Realizovan performans koji tematizuje seksualno nasilje nad ženama u ratu, umjetnice Elme Selman

Povezani članci

• Istorija po Dačiću: Nikada nismo podržavali Veliku Srbiju
• Šemsudin Gegić registrovan kao reditelj i scenarista u italijanskoj Cinecitta
• Erih From: Izražavanje autoriteta
• Galerija Collegium artisticum organizuje izložbu “Media aestate IV. Rinnovare 1996-2000” autora Irfana Handukića
• Kriminalce ste unaprijedili, a mene smijenili!
• Radomir Lazić: Istina se govori o svom a laži o državnom trošku

“Stalno šutiš. Uvučeš se u neku tišinu srama i beznađa, jer…teško je riječima izraziti strahotu, a ni ljudi je ne vole čuti, pa šutiš…”

U petak, 16.12.2016. godine u glavnoj šetalačkoj zoni u Prijedoru održan je performans umjetnice Elme Selman u organizaciji Centra za mlde “KVART” iz Prijedora i Fondacije Friedrich Ebert BiH.

Ova umjetnička intervencija u prostoru se sastojala iz instalacije od crvene vune postavljene u šetalačkoj zoni, u Ulici Kralja Petra I Oslobodioca, te kačenjem letaka sa izjavama žena žrtava seksualnog nasilja u ratu.

Neke od izjava koje su bile istaknute tokom performansa su: “Da odagnam strah od onoga što me eventualno čeka, znala sam zatvoriti oči i pokušati dočarati lik svoga sina”, “Psihički i fizički me slomilo, postala sam sjena sebe”, “Stalno šutiš. Uvučeš se u neku tišinu srama i beznađa, jer…teško je riječima izraziti strahotu, a ni ljudi je ne vole čuti, pa šutiš…” i dr….

Teško je govoriti o nasilju i zločinima nad ženama, posebno seksualnim, a teško je i slušati. Ali je sasvim sigurno najteže i za žene i za društvo i za generacije koje dolaze, pretvarati se da se to nikada nije desilo.

Iako je temperature bila skoro ispod nule, veliki broj prolaznika i prolaznica je bio na ulicama. U direktnoj komunikaciji sa njima mogla se iščitati potreba da se ovo pitanje javno adresira i suosjećanje sa žrtvama. Događaj je protekao bez bilo kakvog incidenta.

Kroz umjetničku intervenciju u javnom prostoru dotaknuli smo temu seksualnog nasilja i sa građanima Prijedora podsjetili se da nasilje i zločini ne mogu i ne smiju biti zaboravljeni. Simboličke niti stradanja i dijelovi svjedočanstava žena žrtava seksualnog nasilja otvarali su dijalog na ulicama Prijedora. Većina prolaznika se složila da je potrebno o tome pričati. Da li je to dovoljno? Sasvim sigurno nije, i dok god su žene žrtve seksualnog nasilja marginalizirane, ušutkivane i stigmatizirane, naša borba i osvajanje javnog prostora se nastavlja.

Svi smo odgovorni za društvo u kojem živimo!