BIH Zločin o kojem se malo govori: Na današnji dan je u Biljanima ubijeno 258 muškaraca, žena i djece

Povezani članci

• Borba za prava LGBTI osoba – kampanja Podržavam
• Osobe sa invaliditetom u BiH traže provođenje zakona koji im omogućavaju normalan život
• Dječak iz Mostara skandirao “Nož, žica, Srebrenica: U Širokom “Za dom spremni”
• Tolerisanje fašizacije zemlje koja ugrožava ceo region je nedopustiva
• Podgorica: Održava se Parada ponosa
• Upad na prezentaciju digitalnih priča OKVIR-a i OneWorld SEE

Iz godine u godinu, u sjeni obilježavanja srebreničkog genocida, sjećanje na jedan od najvećih zločina koji se dogodio za vrijeme rata u BiH, u mjestu Biljani u općini Ključ, ostaje skoro neopaženo. Upravo na ovom mjestu, 10. jula 1992. godine, pripadnici srpskih vojnih i policijskih snaga izvršili su pokolj i egzekuciju 258 muškaraca, žena, djece i staraca.

Napad na selo je započeo u ranim jutarnjim satima, na današnji dan, a predvodile su ga 17. laka pješadijska brigada srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima Odjeljenja policije.

Napad na civilno stanovništvo bio je posljedica provođenja “Uputstva o organizovanju i djelovanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima od 19. decembra 1991. godine”, kojeg je donio Glavni odbor SDS-a, a uključivao je i naredbu Kriznog štaba SO Ključ od 27. i 28. maja 1992. godine, prema kojoj je zabranjeno napuštanje općine Ključ ili ulazak građana sa drugih područja na područje te općine.

Muškarci odvajani, ubijani u mjesnoj školi

Nakon ulaska u selo, srpske snage su u zaseoku Brkići naredile da civilno stanovništvo napusti kuće, a potom su odvojili žene i djecu od muškaraca.

Elvedin Domazet se prisjeća tog kobnog dana.

“U ranim jutarnjim satima, negdje oko 5-6 sati ujutro, srpske snage su upale u selo i odvele sve muškarce iz kuća. Mene nisu, budući da sam tada imao 15 godina, ali jesu mog oca, kojeg su kasnije svirepo ubili. Žene su ostale u kućama i nisu smjele izlaziti, čak ni na prozor pogledati. Po cijeloj mjesnoj zajednici na glavnoj cesti, ali i svim sokacima, bila je raspoređena njihova vojska tako da su kontrolisali cijelo selo”, govori Elvedin u razgovoru za naš portal.

On ističe da su muškarci odvedeni u osnovnu školu u Biljanima, gdje su zatvoreni, a nakon toga izvođeni u grupama od pet od deset, te ubijeni.

“U staroj školi, koje više nema, su ih maltretirali, tukli, a u konačnici i ubijali. Pretpostavljamo da su oni vjerovatno imali spisak svih ljudi u selu, gdje se ko nalazi, i koje je trebalo ubiti. Taj dan su skoro svi i ubijeni”, kaže Elvedin.

Najstarija žrtva 85 godina, najmlađa beba od 4 mjeseca

Nakon što su muškarci pobijeni, došli su kamioni i bageri i tijela su odvezena u nekoliko masovnih grobnica na području općine Ključ.

Pored toga, jedna grupa muškaraca je prvo mučena, a potom odvedena na lokalitet Lanište, gdje su ubistva nastavljena.

Među stotinama žrtava, 85-godišnji Bećo Ćehić je bio najstariji, a najmlađa 4-mjesečna beba Amila Džaferagić, koja je umrla u jami stežući flašicu za mlijeko, u zagrljaju ubijene majke.

Kada su krajem rata snage Armije BiH oslobodile ovaj kraj, otkrivene su brojne masovne grobnice na ovom području. Do sada je na lokalitetima Lanište I, Crvena zemlja I i II, te grobnici Biljani ekshumirano 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Brkića, Osmanovića, Domazeta, Džaferagića, Čehića, Mešana i Jabukovaca.

Danas dženaza za šest žrtava, za zločine osuđena samo jedna osoba

Danas će biti klanjana dženaza za šest žrtava, čija tijela su identifikovana u proteklom periodu, i to: Avdić (Smajo) Sead (1970.), Balagić (Refik) Samir (1974.), Botonjić (Ejub) Jasmin (1974.), Botonjić (Hilmo) Raif (1970.), Mujezinović (Hasan) Hamdija (1933.) i Avdić (Derviš) Hamzo (1971.). Dženaza i ukop stradalih bit će obavljena na Šehidskom mezarju Biljani.

Sud BiH je za zločine u Biljanima u martu 2005. podigao optužnicu protiv Marka Samardžije, koji je u svojstvu komandira Treće čete saničkog bataljona srpske vojske naredio i učestvovao u masakru. Godinu kasnije, Samardžija je osuđen na 26 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, a presudom su potvrđeni navodi iz optužnice o masovnim zločinima protiv bošnjačkih civila.

Pored njega, niko od lokalnih Srba i onih koji su došli sa strane, prije svega iz Bosanskog Petrovca i Lušci Palanke, a koji su činili zločine i vršili masovne egzekucije, do sada nije osuđen.

Inače, Ključ je jedna od općina gdje su izvršeni najveći zločini u proteklom ratu. Kontinuirano od maja do septembra 1992. vršena su masovna ubijanja Bošnjaka. Pored Biljana, veliki zločini i ubistva civila dešavala su se i u naseljima Velagići, Prhovo, Krasulje i Ramići.

U Ključu je ubijeno preko 700 ljudi, a Ključani su, osim u svom gradu, ubijani ili tačnije ekshumirani u još osam gradova.

U cilju potpunog progona nesrba sa prostora općine Ključ, srpski Krizni štab je 27. maja 1992. osnovao Agenciju za prihvat i preseljenje izbjeglica iz jedne oblasti u drugu.

Doneseni su kriteriji za odlazak sa prostora općine Ključ. Na taj način, skoro svi nesrbi općine Ključ protjerani su sa svojih ognjišta.

Klix.ba