Orkestar, orguljaško-guslarski, “ZA DOM SPREMNI”

Povezani članci

• Bosna nikad nije bila ponor bez dna
• Hunt i Iffland vode, danas finale Red Bull Cliff Divinga
• Antifašističko nasleđe bosanskih Muslimana: Knjiga koja razbija stereotipe o Drugom svetskom ratu
• Slavo Kukić: Pametni ljudi se ponose maršalom Titom
• “Tvrđava Brest” na 2. Festivalu antifašističkog filma
• Prolongira se antifašističko okupljanje na Partizanskom groblju

Dolazi nam, Marko Perković-Thompson, da poput znane američke strojnice, tzv.-„Thompson“  korištene u „Oluji„ u progonu Srba, svojim znanim Ustaškim pjesmama, podsjeti na mjesto zločina i da podršku njihovim akterima, uznicima iz Haga.

Upravo je to i zaslužio njihov „stolni„ grad Mostar, uzurpirani tereni stadiona pod Bijelim brijegom i veliki koncentracioni logor, susjeda Bošnjaka i pokojeg Srbina, 90-tih godina u periodu hrvatske agresije.

Nije li to veličanje još jednoga ustaškog pohoda i za „Dom spremni„ fantazirajuće agresorske tvorevine Herceg Bosne, Poglavnika i njegovih doglavnika, sa inim njihovim „crnokošuljašima“ i krvavim kamama i strojnicama. Nije li ovo i opomena za sve žrtve, činjena od strane hrvatskoga naroda, na ovim  prostorima? Bilo kako bilo i kome li je namijenjeno, istorija je svjedok i očevidac istinitih događaja, sve će se saznati i izaći na vidjelo.

Za početak, važno je istaći, da je ovaj njihov ekskluzivni  „čistokrvni Hrvat„ Dragan Čović  s HNS-om preuzeo cjeloviti društveni prostor, kao i duhovni, te kao tobožnji zaštitnik svehrvatskih intresa, za sve legalne i legitimne hrvatske institucije locirao pod sopstvenu masku i pod plaštom „lažne ugroženosti„ Hrvata, određuje ko i što može uraditi. Tako se i HNS / hrvatski narodni sabor / našao u funkciji glavnog organizatora koncerta, ovog ustaškog pjevača, kojemu je već civilizovani svijet, mnoge države Evrope, već zabranile gostovanje na njihovim prostorima.

Posebna namjena koncerta, kao podrška osuđenicima iz Haga, za učinjeni zločinački poduhvat, upravo na ovim prostorima, uz sadržaje „borbenih„ ustaških pjesama, sasvim su dovoljan pokazatelj, da ovima nema mjesta u gradu Mostaru i da imperativno organizaciju koncerta treba osujetiti, svim raspoloživim sredstvima.

Svako slavlje i veličanje agresorskih zlodjela i njihovih aktera,  je zadnji nivo urušavanja ljudskoga dostojanstva stradalih, zašto skrivati njihove krvnike i saučesnike, koji su zaista u tome zlu i bili odgovorni.

Čemu služi i kuda nas vodi, ova dominantna hercegovačka politika laži o „ugroženosti„ Hrvata, licemjerstvu o njihovoj humanosti, vjeri i moralu u hrvatstvu,  odbrani i  herojstvu, sa svojim kulturnim evropskim vrijednostima. Smatraju se prvim i jedinim u vjeri i moralu, ali nisu niti svjesni da su upravo prvi u svome ispoljenom nacionalističkom sljepilu, te poricanja sopstvene zle prošlosti. Zato i nije čudno, da upravo ova nacionalističko, ustaška i neofašistička stranka, zvana HDZ, sa svojim poglavnicima, doglavnicima i čimbenicima, je zadojena retorikom i strašću, dokazivanja svih svojih poriva i nečasnih radnji. Nije niti čudno, da su uzurpirali mnoge  industrijske objekte, firme, na ovom prostoru i druga materijalna  dobra, sve pod motom „hrvatskog strateškog interesa„, obezbjedili i dovoljnu novčanu logističku podršku, a medijski su veoma uspješno obezbjedili i svoje „gebelsove„ informativne lažne prezentacije i veličanja.

Zašto se ne zapitati, da li su svi hercegovački Hrvati u svim režimima, bili samo žrtve? Ako, istinski i pouzdano svjedočim, poput koze koja ima i  rogove, koji ne lažu, da su i gospoda Dragan Čović, Mijo Brajković, Ivo Bradvicai ini njihovi, hadezeovci, bili i veći komunisti, od moje malenkosti, kao parlamentarca Republičke i Savezne Skupštine u Beogradu. Dakle, isti su bili pripadnici komunističke ideologije, koju sada tako bestijalno napadaju, u želji i nastojanju da poprave svoje vlastite biografije i da totalno zamagle suočavanje sa prošlošću. Da li se na ovaj način nastoje zatajiti i njihova prošlost, hrvatskih  hercegovačkih protagonista, kako bi se veličalo njihovo herojstvo u stvaranju Herceg Bosne, čije vaskrsnuće treba da uslijedi u skoroj budućnosti, milom ili silom, kako to upravo i nagovještava Dragan Čović.

Kako bi se ti jarani i zaboravili, kada sviraju u istom orkestru, sa orguljama i guslama, Dragan i Milorad, ako ne bi jedan drugog kopirali u svakom pogledu, kao i na polju svojih politikantskih umijeća, koja su naslijedili od Vožda i Poglavnika.

Kao što Dodik i njegovi sljedbenici, prilikom komemoracije žrtvama u Jasenovcu, ne žele se prisjetiti i sopstvenih zlodjela i brojnih žrtava, poput Srebrenice i drugih lokacija, kao i stvaranja genocidne tvorevine RS, koja je učinjena u ime srpskoga naroda, čiji je on tobožnji ekskluzivni  vođa. Dotle, njegov pajdaš Dragan Čović i njegovi čimbenici uporno u kontinuitetu veličaju hrvatske evropske vrijednosti, zaboravljajući  hrvatske brojne logore, poput Dretelja i Heliodroma i ine, a njihovim uznicima i realizatorima ovih zlobnih dešavanja, u svoj orkestar, uz gusle i orgulje, svakako bi dobro došla i pokoja ustaška pjesma, Marka Perkovića Thompsona?