odgovorna za toliki broj nesreća, onda je to jedino činjenica da je zapravo previše kvalitetna – ne zajebavam se, sad citiram direktora Hrvatskih cesta – i „vrlo primamljiva za brzu vožnju“.

A mještani Vodica zavrtjeli glavama, spremni da se u vlastite oči zakunu da je HDZ-ova gradonačelnica još na početku teksta, na svečanom otvaranju, rekla kako je „nova zaobilaznica nešto duža od stare ceste, ali će se po njoj moći voziti tridesetak kilometara na sat brže“.

Pouka ove priče?

Dakle, ukratko: HDZ pred izbore svečano obeća, premijer svečano otvori, a seoski župnik svečano blagoslovi suvremeni nekakav velebni objekt, recimo cestu kojom će se moći voziti mnogo brže nego starom, HDZ tako uvjerljivo pobijedi na izborima, a na novoj se cesti u prvih mjesec dana slupa desetak automobila, pogine dvoje ljudi i nastrada još šestoro, pa u HDZ-u objasne da je to zato što ljudi na njoj voze mnogo brže nego starom, i da ljudi mnogo brže voze jer je cesta koju su obećali i sagradili – previše dobra.

A vi i dalje pitate koja je pouka?

N1