Nedžad Bašić: OD NOVIH IDEJA KA NOVOJ BALKANSKOJ STVARNOSTI

Povezani članci

• Dodik preko ruske misije pisao UN-u i tvrdio da je BiH neutralna o ratu u Ukrajini
• Izložba Bojana Stojčića u Zvonu
• NS i SDPBiH potpisali Sporazum o osnivanju BH bloka
• Fašizam, renesansa i novi bog – tehnika
• ODGOVOR MIRJANI KASAPOVIĆ
• Nikolić poručio Tadiću: Niko ne sme da te dira

Foto: avangarda.ba

Promjena političkih odnosa na Balkanu teško da se može očekivati bez suštinskih promjena u načinu razmišljanja pojedinaca, elita i grupa koje posjeduju vojnu, političku i intelektualnu moć utjecaja na ponašanje političkih masa koji najvećim djelom čine odnose na Balkanu „kulturoom nasilja i rata“. 

Veliki značaj za dalji razvoj političke misli u domaćoj literaturi ima pojava knjige Nerzuka Ćurka i stvaranje mogućnosti od strane portala „TAČNO NET“ da se najintirgantniji segmenti ove knjige nađu pred kritičkim sudom i onako skromne naše akademske javnosti u BIH. Značaj ovog poteza ne ostaje u granicama  BiH već ima značajnog utjecaja i u šireg regiona. Već duže vrijeme primjetan je unikatni napor portala „TAČNO NET“ da atraktira različite i kvalitetne tekstove koji ne samo da ukazuju na nedostatnosti našeg političkog života već i da podstaknu na otvorenu debatu po značajnim pitanjima daljeg razvoja političke misli u BiH i u široj regiji.

Knjiga Nerzuka Ćurka “Rasprava o miru i nasilju (geo)politika rata -(geo)politika mira-studij mira” koja se je pojavila u zavjetrini utihnule akademske polemike na balkanskom raskrižju, definitivno  predstavlja prvi signal nužne potrebe otvaranja javne polemika  po pitanju konceptualizacije „fenomena  nasilja“ što je uvjetovano permanentom dominacijom  nacionalizma kao „kulture smrti i nasilja“ na balkanskim prostorima.

Zaustavljanje ratnih sukoba na području Balkana, dramatično će otvoriti pitanje idejnih vibracija u okviru nacional(ističkih) politika koje bi mogle dosegnuti odgovore na pitanja nacionalnog interesa/identiteta balkanskih naroda u okviru „kulture smrti i nasilja“ u  eri globalnog povezivanja i medjuzavisnosti. Tragajući za emancipatorskim idejnim vibracijama u okviru balkanske realnosti profesor Ćurak elegantno uvodi u analizu   „razmišljanje kako  je moguće svijet nasilja postepeno transformirati u svijet mira“, što on naziva  „utopijskim diskursom“, ali dovoljno intrigantnim da „remeti zbilju“. Sa ovim stavom Prof. Ćurak će se dosta približiti konceptu  teorije socijalnog konstruktivizma, prihvatajući svjesno opasnost da njegov koncept „kulture mira“ bude proglašen od strane njegovih kritičara više konceptom holističkog  idealizma  nego društvenim konceptom koji zaista može ponuditi realan koncept mira na Balkanu.

Bez obzira na tu latentnu opasnost, nužno je analizu „kulture nasilja i smrti“  pomjeriti  sa materijalnog aspekta  sile i moći, ka idejno-socijalnom diskursu balkanskih međunacionalnih odnosa, postavljajući  hipotezu da se odnosi na Balkanu (naravno i šire) ne mogu posmatrati isključivo kao istorijska materijalna substanca koja se nalazi van političke percepcije čovjeka. Otuda, prof. Ćurak  s pravom traži način kako da  se prepoznaju „novi teorijski uvidi, pojmovi i koncepti koji nas mogu približiti razmišljanju da je moguće svijet nasilja postepeno transformirati u svijet mira.“

Pokušaj prof. Ćurka da koncept odnosa između balkanskih naroda više posmatra kao moguć sistem ideja, sistem ljudskih  inovacija i kreacija, sistem razmišljanja o toleranciji u vremenu u kojem se nalazimo, a ne kao sistem isključivo materijalnih i fizičkih konstituenti nacije u prostoru i vremenu koje je iza nas, čini veliki napredak u našoj pravno-političkoj misli. Promjena političkih odnosa na Balkanu teško da se može očekivati bez suštinskih promjena u načinu razmišljanja pojedinaca, elita i grupa koje posjeduju vojnu, političku i intelektualnu moć utjecaja na ponašanje političkih masa koji najvećim djelom čine odnose na Balkanu „kulturoom nasilja i rata“.  Teško je osporiti tezu da je „kultura nasilja i rata“  ništa drugo do kreacija vjerovanja koje društvo (nacija) prihvata kao istorijsku materijalnu činjenicu koja je determinirana samo i isključivo posjedovanjem sile i moći, međusobnom netolerancijom i mržnjom. Teško je prihvatiti stav da se istorijski procesi posmatraju kao nešto objektivno što je van domašaja razumjevanja i mišljenja ljudi u striktnom pozitivističkom značenju.  Interese/identitet nacije nije ništa historijski određeno, nepromjenljivo u prostoru i vremenu. Potrebno je pristupiti definitivnom  demaskiranju odnose između moći, sile, potrebe i istine. Potrebno je demaskirati mišljenja koja imaju pretenziju da se nametne kao objektivna i permanentna konstanta odnosa na Balkanu i koja su određujuća za sva vremena na ovim prostorima, što nameće „kulturu nasilja i rata“ kao dominantnu kulturu odnosa između balkanskih nacionalnih zajednica, što svakako za njih nije imanentno.

Polazeći od hipoteze da se promjenom ideja i mišljenja  pojedinca i grupe (elite) mogu kreirati novi interesi/identitet zajednice (nacije) sasvim sigurno se otvaraju mogućnosti uspostavljanja novih radikalno drugačijih međunacionalnih odnosa čime se otvora širi i kvalitetno novi prostor političkih komunkacija na Balkanu, u kojima se otvaraju politički prostori da se  „svijet nasilja postepeno transformira u svijet mira“, te da se „utopijski diskurs“, o kojem govori prof. Ćurak, definitivno transferira u ozbiljan faktor koji će ne samo „remeti zbilju“ već će je i suštinski mijenjati.

Bez preferiranja ideje o unifikacije fizičkih konstituenata države (nacije) i sa razvijanjem  ideja i mišljenja o tome šta fizički entiteti države (nacije) znače i čemu služe u percepciji ljudi, ima mnogo veće značenje i od same njihove fizičke egzistencije. Otuda je mnogo značajnije koja se kultura odnosa (Hobsova kultura anarhije, Lokova kultura rivalstva ili Kantov kultura mira) uspostavlja između fizičkih entiteta (nacija), od samih fizičkih i istorijskih konstituenata nacije, od čega zavisi i kreiranje njihovih novih interesa/identiteta kroz njihove međusobne socijalne i političke interakcije.

Zbog podsticanja stvaranja novog načina razmišljanja, kreiranja novih ideja i stvaranja i obrazovanja novih generacija mira i tolerancije, publikovanje knjige Nerzuka Ćurka, i otvaranje javne akademske polmike po pitanju mogućnost transformacije „kulture smrti i nasilja“ u „kulturu mira i tolerancije“, ovaj udruženi napor autora i portala „TAČNO NET“, zaslužuje izvanrednu pažnju i podršku, i to ne samo čitalaca, već isto tako brojnih nevladinih i vladinih institucija i organizacija koje mogu efektno podržati ovakve aktivnosti od velikog društvenog interesa.