SCENOGRAFIJE MIODRAGA TABAČKOG

Povezani članci

• Konfučije
• Neprocjenjiva bosanska blaga
• POČETAK NOVE AKADEMSKE 2016/2017. GODINE
• Nagrada “Tin Ujević” pjesnikinji Božici Jelušić za zbirku “Kotačev Slavopoj”
• Svjedočimo li reinkarnaciji ranih devedesetih?
• Bosansko ‘uplitanje’ u holandsku politiku: Karla MIKULIĆ

Radovi Miodraga Tabačkog, Galerija „Vladislav Lalicki“, Šabac, 2017

Na početku drugog po redu Festivala Pozorišno proleće u Šapcu, u galeriji tamošnjeg teatra koja nosi ime Vladislava Lalickog, otvorena je izložba scenografija najvećeg živog scenografa i kostimografa južnoslavenskog prostora, Miodraga Tabačkog.

Kako sam decenijama pratio rad ovog vrsnog stvaraoca teatarske likovnosti nemalo me je, iz konfekcijskog sivila naše kazališne stvarnosti, iznenadila i ljudski oplemenila ova soareja na kojoj je, posredstvom rijetko požrtvovanog direktora šabačkog teatra i festivala, Zorana Karajića, pokazan stvaralački rad, koji može ponijeti predikatizaciju istinske umjetnosti, Miodraga Tabačkog.

Izložba pokazuje tri bitne komponente kvaliteta kompletnog opusa ovog scenografa: originalnost promišljanja teatarskih scenografija; atraktivno senzibiliziranje odnosa oblika i boja, koje Tabački instalira da bi omogućio kazališnu propulzivnost svakog scenskog akta kojem se posvećuje; konačno, kao temeljnu vrijednost valja istaći funkcionalnost prostora za glumačku ili baletnu igru…

Tabački sa istim žarom i stvaralačkom poletnošću kreira scensku likovnost za prestoničke kao i za teatre van kazališnog main stream-a.

U svojim scenografijama, i kada su scenski oneobičajenih oblika i kada realističnost pokušava pobjeđivati atraktivnom, čistom likovnošću, Tabački stvara jednu novu, izmaštanu stvarnost u funkcionalno mišljenim tlorisima, a scenske okomice su panoi prave maštovitosti i lucidnog umjetnikovog poklonjenja čudu boje.

Omogućavajući publici Šapca i Podrinja da hedonizam likovnoga smjera doživi u susretu sa scenografijama Miodraga Tabačkog, direkcija šabačkog teatra i festivala pokazala je krajnje istančan senz za lucidno promišljanje umjetnosti uopće, a ne samo teatra, u ovom, po umjetnost, nimalo lagodnom i zahvalnom trenutku.

Zato i komplimenti Zoranu Karajiću i Galeriji „Vladislav Lalicki“ na likovno preobilnoj trpezi.