U Potočarima oproštaj od 127 žrtava genocida
Povezani članci
U Memorijalnom centru Potočari održava se komemoracija žrtvama srebreničkog genocida, a zatim će uslijediti dženaza i kolektivni ukop 127 identifikovanih žrtava genocida.
Piše: Marija Arnautović, RSE
Među njima je i 12 maloljetnika. Najmlađa žrtva je Avdija Memić koji je imao 14 godina kada je ubijen, dok je najstariji Mustafa Hadžović ubijen u 77. godini.
Preživjeli članovi porodica opraštaju se od svojih najbližih već dva dana od kada su tabuti sa posmrtnim ostacima doveženi u Potočare i smješteni u bivšu Fabriku akumulatora. Brojne porodice i ove godine ukopaće tek nekolike kosti ubijenih koje su uspjeli identifikovati, a koje su pronađene u primarnim i sekundarnim grobnicama.
Nezima Alić je dvadeset godina tragala za ocem. Prije sedam godina pronašli su dvije kosti. I to u dvije različite grobnice. Nisu željeli ukopati nekompletno tijelo.
“Majka je već stara i nije zdrava, tražila je da ukopamo to što je nađeno, a ostalo ako se kad nađe ukopaćemo i to. I brata sam prije šest godina ukopala i od njega smo našli samo nekolike kosti”, priča Nezima dok stoji pored zelenog tabuta.
Nezima je oca i brata posljednji put vidjela u julu 1995 godine. Oni su spas pokušali nađi bježeći kroz šumu. Obojica su ubijeni.
U Potočare je iz Amerike stigla Sabra Salihović. Prošle godine u Memorijalnom centru ukopala je oca. Za bratom još traga.
“Svake godine je isto. Gdje god da smo, svoju tugu nosimo sa sobom. Jedne su pobili a nas ostavili da umiremo polako za njima”, kaže ona dok se oprašta sa sa posmrtnim ostacima rođaka.
U Potočare su u nedjelju kasno poslije podne stigli učesnici Marša mira, njih više od pet hiljada, zatim vukovarski maratonci, sarajevski motociklisti i mnogi drugi predstavnici organizacija i neformalih grupa građana.
U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.377 žrtava genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine. Vojska Republike Srpske ubila je više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka, u tada “zaštićenoj zoni” Ujedinjenih naroda.
Ilustracija: Šukrija Meholjić