Vrijeme je za Yutel

Izdvajamo

• Poruka je da se spremimo kao da će još i sutra biti mir, a da živimo kao da će sto godina biti rat.

Povezani članci

• Ivo Anić: Dragane brate, ne mogu oni da mrze našu zemlju koliko je mi volimo
• Jel’ sarajevska mantra đe je nekad bila?
• Pelješki most: Odakle još 95 posto?
• TRAŽIM EUTANAZIJU ZA JUGOSLAVIJU
•  Laž, obmana i istina
• Pobjednički hrvatski krivolovci, pijanci, kumovi, sestrične, šogori, politikanti i ini „domoljubi“

Nebom se širi miris baruta. Vrijeme je za Yutel.

”Hrvatski narod voli vojsku”, lupio je ovih dana, lijepoočešljani hrvatski premijer. I još dodao kako se ”idejom o vojnom roku želi oružane snage Republike Hrvatske popularizirati i učiniti atraktivnim mladim ljudima i novim generacijama koje se ne sjećaju domovinskog rata”.

Nikad veće gluposti u manjoj rečenici. Bar što se premijera tiče.

Može joj parirati jedino umotvorina Tomislava Nikolića da on ne zna ni jednog Srbina koji ne bi želio ratovati.

Ako se Plenkovićevoj izjavi doda i novogodišnji kick off  Predsjednice u Pentagonu, te poklon bon američke vojske od nekoliko tona željeza izlivenog u borbena vozila, nema zajebancije.

S druge strane i Bjelorusi se ugladali na Ruse, pa i oni počeli umotavati poklone istočnoj „braći po dugim cijevima“.

Da bosanskohercegovačko zagrijavanje i ne spominjemo.

Nebom se širi miris baruta.

Vrijeme je za Yutel.

I nemojmo misliti kako znamo za jadac. Kako nas dva puta ne mogu zajebati na istu foru. Mogu, itekako. Nisu li nam već podrezali krila ukidanjem financiranja slobodoumnih medija i udruženja? Nisu li već upregnuli javni servis u svoja borna kola?

Jer, ako se, ili kad se, „šire okružje“ ozbiljno zatalasa, a sve ide u tom smijeru, od nas se očekuje da budemo spremni. Od nas se ne očekuje, već zahtijeva, da dva posto raspoloživih sredstava izdvajamo za „njihovu“ vojnu industriju.

Kad se mladim ljudima rat želi učiniti atraktivnim, nema mjesta za druge „atrakcije“ poput kulture, nauke, obrazovanja, ljudskih prava, ekologije…

Zamislite da je hrvatska Vlada odlučila da za sve mlade organizira jednomjesečnu izobrazbu na temu: Kako, u suradnji s drugim zajednicama, razvijati moderno društvo na temeljima humanizma, solidarnosti, znanja i tolerancije?

I da taj kurs, kao i ovaj vojni rok bude obavezan.

Ali, ne!

Poruka je da  se spremimo kao da će još i sutra biti mir, a da živimo kao da će sto godina biti rat.