Bravo, uvaženi građanine, Reufe Bajroviću!!!

Povezani članci

• “MIR” u Vitezu
• Radikalizam i realpolitika
• Tuđman za 21. stoljeće
• 40 godina intenzivno i radno
• “Napišite samo Aleksa, Mostar”
• Kako će se finansirati najskuplja dionica autoceste od Konjica do Mostara?

Slušajući sinoć (srijeda, 07.12.20166) dnevnik TV1, kao gost, bio je predsjednik Građanskog saveza, gospodin Reuf Bajrović, koji me svojim izlaganjem odmah inicirao, da iz sjene mojih ranijih razmišljanja i inserta nekih članaka iz moje nove knjige PISMA SA NERETVE, našim poštovanim čitaocima osvježim neka sjećanja, na ovoga čovjeka, u sjeni nemilih događanja.

Dakle, sinoć je po prvi puta, neko iz naše zvanične politike, tako glasno i jasno iznio sramotni primjer, potpisa, kako kažu istorijskog ugovora, između Elektroprivrede BiH i firme Aluminij, o isporuci električne enrgije.

Zaista je to sraman čin, naših vlastodržaca, da se najvećem pljačkašu državne imovine  i najvećem diskriminatoru na nacionalnoj osnovi radnika nehrvata i najvećem gubitašu, sa brojnim kriminalcima i profiterima, čini takav jedan ustupak.

Činjenice ukazuju, da su podanički elementi naše vlasti ili brojne ulizice, po Mešinoj definiciji, u kontinuitetu, od Bičakčića do premijera Novalića, sa svojim ministrima energetike, bili očite karike u lancu ovoga kriminala u firmi Aluminij, sa njihovim čimbenicima i dokazanim kriminalcima.

Međutim, mlađani i pametni, civilizovani i demokratski orijentisani, ministar u Vladi, građanin Reuf Bajrović, nije se dao ukrotiti i uvesti u ovo lažno kolo kriminalno, nacionalističkih pobuda i nedozvoljenih rabota u firmi Aluminij.

Izdali su ga, njegov šef i prvi „boljševik„ stranački kolega Željko Komšić, bacajući ga u vatru ili jazbinu, od koje je i sam pobjegao, politike HDZ-a i Dragana Čovića, izdao ga je njegov premijer Fadil Novalić, koji je pribavio sebi poslušnika i ulizicu, Nermina Džidića, novog ministra, po preporuci Fahrudina Radončića, da bi što jednostavnije i nečujno od javnosti, prepustio i konačno firmu Aluminij kadrovima HDZ-a, čime su ispunili želju i dugogodišnje njihove lukave namjere, da i konačno i zvanično ovladaju sa ovim „njihovim„ strateškim objektom, iz scenarija oca nacije, Franje Tuđmana. Da bi se bezbolnije i potpisao ovaj „istorijski ugovor„ kako vele, ali i najsramnija izdaja i svoje države i svoga naroda. Eto, o tome je sinoć progovorio i naš uvaženi građanin Reuf Bajrović, aferim momčino, tako to i dolikuje iskrenom patriotu ove zemlje i borcu za demokratiju i civilizovane metode ophođenja u zajedničkom društvu.

Zato se, iz sjene i prisjećam nekih dijelova već ranije napisanih mojih tekstova, na temu ličnosti ovoga nam  građanskog čovjeka ili ljudine, među aždajama, citirajući i:

Otvoreno pismo Reufu Bajroviću

Poštovani bivši ministre energetike,  industrije i rudarstva u Vladi Federacije,  gospodine Reufe Bajroviću, naši stari mudri ljudi bi govorili: “Ptica koja visoko leti nisko pada“ a posebno ako je golubica i ako se nađe iznad jastrebovog gnijezda. Pisao sam ti na samom  startu tvoga imenovanja, veoma kritično i sa dobrim namjerama, sa pozicije  iskusnog i prekaljenog privrednika i stručnjaka,  u želji da te tako mladog i pametnog ali i neiskusnog, malo i usmjerim ili podučim, u smislu  da si ptica golubica u jatu jastrebova ili jagnje koje je zalutalo u jazbinu vukova, te kako se trebaš ponašati na  izazovnoj funkciji,  veoma kompleksnoj u izgrađenim  mafijaškim i kriminalnim uslovima privređivanja.

Bijela golubica visoko leti dok je jastrebovi ne ulove !

Veoma brzo,  sam  si odlučio,  da poletiš iznad te pećine nad kojom su jastrebovi,  a u njoj vukovi ili primjernije aždaje, kao “čistokrvna rasa“ lukavih Latina ili hrvatskih čimbenika.

Aluminijski jastrebovi i njihovi “čistokrvni“ hranioci !

Nažalost,  bio si sam, pa si  naivno dirnuo u ovo jastrebovo gnijezdo, koje su svojevremeno njihovi bojovnici, agresorskim pohodima, osvojili, uzurpirali,  protjerujući i diskriminirajući sve ostale, koji nisu bili “čistokrvne“ Isusove krvi Oca nacije, Poglavnika i njihovih doglavnika i drugih mafijaša i kriminalaca, koji su se u međuvremenu, punih 20 godina kotili u svojoj jazbini.

Domaće vlasti i pojedinci u njoj,  kao ulizice i podaničko-poltronski elementi, tapšali su ih i povlađivali im,  a za to vrijeme međunarodni faktori nijemo su posmatrali našu radničku golgotu, pogotovo Bošnjaka i Srba, skrojenu u duhu  i prema zakonima Herceg-Bosne, sa ciljem realizacije strateškog interesa Hrvatske u firmi Aluminij.

Poštovani bivši ministre Reufe Bajroviću, nisi ti to sve znao, jer si živio u civilizovanom društvu,  u duhu demokratije i razumjevanja, a za to vrijeme su naši obespravljeni radnici vodili svakodnevnu, grčevitu i pravednu bitku u cilju ostvarivanja naših prava. Nažalost, za to isto vrijeme,  sve  Vlade Federacije,  njihovi premijeri i ministri energetike,  svojim su  poltronskim ponašanjem ili  očitim neradom u interesu  države i  radnika,  doprinijeli  stanju firme da bude veliki gubitaš i našem neriješenom statusu, u smislu adekvatnog obeštećenja. U toj borbi “Za državu i čovjeka“  istinski su  “veliki uspjeh“ ostvarili premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj,  jer su uspjeli protjerati preko 800  radnika srpske nacionalnosti.

Da li si se, poštovani Reufe Bajroviću, zaista oslonio, vjerujući svome premijeru Fadilu Novaliću, koji i dalje smatra da je normalno da firma Aluminij treba pripasti HDZ-u,  čime je automatski i tvoja borba za depolitizaciju firme u startu bila osuđena  na veleizdaju ali i propast cjelovitog sistema vladanja i upravljanja državnim kapitalom, što se  obistinilo sudskim odlukama, a čimbenik Marinko Čavara jedva dočekao da te što prije smijeni. Premijer Fadil Novalić, kao najobičniji “apartčik“ svojih stranačkih nakaradnih opredjeljenja,  sa dječijim smješkom na licu,  ni u jednom trenutku nije iskazao svojim indentitetom pripadnost realnom sektoru,  o kome tako pompezno i lažno priča. To dovoljno govori da sam nije spreman i sposoban, ni intelektualno, ni fizički, ni umno, a ni profesionalno,  da dalje obavlja funkciju premijera Vlade Federacije.

Poštovani Reufe Bajroviću, vjerovatno si sagledao da će tvoja ideja o depolitizaciji  firme Aluminij i inih,  koje me ne interesuju, ostati stranački plijen agresorskih ideologija i njihovih izvršilaca, a i starnačka,  ideološka zabluda,  tvoga Predsjednika i stranke DF kojoj pripadaš,  a vezana je za borbu i ostvarenje  ravnopravnosti svih građana i naroda u svim segmetima naše društvene zbilje.

Ovo  moje  pismo i moja  razmišljanja  imaju za cilj, prije svega,  jedno veliko  ljudsko izvinjenje tebi, koga sam u startu kritički posmatrao i sa velikom nevjericom pratio  tvoja nastojanja i tvoje sposobnosti. Međutim,  sve si pokušao i nisi mogao uspjeti. Sam ćeš biti svega svjestan ili već jesi. Zato ti iskreno preporučujem da se vratiš u civilizaciju, u demokratske tokove kojima si pripadao i bio im vičan,  jer je “boljševička“  opcija kojoj si se priklonio,  bila  tvoj životni promašaj.

Zato se i svi zajedno moramo priupitati, dokle ćemo posmatrati i tolerisati silu  moćnika,  čelnika i predstavnika “ugroženih“ Hrvata sa Draganom Čovićem i inim čimbenicima,  koji konstantno vičući  “držite lopove“  sami nameću i kroje nam sudbinu u nastojanjima da konačno stave svoju “agresorsku šapu“ i na Aluminij i na EPHB i na Eronet. To što su Soko totalno opeljušili i prisvojili, jasno po zakonima,  njihove voljene Herceg- Bosne,  to ne zanima cjelokupnu bivšu vlast,  dok  “ugroženi“ i od ove vlasti, istim metodama, glumeći “ugroženi hrvatski rod,“  nastavljaju započetu pljačku.

Stavove i nastojanja DF-a i njegovog ministra za energetiku, industriju i rudarstvo, gospodina Reufa Bajrovića,  kako je to  u svome izlaganju iznio i gospodin Emir Suljagić, jedna je velika i prijatna novina, ukoliko u pozadini svega ne stoji lukavstvo, cinizam i dalje obmanjivanje građana,  posebno nas obespravljenih radnika firme Aluminij a vjerujemo i mnogih drugih firmi, čiji radnici svakodnevno štrajkuju.