Bijeli gavran

Povezani članci

• DARKO CVIJETIĆ: POSLJEDNJA DJEČIJA PJESMA
• Olga Lalić Krowicka: TREBAO SI BITI DOBAR KAO KRUH
• Građanski savez :Nema hrvatskog pitanja, postoji samo pitanje kriminala Dragana Čovića
• Znakovi i sjećanja
• Naša stranka: Podržavamo objavu registra i osnivanje jednog krovnog udruženja boraca
• Edukacija o rodno-zasnovanom nasilju u školama bez adekvatnog sistemskog pristupa

 Gradimir Gojer

BIJELI GAVRAN

Mislio tunel da srodne duše,
Zemljake i ine, poveže k’o nekad.
A u misli mu bijeli gavran doletio.

U zemlji gavranova i neljudi
Borko od Močevića, baš njega,
Gavrana bijelog, slikati htio.

Gavran k’o gavran, Borko
K’o Borko. Nit’ je gavran
Poborkio, nit’ je Borko pogavranio.

Drevnost se stiče godištima;
Gavran svoja ne broji, a
Borku ruka drevnost daje.

Dok u sliku pretvara gavrana
Bijelog, Borko je sjenama bliži
A gavran bijeloj maštovanki.

Iz neobjavljene zbirke Svjetline Laništa