SDU: “Od nas zavisi da li će naša budućnost ličiti na našu nedavnu prošlost”

Povezani članci

• DAVID NAJAVIO: Vavilon će pasti, taj dan će doći
• Izložba „Lično“ u okviru Modula memorije Festivala MESS
• Boris Dežulović: Politička ličnost kenozoika
• FEDERALNI ZIMSKI SAN: Tko može zaustaviti Dodika?
• U Buybooku promovisana knjiga poezije „Lancunom preko glave“ autorice Olje Runjić
• GOVOR PREMIJERA DAVUTOGLUA U BANJALUCI: (Ne)očekivani ‘rahat lokum’ za dežurne islamofobe i zagovarače podjela u BiH

“U Bosni i Hercegovini već dvadeset i više godina na političkoj sceni dominira nacionalistička retorika. To znači samo poticanje na mržnju, konflikte i otuđenje, strah jednih od drugih, homogenizaciju po isključivo nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Narodi i građani Bosne i Hercegovine, istovremeno padaju sve niže na socijalnoj ljestvici i trenutno se nalaze na najnižem stupnju na skali siromaštva u Evropi. Ovakvim stanjem jedino su sretni i zadovoljni oni koji ih tobože politički predstavljaju, a radi se u stvari o tkz. političkim elitama, tkz. strankama i pojedincima koji štite samo svoje bogatstvo obezbijeđeno pljačkom, prevarom, korupcijom.

Bosna i Hercegovina stagnira u ekonomskom i socijalnom smislu već dvije decenije iz razloga što političari koji vode ovu zemlju ne znaju ništa drugo raditi osim da dobiju izbore raznim metodama obmane i prevare uključujući i proizvodnju svih mogućih oblika ratno-huškačkih zastrašivanja. Ovoj nacionalističkoj retorici pokušava da se suprodstavi  opozicija u obliku stranaka koje zagovaraju građanski koncept vlasti u BiH. Ove, uglavnom lijevo orijentirane političke organizacije artikuliraju svoje političke stavove, ali samo retorički, kroz  kritiku postojećeg stanja ne nudeći nikakva konkretna rješenja.

U zemlji sa 3,8 miliona stanovnika kao što je BiH, izabrana vlast ne zna da uredi socijalnu politiku, ekonomiju i politički sistem. Umjesto suvislih i mjerljivih planova, građani se od izbora do izbora plaše sa onim drugim i drugačjim, a bankovni računi političara na vlasti se konstatno uvećavaju. Građani za to vrijeme nemaju struje, vode, grijanja i osnovnih uslova za život dostojan čovjeka. No, strah od novog rata upućuje ih da stalno glasaju za vladajuće elite koje su ogrezle u inistitucionalnom kriminalu, korupciji i pranju novca. Dakle, u zemlji koja je po prirodnim bogastvima prva u regionu, koja samo svojim stočarstvom i poljoprivredom može da prehrani kompletno svoje stanovništvo, koja ima naprednu namjensku i automobilsku industriju, koja ima priznatu filmsku industriju, energetske potencijale, vodna i šumska bogastva, zimski i vjerski turizam, njena vlast ulaže samo u sebe. Za to vrijeme 450.000 nezaposlenih rade na crno, 320.000 penzionera kopa po kontejnerima, jer nema dovoljna primanja, a 80.000 mladih se odriče državljanstva BiH. Zdravstvena zaštita građana je svedena na minimum, liječi se samo onaj ko ima novaca. Uskraćuju se radnička prava, ljudi na ulici traže svoja zarađena primanja, jer su žrtve kriminalne privatizacije u kojoj su se obogatili tajkuni koji su bliski vladajućim elitama. Broj milionera u BiH iz godine u godinu raste, a porijeklo njihove imovine nema ko da provjeri. Ne treba ni sumnjati da među milionerima ima najviše aktuelnih političara. Pravna država i zakoni vrijede samo za one očajnike koji ukradu metar drva, dok se za to vrijeme milijarde maraka iznose iz države u procesima pranja prljavog novca uz masan procenat koji se ostavlja političarima koji kontrolišu protok novca, itd. itd.

Takva situacija i besperspektivnost tjera cijele porodice da napuste BiH. Samo u 2015. i 2016. godini zemlju je napustilo 120.000 ljudi. Dakle, vlast koja je jako skupo plaćena, radi samo za sebe i ne zna da uradi ništa drugo osim da nakon osvajanja vlasti krene u novu predizbornu kampanju preko strogo kontrolisanih medija. Dok za to vrijeme država tone dublje u dužničko robstvo prema MMF-u od kojeg se krediti uzimaju za stabilnost budžeta, a ne za kreiranje novih vrijednosti i novih radnih mjesta. Istovremeno nazovi opozicija luta u ideološkim bespućima razapeta između salonskih rasprava i vlastitih privilegija i zajedničkih talova sa pozicijom, bez ikavkog prijedloga za poboljšanje stanja i povećanje životnog standarda građana kojima se nudi jednio strah od novog sukoba. Sukoba koji bi bio generisan samo kao paravan za zaštitu vlastitog kriminala i ukradene imovine i ništa više.

Kako sve to zaustaviti i promijeniti. Preko opzicije.

A zar to postoji?

Dakle, kao prvo, treba je stvoriti. Nije opozicija samo one stranke što izgube na izborima. Opozicija mora imati svoju platformu, svoj program, precizne ciljeve i konkretne mehanizme i instrumente, te još mnogo toga. Mora artikulirati zahtjeve, ciljeve i nezadovoljsto građana, koje je očito. I sve to pretočiti u konkretne akcije i aktivnosti u pravcu promjene političkog, a onda i ovog katastrofalnog ekonomskog stanja u koje  smo dovedeni. Opozicija nije samo davanje suhoparnih saopštenja, puko koaliranja istih ili sličnih, spajanje političkih pojedinaca i njihovih stranaka, jalovo kadriranje koje će dovesti loše umjesto gorih. Opzicija je borba amandamnima u parlamentu, stvaranje alternativnih politika koje su suprotstavljene postojećim koje su loše, predlaganje kompletnog kabineta i stručnjaka za ministre u vladi prije izbora, organizovanje javnih okupljanja, itd. itd.

U godinama poslije rata građani su svojim glasovima u tri navrata podržali promjenu stanja u BiH. U entitetu Federacija BiH, povjerenje je u dva navrata dobio SDP (2000. i 2010.), a jednom i Stranka za BiH (2006.). U entitetu RS, SDS je nakon petnaest godina neprikosnovnenog vladanja tim entitetom 2006. godine predao vlast SNSD-u.  Ove stranke su dobile izbore, jer su svaka na svoj način propagirale novi pristup rješavanju gorućih problema u BiH. No, čim su uzeli vlast sve ove stranke tzv. alternative napustili su svoja predizborna obećanja i okrenuli se nacionalizmu, nepotizmu, korupciji i enormnom bogaćenju njihovih istaknutih pojedinaca. Time su pokazali da ni oni ne znaju ništa drugo raditi osim da dobiju izbore.

Bosna i Hercegovina je veoma specifična zemlja ne samo zahvaljujući svom složenom političkom uređenju, već i po činjenici da nema jasne razlike između pozicije i opozicije. Sve se stopilo u jedan politički izričaj u kojem nema mjesta za one koji nisu članovi stranke. Nema mjesta za stručne, obrazovane i sposobne, već samo za podobne i poslušne kadrove koji rade u interesu stranke i njenih pojedinaca, a ne nikako u interesu države i šire društvene zajednice. U periodu između dva izborna ciklusa političari na vlasti ne rade apsolutno ništa da smanje razinu siromaštva, beznađa i nezaposlenosti u BiH.  Zato je BiH zadnja u Evropi po količini stranih invcesticija, prva u regionu po nivou javne potrošnje zbog ogromnog administrativnog aparata i naravno prva u reginu po masovnoj migraciji stanovništva, posebno mladih i obrazovanih kadrova.

Stoga, Bosni i Hercegovini treba bosanskohercegovačka politika, politika koja će svim građanima BiH omogućiti da žive od svog rada i stvaralaštva, da svi, a ne samo privilegovani koriste javna dobra, da zakon bude jednak za sve i da niti na jednom dijelu teritorije ne budu marginalizirani i šikanirani radi svog imena i prezimena. Sa druge strane oni koji danas drže vlast u BiH nemaju interes da rade za račun građana. Njihovi su vidici suženi na vlastite džepove, njih država i njena dobrobit ne interesuje.  Zato bi najbolje bilo da se u interesu države i društva sami povuku sa svojih funkcija sa kojih su materijalno obezbjedili užu i širu familiju.

U tom kontekstu pozivamo sve patriotske snage, slobodnomisleće pojedince i stranke, bez obzira na vjeru i naciju da izađu iz sjene i da se javno uključe u kreiranje budućnosti BiH. U suprotnom, ta budućnost može biti slična našoj bliskoj prošlosti”, stoji u saopćenju SDU.