Pobijedili jesu ali ubijedili nisu

Izdvajamo

• “Pobijedit ćete ali nećete ubijediti.” “Pobijedit ćete zato što imate i previše brutalnu silu, ali nećete ubijediti, jer ubijediti znači i uvjeriti. A da bi uvjerili, treba vam nešto što nemate u ovoj borbi - rezon i pravo”.

Povezani članci

• PROGRAM 4. FRA MA FU FESTIVALA
• Esej o Jugoslovenskom socijalizmu politikologa Miroslava Samardžića
• Fra Drago Bojić: Ljudima smeta nacionalistički govor o Bogu
• Sloboda koja garantira sekularizam
• BH memorandum – kao odgovor na memorandume susjeda
• Rodna škorologija na krijesti mržnje i podjela

Foto: hrt.hr

Kako im više nije dopizdilo da se ovoliko godina brukaju?!

Kad vrtim film u glavi, sa sigurnošću mogu konstatirati da su dvije televizijske emisije bile najformativnije tokom mog djetinjstva. Prva je bila britanska obrazovna emisija “The World of Survival” koja je u obradi Radio Televizije Beograd našoj publici bila poznata pod imenom “Opstanak”. Druga emisija, pak, je proizvod Radio Televizije Zagreb, odnosno današnjeg HTV-a, a koju svi znamo kao “TV Kalendar.”

Premda tematski različite, obje emisije su imale jednu, meni važnu, zajedničku karakterstiku. Kako Opstanak tako i TV Kalendar su koristile tehniku “voice-over” naratora. Drugim riječima, tokom emisije, dok se izmjenjuju kadrovi i scene, jedan glas bez fizičke prisutnosti na sceni, uz pomoć magije svoje perfektne dikcije, je gravirao informacije u moj dječiji mozak, i čiji zvuk je zauvijek ostao zapisan u mojoj dubokoj memoriji.

Opstanak je odavno prestao s emitiranjem, odnosno, narator Dejan Đurović je odavno prestao da predstavlja fascinantne činjenice o ekosistemu naše planete, ali se neke emisije kojima je on dao svoj glas mogu naći na internetu. S druge strane, TV Kalendar i dan-danas obilježava važne povijesne obljetnice, te još uvijek drži važne termine HTV-ovog programskog rasporeda.

Nije ni čudno što TV Kalendar još uvijek postoji. Zbog prirode svog sadržaja, kao i zbog svog obrazovnog i formativnog karaktera, ova emisija je jednostavno besmrtna. Njen obrazovni potencijal – moć – leži u stilu njenog izvođenja, odnosno u kombinaciji arhivskih snimaka i voice-over naracije, koja bez ikakve sumnje daje emisiji autoritet i formira čovjekovo znanje o danim povijesnim događanjima. I u tom je skoncentrirana važnost i sila TV Kalendara. Jedna takva emisija može jednostavno da “spinuje”, preokrene, prilagodi, određeni povijesni događaj sukladno bilo kojem političkom diskursu, što je sigurno vrlo važan alat u oblikovanju društvene svijesti. Zbog toga je TV Kalendar jedan od najvažnijih projekata HTV-a, te je u skladu sa svojom društvenom funkcijom i važnosti, u rukama “pravilnih” ljudi koji našoj gorkoj povijesti daju prihvatljiv(iji) ton.

Tako je na primjer nedavno slučaj obljetnice svirepog ubistva obitelji Zec, po naraciji TV Kalendara, bio “medijski predimenzioniran do te mjere da je u njegovoj sjeni ostao podatak da je osim Aleksandre Zec još više od 400 djece poginulo tijekom velikosrpske agresije, a za što također nikad nitko nije odgovarao.” Ove “neprimjerene tvrdnje”, kako je to nazvao HTV-ov osramoćeni menadžment, su vrlo brzo zaboravljene, ali nije dugo trebalo čekati na novi obrazovno-dokumentaristički ispad, pa je tako 31.12., objavljen prilog u čast 25. godina nastanka “Čavoglava”, majke-kraljice svih domoljubnih pjesmi, u kojoj je Marko P. Thompson, kako nas uvjerava narator TV Kalendara, “predvidio rasplet rata”, te je njegova pjesma “i danas u miru snažan kohezivan faktor”.

TV Kalendar postoji 40. godina, i broji više hiljada priloga u ko-zna-koliko stotina tisuća minuta snimljenog materijala, stoga ne znam, odnosno, nisam siguran da li su ikada obradili lik i djelo čovjeka na čiji se dan smrti 31.12 1936, slavi i dan rođenja Thompsonovog nazadnjačkog remek djela.

Migel de Unamuno (1864 – 1936) je jedan od najvažnijih španjolskih mislilaca XX. stoljeća koji je svojim djelovanjem u krugu takozvane “Generacije 98”, pored impresionantnog književnog opusa ostavio u amanet Španjolcima jednu od najznačajnijih političkih parola XX. vijeka.

Naime, Unamuna je Španski građanski rat 1936. godine zatekao u gradu Salamanki gdje se par godina prije umirovio kao počasni Rektor Sveučilišta Salamanke. U samom početku rata, on je podržao fašističke ustanike u kojima je vidio spas od haosa raspadajuće zemlje, te je čak pozvao svoje zemljake da stanu u odbranu zapadne civilizacije i kršćanske tradicije. No njegov početni entuzijazam za fašizmom je u vrlo kratkom vremenu prešao u gorko razočarenje kada su Frankovi fašisti počeli nasumična streljanja civila među kojima su se našli mnogi njegovi prijatelji, poznanici i bivši studenti.

Miguel de Unamuno, Foto: siempreconectado.es

Razočarani Unamuno je već u oktobru 1936., četri mjeseca nakon početka rata, tokom proslave dana Rase, praznika koji slavi “otkriće” Amerike, ušao u otvoreni sukob s poznatim fašističkim generalom, Millanom-Astrayem, kojem je u sred fešte na Univerzitetu Salamanke, pred svim uzvanicima u improviziranom govoru odbrusio: “Venceréis, pero no convenceréis.” “Pobijedit ćete ali nećete ubijediti.” “Pobijedit ćete zato što imate i previše brutalnu silu, ali nećete ubijediti, jer ubijediti znači i uvjeriti. A da bi uvjerili, treba vam nešto što nemate u ovoj borbi – rezon i pravo”.  

Budući da je Unamuno u to vrijeme bio jedna od najvećih živućih  intelektualnih figura podijeljene Španjolske, njegove riječi su automatizmom pretvorene u jaku antifašističku parolu koja je ostala duboko ukorijenjena u Španski jezik, zbog čega se koristi i danas u mnogim situacijama.

Zbog važnosti njegovog lika u Španiji, fašisti Unamuna nisu mogli tek tako ubiti. Umjesto likvidacije su ga stavili u kućni pritvor, dva mjeseca nakon čega je umro, 31. decembra 1936. godine. I baš kako je Unamuno to profetično predskazao, nedostatak rezona, prava i pravde je obilježio sve godine fašističke vladavine Franciska Franka.

Na ovu 80. obljetnicu Unamunove smrti, i 25. rođendan Čavoglava, nije teško staviti u naš kontekst riječi ovog velikog Španjolca. Naši fašizoidni etno-nacionalizmi su pobijedili! Jugoslaviju smo nepovratno rasturili prvenstveno našom maloumnom brutalnom silom, ali se kao rezultat tog raspada u narodima pokojne & rahmetli zemlje, raširio frustrirajući osjećaj da su naše novonastale državice postale apsolutno beznačajne. Osim činjenice da nam etno-nacionalna “emancipacija” nije donijela nikakvu stvarnu nezavisnost, te novonastale državice danas nisu u stanju pružiti niti minimum zaštite dostojanstva njenih očerupanih naroda. Dakle Jugoslavije nema niti je može više biti, ali je također neosporna činjenica da su naši etno-nacionalisti svojim mizernim rezultatima izgubili svu moć uvjeravanja. Upravo zbog toga, pa kako god to TV Kalendar pokušao upakovati u neki nacionalni “team-building”, Čavoglave i ZDS, a samim tim ni ta kriminalno-izdajnička NDH, nikada nisu, niti će ikada biti kohezioni faktor Hrvata.

Jedna indikativna “unamunovska” situacija se nedavno desila sama od sebe kada je Dragan Markovina gostovao na javnoj tribini pod nazivom“Jasenovac, negiranja genocida i revizionizam”, koji je u Zagrebu organizovan pod pokroviteljstvom Srpskog privrednog društva. Naime na tribinu su pored zainteresiranih ljudi, došli i pobornici revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog(!) logora Jasenovac, koji su od početka – kako to i priliči ekstremističkim elementima desnice – sabotirali čitavu tribinu. U jednom trenutku je Markovina vidno izrevoltiran provokacijama negatora jasenovačkog genocida, odgovorio riječima: “zar vi mislite da ćete ikoga u ovoj dvorani – ko ne misli poput vas – uvjeriti u suprotno?! Neće, jer kako bi to Unamuno sigurno rekao, oni niti imaju rezon, niti su u pravu, niti mogu više ikoga u išta uvjeriti. Pitanje je samo – da malo iskrivim Markovinine riječi – kako im više nije dopizdilo da se ovoliko godina brukaju?!