SOCIJALNA TEMATIKA – TERRA INCOGNITA
Povezani članci
Gledajući dvije postavke redatelja Egona Savina, prošle godine u BeOgradu (Nušić, BeOgradsko dramsko pozorište – scena Rade Marković) i ove godine (Nenezić, Jugoslovensko dramsko pozorište) razmišljam o značaju socijalnoga angažiranja u dramskom obliku danas, u našim bh. kazalištima?!
Kao što su perjanice socijalno angažirane literature i drugačijeg političkog stava (čitaj: ljevičarskog stava!) protjerane, i to bukvalno (!!!) sa repertoara bh. kazališta, bez obzira na njihov književni, dakle umjetnički temeljni kvalitet, tako je i literatura tih stvaralaca postala terra incognita, u bh. kazalištima.
Ako izuzmemo časni izuzetak Kamernog teatra 55, koji je postavkom Teferiča Derviša Sušića, istina neznatno, ali ipak ublažio ovu insuficijenciju socijalnog angažmana u bh. kazalištima, vidi se prava slika totalne neosjetljivosti teatra naših dana za muke socijalnih snizilica u životima bh. građana, koji u ekonomskom smislu jedva sastavljaju kraj s krajem.
Oktroiranost i nevidljiva kontrola repertoara učinili su recentnu bh. kazališnu klimu prikraćenom za jedan bitan segment angažiranoga teatra.
Stvar je sasvim jasna: politika je postavila u bh. teatre stranački podobne ministre i direktore kazališta, koji se onda, čuvajući osobnu poziciju i fotelje, ne usuđuju upuštati u projekte takvih književnika, pa i dramskih gromada kakvi su Krleža, Sušić, Čolaković, Zija Dizdarević…
O satiri, osobito onoj politčkoj i komediji da i ne govorim. Toga se direktori naših kazališta naročito plaše. Gdje su na našim repertoarima Nušić, Sterija, Kovačević?
Sve njih je rigidna politika, koja se navodno i prividno ne miješa u teatarske repertoare, više nego elegantno, ali u krajnjem ishodu grubo, protjerala iz bh. teatra!