ZA SVE SU KRIVI JOHN WAYNE I MISTER NO

Ivo Anić
Autor/ica 20.2.2017. u 16:53

Izdvajamo

  • Osjećaj za pravdu i poštenje mislim da mi ni sami roditelji nisu razvili koliko jedan usamljeni junak iz amazonske prašume i jedan usamljeni kauboj sa povezom na oku koji spašava ostavljene dame i prijatelje pijance. Mislim da je vrijeme da ih netko pametan ubaci u računalne igre. Moj Mister NO i moj John Wayne ušli bi u taj svijet, pokidali sve kupoprodajne ugovore i okrenuli se licem prema tebi, zapalili bi tanke cigarete i bacili bi revolvere i sačmarice na pod.

Povezani članci

ZA SVE SU KRIVI  JOHN WAYNE I MISTER NO

Te stvari s kupoprodajom počele su jako davno, meni osobno još u vrtiću. Pamtite, vjerujem, socijalističke vrtiće i dobre, drage tete, drvene konjiće i kocke, blagdanima Djeda Mraza i bijelog zeca koji je imao crnim flomasterom nacrtane brkove. Radili smo od kolaža ukrase za bor kada je Tomislav nehotično našoj teti razbio vazu. Teta je izvadila veliku Mikado čokoladu s rižom i ponudila je onom tko prokaže krivca za počinjenu štetu. Srećom nisam stigao niti promisliti što da napravim kada se u zrak diglo desetak malih ručica. Moje prvo iskušenje s kupoprodajom tako sam preskočio.

Slična se praksa nastavila i u školi. Moj drug Stipe donio je očev Bowie nož kakav je imao Winnetou u nakani da se preko odmora bratimimo krvlju. Ja sam školski odmor zamišljao potpuno drugačije od te strašne i krvave epizode duboko vjerujući da su topla peciva i jedna Mia koja mi je zapela za oko kudikamo važnija stvar od presijecanja jagodica na prstima u svrhu vječnog indijanskog prijateljstva. Tu melodramu i moj užas prekinula je razrednica koja je ispod klupe izvadila nož. Takva stvar u tadašnjim školama bila je nezamisliva, naši profesori koristili su šibe i kazne, red se znao i pravila su se poštivala, morali ste skrivati ruke sa otiscima šiba jer ako bi vam otac vidio duboke plavičaste tragove istukao bi vas još i gore jer ste ga osramotili pred razrednicom koja mora ispravljati njegove propuste u odgoju remenjem i šibama.

Razrednica četvrtog b, moje škole “Nenad Ravlić” otvoreno mi je ponudila kupoprodajni ugovor. Ili ću kazati čiji je nož ili mi slijedi ukor pred isključenje. Raskrivio sam se kao ljuta godina pred svojom učiteljicom koja nam je još to jutro pričala kako su u Japanu izmislili kutiju u koju ubaciš kasetu i gledaš filmove kao u kinu. Plakao sam i stisnuo zube. John Wayne i Mali Zmaj nikada ne bi izdali Stipu koji se krivio u ravnateljevu uredu da ga je čula cijela škola. Otac me taj dan prebio gore nego kada smo sjebali recitaciju za Druga Tita, no ostao sam čvrst, nož se na kraju otkrio sam čije je vlasništvo ali ne i nakana što je trebalo raditi s njim na našu sreću.

Kupoprodajom taj dan uistinu nisam stekao mnogo no trebali ste odrasti u Splitu u to vrijeme da bi takve stvari mogli razumjeti.

Moj grad, moj Split na izmaku sedamdesetih gubio je bitku sa modernim vremenima, svijet se mijenjao i postajao onaj šareni dio svijeta osamdesetih, zadnje uporište frajera u klompama i Crnog Asfalta ostala su kina, jedino sociološko i društveno okupljalište mladih koji su nakon projekcija odlazili na Pjacu koja je vrvila bojama, šarenilom i curama u hipi haljinama. Mnogi su frajeri iza projekcija Malog Zmaja vrtjeli nunčage napravljene od metli i lanaca iz Mikačića i tuče započete još u samom kinu bile su svakodnevica i kolorit jednog grada koji je nepovratno nestajao baš s tim zadimljenim projekcijama. No mi mulci iz Geta imali smo svog heroja, usamljenog jahača i šerifa Dodge Citya Johna Waynea. Kultni Rio Bravo pogledali smo na desetke puta jer smo obavljali sitne stražarske usluge legendarnom šverceru kino karata Fažolu koji je Roji izričito naredio da nas, njegove pulene pušta na matineje bez karte.

John Wayne bio je filmski lik koji nikada nije ostavio prijatelja u nevolji i nikada nije prihvatio bilo kakav oblik kupoprodaje koja se kosila sa njegovim pogledima na život i surovi svijet koji ga okružuje, svijet revolveraša i plaćenika.. Mogli ste biti pijanac koji pati za ženama iz kockarskih saloona John Wayne bi vas otrijeznio i okačio vam zvijezdu pomoćnika šerifa ma koliko mu nudili kupoprodajnih ugovora i cijeli grad bio protiv tog čina. John Wayne je vjerovao da u životu postoje pravda i čast, da se za istinu i prijatelja treba izboriti šakama i John Wayne je imao obješenu sačmaricu o desni bok koja je sve revolveraše i bogate rančere koji su mu nudili kupoprodajne ugovore znala pouzdano razuvjeriti u primislima da se Johna Waynea može tako lako kupiti i da je na prodaju. Moj usamljeni jahač mrzio je plaćenike koji su pucali na gazdin mig u nevine ljude i moj heroj mrzio je revolveraše koji se prodaju za šaku dolara. John Wayne u tome nije vidio ništa časno, ništa viteški i ništa ljudski.

Oboružan tim romantičnim junacima zakoračio sam u svoje osamdesete, u najljepšu dekadu svog života, dekadu koja će mi donijeti toliko životnih spoznaja i toliko životnih prekretnica ali i nove junake. U toj dekadi na redu je bio samo izbor, želiš li taj dan s Malim Rendžerom spašavati Suzy iz plamteće kočije ili coolerski ujahati u grad sa Kit Karsonom i s vrata saloona naručiti porciju krumpirića, mogao si istina u turobno sivilo cvjećarnice provjeriti spava li debeli Šef i Skviki, mogao si mirne duše u mračnu močvaru Darkwooda ali gotovo uvijek i u pravilu odluka bi pala na mali piper što leti iznad Amazone sa čudnim svatom unutra, avion za koji nikad nisi znao koliko će izdržati u zraku i kada će ostati bez goriva.

Sanjariti o takvim mjestima gdje isluženi veterani odlaze da pronađu mir a iz dana u dan upadaju u sve neobičnije avanture, veterani potpuno drugačiji od onih u Savskoj, moglo se znate jedino osamdesetih i jedino na krovu zgrade okružen takvim junacima. Mister Nou su nudili raznorazne kupoprodajne ugovore i mogao je davno ostaviti svoj Piper i postati ministar branitelja, političar ili visokopozicionirani član najbrojnije stranke u Manausu. Moj Mister No pokidao je sve kupoprodajne ugovore svog života i izabrao drugačiji svijet. Moj svijet postali su ponovo kupoprodajni ugovori samo drugačijih naziva.

Danas moji klinci oduševljeno igraju Gran Treft Auto i uhvate policajca pa ga muče, ili gaze ljude po gradu i razbijaju auta. Njihov junak nema ni lice ni karakter, njihov junak je okrenut leđima i sadist je u onolikoj mjeri koliko mu oni dozvole da takav i bude, sadizam je bolest današnjice, sadisti smo sami prema sebi i svojim životima.

Kada nas je tadašnja milicija tukla da izdamo tko od nas krade dimne kutije i signalne rakete po brodovima ja bih se sjetio svog Johna Waynea i šutio kao zaliven, kada su nam prijetili izbacivanjem iz škole radi sličnih nepodopština ja sam stiskao zube i na koncu kada sam kao maturant trebao biti pušten na godinu samo da potpišem jedan kupoprodajni ugovor kojim su dvojica mojih prijatelja trebali biti isključeni iz škole ja sam radije ponavljao razred i suočio se s ocem koji me za kaznu poslao na gradilište i na svoj šank trajekta da crnčim to ljeto dok su se moji zajebavali po Shakespeareu i Hollywoodu.

Kupoprodajni ugovor ponuđen mi je i u vojsci, trebao sam samo potpisati pristupnicu jednoj političkoj stranci i ostao bih u vojsci kao dočasnik ili časnik čekajući penziju i igrajući virtualne karte do kraja života. Kupoprodajni ugovor ponudili su mi i nakon vojske kada sam trebao pognuti šiju i prihvatiti posao koji mi je namijenio otac. Ja sam naravno odbio i za kaznu ponovo dobio šank, radacu i brodske zahode. Kada su mi ponudili kupoprodajni ugovor da na tom šanku prodajem lokalne novine ja sam izabrao «Feral Tribune» i prodavao ga jedini tada na Jadroliniji što mi je donijelo pregršt zanimljivih i bizarnih situacija.

U godinama koje su uslijedile dobijao sam kupoprodajne ugovore za bolje radno mjesto, za više naknade i plaće, za sigurnost ako si «njihov čovjek» jer oni tako funkcioniraju, no ja bih prepoznao kao prekaljeni lisac isti oni kupoprodajni ugovor koji gledam cijeli svoj život samo što ga mijenjaju od situacije do situacije, izmjene zaglavlje i svrhu, promijene raspored i redosljed rečenica no poanta je u svakom ista i nepromjenjiva, u svakom kupoprodajnom ugovoru zapravo prodaješ jedan dio sebe.

Danas živim u svijetu u kojem su kupoprodajni ugovori normalna i hvale vrijedna stvar, ljudi se ponose kada potpišu kakav sponzorski ili politički kupoprodajni ugovor. Danas živim u svijetu u kojem je praktički sve na prodaju i poželjno je biti revolveraš, kurvin sin i plaćenik bilo koga tko ima bogati ranč, pašnjake ograđene bodljikavom žicom i kome bijedni meksikanci rade za dolar. Danas živim u svijetu u kojem se poštuju samo privilegije koje donosi novac i status, danas se djeca uče da varaju, kradu i izdaju prijatelje ako će time sebi priskrbiti korist, danas odgajamo djecu da budu hijene koje vrebaju slabijeg, ranjenog, nezaštićenog.

Današnje korporacije i naftni magnati sa širokim Stetsonima i debelim cigaretama u zubima održavaju seminare kako što uspješnije ljubiti u životu gazdinu guzicu, kako se probijati do vrha preko leševa svojih radnih kolega i kako je najveći užas biti siromašan, pošten i glup. Današnjim mulcima uzori su celebrityi i bizarni realyti kanali u kojima uče kako onog bizarnijeg od sebe izbaciti iz kuće i osvojiti prestižnu nagradu, slavu i budućnost. Svijet i zemlja u kojoj živim danas drže ako si romantični junak starog kova koji drži do časti i poštenja da si zapravo – budala.

Moj zadnji kupoprodajni ugovor dobit ću vjerojatno uskoro na svoj stol, ugovor u kojem će moj urednik ishvaliti moj način pisanja i razmišljanja i ponuditi mi da uz stanovitu naknadu pišem ono što je uredniku milo za uši i njegovom političkom magnatu sa zataknutim Stetsonom drago za pročitati. Kada se to dogodi ja ću urednika pogledati kako je John Wayne pogledao pijanog roberta Mitchuma kada mu je ovaj savjetovao da ga ostavi na miru i da prihvati ponudu od njegovih bogatih sugrađana. Otrijezni se prijatelju i operi, toliko smrdiš da mi je muka stajati kraj tebe, kazao je John i zapalio tanku cigaretu.

Osjećaj za pravdu i poštenje mislim da mi ni sami roditelji nisu razvili koliko jedan usamljeni junak iz amazonske prašume i jedan usamljeni kauboj sa povezom na oku koji spašava ostavljene dame i prijatelje pijance. Mislim da je vrijeme da ih netko pametan ubaci u računalne igre. Moj Mister NO i moj John Wayne ušli bi u taj svijet, pokidali sve kupoprodajne ugovore i okrenuli se licem prema tebi, zapalili bi tanke cigarete i bacili bi revolvere i sačmarice na pod.

Ne dragi moj, ja ti nisam tvoj bezlični heroj sa Playstationa i političar kojeg gledaš na televiziji. Ja sam Mister No, veteran jednog rata i meni je dosta krvi za cijeli život i ja sam John Wayne čovjek sa zapada kojeg ne možete kupiti novcem, ne dijete ja ti nisam taj.

Nemaju oni dovoljno dolara da plate moju sačmaricu, rekao je svom prijatelju stari, dobri Wayne i izjahao u sumrak.

Da bi bio jedan od nas moraš dijete paziti što potpisuješ. Moraš ostati čovjek bez obzira kakav novi životni ugovor dobio.

Ivo Anić
Autor/ica 20.2.2017. u 16:53