Zadnja strana, knjiga Aleša Debeljaka

Izdvajamo

• Zapis o šumama ni iz daleka nije jedina tačka koju Debeljak stavlja u središte pozornosti suvremenog kapitalizma. „Danas je kapitalistički način djelovanja posegnuo i u sfere u kojima tržišne norme tradicionalno nisu gospodarile“, ustanovio je zgrožen. I kao analitičar pronicljivo je objasnio zašto crvena zvijezda nije totalitaristički simbol, jer je totalitarni komunizam za svoje simbole koristio srp i čekić. Šta se dogodilo sa demokracijom i zašto smo njena načela prihvatili suzdržano, a kapitalizam je pridobio status novog jevanđelja?

Povezani članci

• ETC Međunarodna teatarska konferencija: “Grad, Pozornica za priče o različitosti“
• GLUMAC IZ KONTRE
• Dennis Gratz: Osigurati mehanizme za naplatu dugovanja prema zdravstvu
• Satko Mujagić: Prijedorski noj i instruktori pozitivne historije
• Promovirana knjiga “Proleće se na put sprema” autora Bojana Krivokapića
• SVJETSKI DAN TEATRA u Kamernom teatru 55 s predstavom ”Umri muški”

Foto: Jure Eržen/Delo

Eseji: u povodu godišnjice smrti kolumniste ‘Sobotnje priloge’ Aleša Debeljaka objavljena je zbirka njegovih tekstova.

Ali Žerdin

Knjigu Aleša Debeljaka ‘Zadnja strana’ objavilo je DELO, a u njoj su sakupljeni eseji sa zadnje strane ‘Sobotnje priloge’, objavljeni u zadnje četiri godine. Ali to nije samo zbirka pojedinačnih tekstova, nego je zaokružena cjelina.

U uvodu želim otkriti nekoliko činjenica zbog kojih ovaj zapis nije nepristran prikaz činjenica, nego je zapis koji se temelji na subjektivnim saznanjima i motivima. Kao urednik sam za zapise Aleša Debeljaka, objavljene na zadnjoj strani ‘Sobotnje priloge’, nekako suodgovoran.

Kao urednik Sobotnje priloge sam knjigu ‘Zadnja strana’ i uredio. Ne sjećam se više kad sam osobno upoznao Aleša Debeljaka, a sigurno je od tada minulo makar dva desetljeća. Vjerojatnije je da sam Aleša upoznao negdje osamdesetih. Aleš nije bio samo suradnik i znanac. Bio mi je prijatelj.

Prijatelj je čovjek kojeg pozoveš na vrtnu zabavu, prijatelj je čovjek koji ti pošalje razglednicu ili knjigu sa posvetom, prijatelj je čovjek koji te zovne na proslavu rođendana. Prijatelj je kojem ni najmanje ne zamjeriš što se na vrtnoj zabavi toliko smijao da je usred noći dojurila policijska patrola. Zbog Alešovog smijeha sam imao tri puta u jednoj noći posla sa korektnom, ali sve odlučnijom ekipom policijske stanice Bežigrad. Sve se dobro završilo, bez prijave, sa uljudnim upozorenjem.

Razmišljao je o svemu

Aleš Debeljak je umro 28. januara 2016. Kolumne za ‘Sobotnju prilogu’ je počeo pisati 2008. godine, kad je ‘Sobotnju’ uređivala kolegica Irena Štaudohar. Kad sam došao u ‘Sobotnju’, bilo mi je drago da me na zadnjoj strani čekaju Aleševe ‘Brige’, kako se rubrika zove.

O čemu je razmišljao? O svemu. O drugima i o sebi, Sloveniji i svijetu, izbjeglicama, koje su išle iz Sarajeva u Chicago ili u Zagreb, o Pohorskom bataljonu, vodi i zraku, džudou, sportu njegove mladosti, i o Židovima.

Novinski članci imaju ograničen rok trajanja. Za nekoliko dana djeca odnesu novinu na mjesto prikupljanja i papir ode u reciklažu. Digitalne verzije novinskih članaka utonu u prostranstva oceana svjetske mreže. Novinski članci su često brzo kvarljiva roba. Tok događaja može i najprofesionalnije napisane članke demantirati, nove činjenice prekriju stare.

Kad sam ponovno čitao sabrane Debeljakove zapise, objavljene na zadnjoj strani, ustanovio sam da ih povezuje močna crvena nit. Ne radi se samo o činjenici da su se pojavljivali u istoj publikaciji, nego ih povezuje sustavna analiza suvremenih problema – pitanje privatnog, državnog i zajedničkog vlasništva, šta se dogodi ako se u vrijeme studija u SAD ozlijediš, okoliš, Europa, književnost.

Od redovitog sveučilišnog profesora manje od sustavne analize i tako i tako ne smijemo očekivati. A Debeljak je višeslojna osobnost, čovjek sa tri javna života. Bio je i međunarodno priznat pjesnik i esejista. Ako kažem da je na zadnjoj strani ‘Sobotnje’ fenomene suvremenog vremena analizirao, nad rječju ‘analiza’ se ne treba trznuti.

Ti tekstovi imaju sociološku pozadinu, ali su istovremeno napisani kao eseji, na trenutke pjesnički, a u svakom slučaju književnički. Ako je novinski tekst  smislena jedinica, kronološki poredani Debeljakovi članci su zaokružena cjelina. Više su od zbirke pojedinačnih zapisa. To je hibrid akademskih razmišljanja, osobne pripovijedi i esejističkog stila sa močnom književnom pozadinom. To su tekstovi javnog intelektualca, kojem nije svejedno.

To su tekstovi profesora koji izvještava kako je koračao sa drugim pristalicama pubunjeničkih pokreta, profesora, koji priznaje, da je na ulaz Banke Slovenije nalijepio natpis ‘NAŠE VLASNIŠTVO!’, koji je od naljepnice ‘NAŠE VLASNIŠTVO’ napravio zastavicu i zaboo je usred šume, uvjeren da su šume – kao zrak i voda – zajedničko vlasništvo, res communes.

Zapis o šumama ni iz daleka nije jedina tačka koju Debeljak stavlja u središte pozornosti suvremenog kapitalizma. „Danas je kapitalistički način djelovanja posegnuo i u sfere u kojima tržišne norme tradicionalno nisu gospodarile“, ustanovio je zgrožen. I kao analitičar pronicljivo je objasnio  zašto crvena zvijezda nije totalitaristički simbol, jer je totalitarni komunizam za svoje simbole koristio srp i čekić. Šta se dogodilo sa demokracijom i zašto smo njena načela prihvatili suzdržano, a kapitalizam je pridobio status novog jevanđelja?

Ozbiljni grohot

Knjiga ‘Zadnja strana’ donosi dubinske portrete suvremenika, intelektualaca iz bliže i ne tako bliske okolice, koji su zbog rata bježali u inostranstvo i započinjali život od nule. Ko je razumio fantastičnu a istinitu anegdotu o Tomažu Šalamunu pjesniku svjetskog formata, koji je u nekom razdoblju života od vrata do vrata prodavao knjige, ‘uradi sam’ priručnike, leksikone o gljivama i sličnu robu, naći će je na 163. strani. „Smijao sam se grotohom, do suza“, zapisao je Debeljak. A grohot, o kojem govori, je istovremeno beskrajno ozbiljan.

Knjiga ‘Zadnja strana’ je objavljena na dan smrti Aleša Debeljaka. U ekipi ‘Sobotnje priloge’, koja se pobrinula za pripremu teksta (lektura Polona Kekec), u oblikovanju knjige je sudjelovao Primož Fijavž i Boštjan Botas (studiobotas). Knjiga je uređena prema kronološkom redu, započinje aprila 2012. (eseji, koji su objavljeni u ‘Sobotnjoj prilogi’ prije tog datuma Debeljak je objavio u djelu ‘KNJIGA, KRIŽ, POLIMJESEC’, Izdanje Kultipraktik, 2012).

DELO

Sa slovenačkog prevela: Nada Zdravič