OTVORENO PISMO MUSTAFI CERIĆU !!!

Povezani članci

• INTERNETSKI SCHENGEN
• Mostarska operacija
• Festival antifašističkog filma u Mostaru
• Poticaji za mini hidrocentrale u BiH 30 puta veći nego u Makedoniji, a žele ih još i povećati
• Feđa Dudić je vođa kojem bi pozavidio Fatih Terim!
• Budimo humani: Pomozimo mostarskoj porodici Čančar!

Piše: Mr Milan Jovičić iz Mostara, grada „slučaja„

Aferim, uvaženi efendija Mustafa Ceriću?

Čitajući, upravo Vaše pismo gospođi Kolindi Predsjednici države Hrvatske, po svome sadržaju, kulturnom i diplomatskom komuniciranjuu, dali su mi povoda da Vam napišem ovih nekoliko redaka.

Pismo pod naslovom: „Izvinite se Bosni i Hercegovini i Bošnjacima„ zaslužuje čitanje i iščitavanje, kao i svu pažnju naših građana, a posebno Vaših sunarodnika Bošnjaka.

Reći:„Bobu da je bob, a popu da je pop„ uvijek se smatrao iskren i hrabar potez svake ličnosti, u Vašem obraćanju i prihvatljivom stilu, svojstveno je umnim i razboritim ljudima i dostojanstvenicima svoje vjere i svoga naroda, kakvi ste Vi inače bili u funkciji reisa.

Dobro se sjećam, kada sam prije neku godinu u Narodnom pozorištu u Mostaru, prisustvovao jednoj Vašoj tribini, gdje ste između ostaloga u Vašem izlaganju, izgovorili i slijedeću misao:“Veliko je zlo i kod nas Bošnjaka, da u našim redovima ima dosta i podaničkih duša…„. Tako mi je to ostalo upečatljivo, gdje sam se apriori i priključio Vašoj konstataciji i istinitoj činjenici, jer se posebno iskazala u našem mostarskom ambijentu suživota i odlučivanja, u zajednici sa svojim susjedima. Primjera je bezbroj, ali i drugom prilikom.

Kako istinito pitate gospođu Kolindu:”Vi ili smatrate da politika Dragana Čovića i HDZ-a u Bosni i Hercegovini doprinosi jačanju bosanske države, ili Vi razbijačku politiku Dragana Čovića ne doživljavate kao ozbiljnu prijetnju za cjelovitu, jedinstvenu i suverenu državu Bosnu i Hercegovinu.

Bit će da se ovdje radi o trećoj mogućnosti, a to je da ste Vi osobno itekako uključeni u sve ono što radi Dragan Čović u ime HDZ-a, ali kad pričate o Bosni i opasnostima za Bosnu Vi vješto prikrivate da je upravo Hrvatska saučesnik ili organizator politike koju u Bosni i Hercegovini realizira Dragan Čović.“/ završen citat /.

Međutim, poštovani efendija Ceriću, mi Mostarci – nehrvati i posebno Vaši sunarodnici Bošnjaci, ne zaboravljamo datum 09. maja 1993. godine kada su uslijedila sva moguća nedjela naših susjeda, posebno prema Vašem narodu, kada su uslijedili silni progoni, logori, maltretiranja, ubojstva i druge nedaće na ovim prostorima. Dakle, to je bio rezultat agresije Hrvatske i njenih vojnih komponenti, prema našoj državi, našem Mostaru i njegovim građanima, nehrvatima.

Da, tako je to bilo u ratnom agresorskom periodu, da bi isti nastavili i u ovom mirnodopskom i  postdejtonskom periodu, iskazivati svoju dominaciju, diskriminaciju,  ignorisanje i omalovažavanje svega što nije hrvatsko i što nije u njihovom interesu, ali sve u stilu fantazirajuće tvorevine Herceg Bosne i njihovih aršina i zakona, koje su krojili po svome nahođenju.

Upravo, u tome su imali i veliku ispomoć i Vaših predstavnika u domaćoj vlasti, u likovima podanika, koje ste i sami naveli u sali Narodnog pozorišta  ili ulizica, kako ih je ponajbolje i definisao naš pisac Meša Selimović u romanu „Tvrđava„.

Danas i nema boljeg primjera, od firme Aluminij, koju su opljačkali i prisvojili HDZ-ovi kadrovi, jer kako im je to još u amanet ostavio njihov otac nacije, da to bude strateški interes Hrvatske, tako su i činili.

Nije nepoznato, niti je čudno da slično nastoje posvojiti i naš grad Mostar, od njega ustoličiti svoj „stolni„ grad, njihove sanjajuće Herceg Bosne, u kome bi živjeli i radili samo „čistokrvni„ Hrvati, sa svojim orguljašem i gangašem Draganom Čovićem.

Činjenica, da je taj isti Dragan Čović  našao svoga istomišljenika, koji ga samo tapše po ramenima, uzvikujući „drži se sokole„ valjda misleći na opljačkanu firmu „Soko„ u Mostaru, sa namjerom da učvrsti i svoju genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku i podrži i sličnu, zamišljenu tvorevinu Herceg Bosnu. Uh, kako to sve lijepo zvuči uz orgulje i gusle, uz gangu i šatravačka kola, sa njihovim „čistokrvnim„ velikosrpskim i velikohrvatskim idiotima, na čelnim pozicijama.

Uvaženi efendija Ceriću, kako dalje u pismu navodite i ukazujete gospođi Kolindi :

„Politički je nekorektno i vrlo licemjerno da Vi decidno ukazujete na opasne neprijatelje za Bosnu i Hercegovinu, a pri tom vješto skrivate Vašu ulogu u svemu tome, odnosno ulogu Republike Hrvatske, posebno HDZ-a, kojeg u Bosni i Hercegovini predstavlja Dragan Čović.“

Međutim, rekao bih, da je u ovoj konstataciji, ipak, ostalo i mnogo toga nedorečenog, što možda u Vašem diplomatskom žargonu ophođenja i ne bi našlo mjesta. Primjera radi, zašto ne upitati gospođu Kolindu, nisu li oni svi nastavili stazom i nedovršenim ideološkim zabludama svog prethodnika i Poglavnika, prema Bosni i Hercegovini i posebno Vašem narodu, kao recidivima nedovršenih zlih nakana, pa bilo to u Bosni i Hercegovini, gradu Mostaru ili u njihovoj Hrvatskoj?

Možda bi za Vas i bila neumjesna konstatacija, da su Vaši najveći predstavnici iz bivšeg Predsjedništva naše Bosne i Hercegovine, po latinskoj imena su mrska, nosioci odlikovanja Poglavnika Tuđmana, bez obzira što se niti Poglavnik za svoga života, niti njegova sadašnja Poglavnica Kolinda nikada i zvanično nisu izvinili našoj državi Bosni i Hercegovini za agresiju, njenim građanima, posebno Vama i Vapšim sunarodnicima, kao žrtvama udruženog zločinačkog poduhvata u Mostaru i šire.

Tako ste joj lijepo rekli:„Vi optužujete Bošnjake-muslimane i pokazujete prst na radikalni islam, kao opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine. Treba li da Vas podsjetim da ni u Srebrenici ni u Ahmićima nije bilo radikalnog islama, ali je bio genocid. Također, treba li da Vas podsjetim da mi, Dobri Bošnjaci, nemamo drugu obećanu zemlju kao što su imali Jevreji kada ih je Evropa protjerala“.

Međutim, uvaženi efendija Ceriću, kako u svome pismu izražavate zahvalnost Katoličkoju crkvi i kardinalu Puljiću:

„Bosna i Hercegovina je zbog toga zahvalna Katoličkoj crkvi, kao što je zahvalna svima koji poštuju njenu slobodu i samostalnost. Svjedočim da sam se u vrijeme obnašanja dužnosti reisu-l-uleme u Bošnjaka svestrano borio, zajedno sa kardinalom Puljićem, protiv bilo koje vrste radikalizacije, posebno vjerske. Volio bih da Bošnjaci u Hrvatskoj nisu prihvatljivi samo ako su nacionalno i kulturno asimilirani, već da imaju pravo da bar u svedodžbama Zagrebačke džamije mogu koristiti svoj bosanski jezik“/ završen citat /

Mogu ovo shvatiti, kao Vaš diplomatski gaf, imajući u vidu da ste obnašali funkciju reisa u Bošnjaka, to ne znači da Vas u ovome apsolutno podržavam, imajući i druga neposredna saznaja o djelovanju, bar u Mostaru, biskupa Ratka Perića i kardinala Puljića, koji su tako istrajno u svim nakanama redovno podržavale i HDZ i njihovog čelnika „jedinog čistokrvnog„ Hrvata, Dragana Čovića. Ni u kome slučaju, nisu oni slični Bosni Srebrenoj i njihovim fratrima, poput fra. Petra Anđelovića, fra. Luke Markešića i inih, uz izuzetno priznanje i poštovanje i uvaženog biskupa Franju Komaricu.

Bilo, kako bilo, velite u pismu:“Doista, nema zemlje na svijetu koja bi sve to izdržale kao što je Bosna izdržala, stojeći ponosno na svojim čvrstim bosanskim nogama „.

Tražite izvinjenje od gospođe Kolinde:

„Na kraju ovoga komšijskog pisma pozivam Vas predsjednice Republike Hrvatske da uputite izvinjenje Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima, kao i Islamskoj zajednici u Hrvatskoj zbog neprimjerene komunikacije s Bosnom i Bošnjacima. Pozivam Vas da se javno očitujete da nećete ugrožavati suverenitet i teritorijalni integritet hiljadugodišnje državnosti Bosne i Hercegovine“.

Blago poručeno, uvaženi efendija Ceriću, onako ovlaš i diplomatski, što bih joj lično preporučio da se upozna sa izvinjenjem Vili Branta u Njemačkoj, za sve fašističke nakane i postupke, prema našim narodima, zašto to ne zahtijevati i od vrha Hrvatske i njenog rukovodstva, iskreno izvinjenje Hrvatske za njihove agresorske postupke prema našoj zemlji Bosni i Hercegovini, sa posebnim naglaskom prema Vašim Bošnjacima, kao najvećim žrtvama agresija sa istoka i zapada.