CIRCUS CROATICO

Povezani članci

• Ljubo R. Weiss: Znate li priču o varaždinskoj sinagogi?
• Prava radnika pod kontinuiranim udarom više od 25 godina
• Radomir Lazić: Misli pozitivno!
• Protesti širom BiH: Dolazi vrijeme koje će obilježiti ljudi smisla
• Mesić: Crkva bi trebala propovijedati riječ Božju, a ne služiti interesima zemaljskih moćnika
• TRENUCI ODLUKE ZA EVROPU?

Foto: 24sata

Pa mi smo, uostalom, sjebali već jednu zemlju za koju su nam “promatrači” rekli da je OK. U kojoj su, unatoč svemu, točke bile posložene po nekakvom redu, gdje se, ponekad i u kakafoniji, raspoznavao glas razuma. Pa zašto onda ne bi još jednu!?

Hrvatska politička scena, puna naglih obrata, vratolomnih točaka i nadasve kiča, više liči cirkuskoj predstavi nego drušvenoj zbilji.

Pred publikom, koja se vrpolji u neudobnim stolicama, izmjenjuju se patetični klauni, natapirane dame i kojekavi stranački ljubimci na kratkim štranjgama.

Trube i vergl, puckanje bičem i žamor. Izlizani ovratnici i fraze. Akrobati na trapezu, s niskopostavljenom mrežom, čekaju beznadežno svoj red. A reda nigdje.

Konjići što trče, bez cilja, u krug, slon koji pomaže drugom slonu da se nasloni, pod budnim okom dresera.

Majmunčići izgubili ravnotežu, mađioničar, bez uspjeha, traži zeca po šeširu.

I iskusni virtuozi izgubili balans.

Ovom, što se sad dešava, nitko se neće smijati. (Jel tako, Kundera!)

Mi umijemo biti toliko kreativni u vlastitoj destrukciji da nam ravna nema.

Dok se divimo zlatnim zubima i šarenim kostimima bijelosvjetskih cirkusanata.

Tužna je to predstava kakvu ni ovi ljudi, koji su se mnogo godina trudili da učine sve da im ne bude dobro, nisu baš sasvim zaslužili. Mnogo se izbornih ciklusa (cirkusa) potrošilo na dokazivanje drčnog inata. Tvrdoglavog i primitivnog nepristajanja na promjene. Zatucane zadrtosti u ime isključivosti. I vjerske i nacionalne.

A možda i nije za čuđenje.

Pa mi smo, uostalom, sjebali već jednu zemlju za koju su nam “promatrači” rekli da je OK. U kojoj su, unatoč svemu, točke bile posložene po nekakvom redu, gdje se, ponekad i u kakafoniji, raspoznavao glas razuma.

Pa zašto onda ne bi još jednu!?