Vaskrsnuće “ugroženih“ u njihovoj Herceg Bosni!

Povezani članci

• Mirsada Mulać: Meni je jedino ostalo da protestujem
• OSCE: Nastavak razdvajanja po etničkim linijama na bh. izborima
• Dobro nam ostao Visoki predstavniče!
• KNJIGE KOJE AFIRMIŠU ISTINU
• Mostarski logoraši poručili ratnom zločincu Prliću: Ti si kukavica
• Vranica – Ratni zločin u ratu, pravosudni u miru

Nema više Hercegovačke banke, koju su peljušili ovdašnji tajkuni i mafijaši iz HDZ-a. Gospođa Robinson je ušla u banku i rasturila je to gnijezdo lopovskog klana, imala je moći i snage, za razliku od vlasti države Bosne i Hercegovine, koja nije niti mogla privirati na ulazne kapije drugog velikog kriminalnog jata firme Aluminij sa Mijom Brajkovićem.

Piše: Mr Milan Jovičić / obespravljeni radnik iz Aluminija /

Zanima li ikog ovdje (Međunarodnu federaciju sindikata svakako) to što je Brajković metodom apartheida uklonio zaposlene Bošnjake i Srbe iz Aluminija? Je li ikoga briga što je, kršeći sve zakone koji su se mogli prekršiti (SFRJ, RBiH, HRHB, FBiH), promijenio vlasničku strukturu Aluminija otevši većinsko vlasništvo države u njemu? Da li više ikoga interesuje činjenica da je Aluminij već godinama jedini poslovni subjekt u državi u kojem je onemogućen pristup nadležnim poreskim i finansijskim organima?

Opravdavajući razloge izbacivanja radnika srpske nacionalnosti iz Aluminija, Brajković kaže da je sa aspekta morala to bilo opravdano, jer su ih ti ljudi “gađali”: “Morate razumjeti da je tog trenutka moral bio jedan, a danas je moral bio drugi.” Dakle, o bilo kakvom moralu govori čovjek koji je iz mostarskih koncentracionih logora preuzimao logoraše Bošnjake i Srbe da raščišćavaju ruševine Aluminija za svoje kolege Hrvate?! I pritom se poziva na Srbe koji su ih gađali, kao da je sam manji zločinac od njih!

Mijo Brajković je zaista jedinstvena pojava među najkrupnijim bosanskohercegovačkim kriminalcima. Svoj boravak na slobodi duguje moćnim zaštitnicima: čelnicima HDZ-a koji su u zatvoru (poput Jelavića) i onima koji će uskoro biti (poput Čovića), njihovim partnerima iz SDA (poput Bičakčića i Hadžipašića), te moćnim međunarodnim protektorima koji štite interese moćnog njemačko-američkog DaimlerChryslera u Aluminiju (poput Petritscha, Ashdowna i Haysa)“. / citat DANI, Senad Pećanin /.

Nema više muzike i slavopojki iz nekadašnjeg “Hercegovačkog diva“, jer se urušio ili prerušio u hercegovačkog patuljka sa staklenim nožicama, od siline kriminalnih radnji, pljačke njegovih čimbenika ili “bojovnika“ zaslužnih za čuvanje strateških interesa „lijepe njihove„ i njihovog oca nacije Franje Tuđmana. Urušio se i od velikih gubitaka, preko 250 miliona maraka, ostvarenih uz potporu svih iz lančanog kriminala, od Brajkovića, Bradvice, Galića, Božića i inih saradnika na pozicijama upravljanja firmom. Svakako da nije zanemarljiva i pomoć domaćih vlasti, koji su svojim neradom ili svjesnim diletantskim radom i odnosom prema Aluminiju doprinijeli, prije svega rasturanju državne imovine ili još daleko crnje silnoj neljudskoj diskriminaciji Bošnjaka i Srba ili i drugih koji nisu bili “čistokrvni“ Hrvati, poput svih članova HDZ-a i njihovog uzurpatora iz mostarskih Bara.

Ova “zlatna koka“ i njen glavni rizničar Mijo Brajković koristili su zlato tj. struju iz proizvodnje Elektroprivrede BiH po manjim cijenama, da bi sav kajmak koji je ubirao gurao u vlastite džepove, bez države kojoj je pripadalo. Premijeri Vlade Federacije, svaki u svoje vrijeme veoma su se pobrinuli za zlatne ključeve ovom rizničaru, od Hadžipašića koji im je podario kapital države po svome ključu i željama rizničara, zatim premijera Brankovića koji je Aluminij rješavao kao kompromis, u interesu mira u kući, ali kojoj i čijoj nije nam nikada bilo dostupno pravo saznaje, zatim premijera Nikšića, koji ih je oslobodio i najgoreg balasta, radnika srpske nacionalnosti i mizernim dionicama svojim sunarodnjacima Bošnjacima, do evo konačno i premijera Fadila Novalića, koji nastoji do konca godine i preostali dio kapitala firme od 44% posušiti i na taj način prekriti i zatvoriti sve tragove kriminala i pljačke, prije svega glavnog rizničara, ali i ostalih u karikama kriminalnog lanca, a mnogo ih je.

Preuzimanjem definitivne upravljačke pozicije u firmi Aluminij, od čimbenika HDZ-a, te njihovim najnovijim postavljanjem za direktora, tzv. Bankarskog stručnjaka, nekog Maria Gadžića, koji bi trebao pomoću istog bankarskog sektora i EPHB, sa domaćom vlašću izvršiti uspješno presipanje iz šupljeg u prazno, finansijskih tokova, na relacijima Aluminij-EPHB-Primorka iz Širokog, sa domaćom vlašću i sa kime sve, neznano za širu javnost.

U očekivanju i dolaska “mistera“sa šačicom dolara ili maraka, da u intresu “ugroženih Hrvata“ i vaskrsnuća lijepe njihove Herceg Bosne i njihovog “stolnog grada“ Mostara i stavi tačku na Aluminij, ali uz muziku i svirke orgulja i gange, potpomognut i guslama, pajdaša iz slične tvorevine.