ULYSSESOM PROTIV BUDAKA

Povezani članci

• DARKO CVIJETIĆ: RIMOVANA O DOMOVINI
• Teatru u pohode
• ‘Stazama emancipacije: rod i društvo’ – drugi dan Otvorenog Univerziteta u znaku feminizma
• SNAGA ŽENSKE SAVREMENE PLESNE SCENE
• Emma Goldman – Najnasilniji element društva je neznanje
• Završna izložba likovne kolonije ‘’Ćorovića kuća’’

Foto: www.thebestincroatia.info

I ove će godine, kao uvijek, doći „svi“. Osim naravno onih koji i nisu dobro došli. Kojima i kazališne daske služe za podizanje ograda.

Pokušaj redizajna kulturne politike od strane Zlatka Hasanbegovića Budaka i čišćnjenju nepoželjnih iz proračuna, mogao je završiti samo na jedan način -pojačanim naporom i još većim entuzijazmom teatarskih neimara oko Ulysses-a.

Ne sjećamo se da je ljetni program otvorene scene na Malom Brijunu bio tako bogat kao ove godine. A pratimo ga gotovo od samih početaka, od 2001. Tako ćemo već nakon uvodnog nastupa uigranog dvojca, Šerbedžija – Tadić, imati priliku vidjeti goste iz Italije, Teatro Koreja i Biennale Di Venezia.

Poslije njih nastupit će redom: Narodno pozorište iz Subotice, Putujuća kazališna scena Ribnjak, Almeida thetre iz UK, Zijah Sokolović, Zvezdara teatar iz Beograda i Hrvatsko narodno kazalište.

Vidjet ćemo, naravno i „Kralja Lear-a“, „Antigonu – 2000 godina kasnije“, te premijeru „Richard-a Trećeg“.

Malo koji festival u regionu se može podičiti ovakvom ponudom.

Nerijetko predstava počinje već u fažanskoj luci, gdje se publika ukrcava na brod koji će je odvesti do pozornice. Po iskrcavanju biva vođena na neku od scena koju je za ovu priliku priroda klesala godinama i na kojima su se, ponekad, kroz povijest, odigravale neke manje zanimljive predstave.

Pojavljivanje vrhunskih glumaca je samo dodatni bonus, pa je oku teško sažeti sve što ga tamo obuzme. Ne moraš biti „umjetnička duša“ da bi, na nekoliko sati, bio pomaknut u novu dimenziju u kojoj se sva čula sinhronozirano pune iskonskim užitkom.

Publika biva suučesnik dok se čedno prepušta tim čarima.

I ove će godine, kao uvijek, doći „svi“. Osim naravno onih koji i nisu dobro došli. Kojima i kazališne daske služe za podizanje ograda.

Ne moraš biti ministar kulture da bi razumio prave vrijednosti. Ali u ovakvom kulturnom okruženju, koje, još malo, vodi hrvatsku kulturu moraš biti vrhunska hulja da ne vidiš ono što drugi vide.

Pa ostaje samo potpisati ono što je Tomić već izrekao o malom Zlatku Budaku.