Gradimir Gojer: PJESME PISANE KIŠOM

Povezani članci

• Ustavni sud RS-a priznao bosanski jezik?
• Ćuprija ispred Neuma: Die Brücke, ponte ili – qiáo
• I OBEZLIČENOST I OBEZGLAVLJENOST
• Naša stranka: Dodika više niko ne smije tretirati kao političara, već kao kriminalca
• Dvadesetprvi broj odličnog časopisa
• Promocija knjige „Priče o dobrim ljudima“ Milana Račića u Mostaru

Foto: Flickr 

Gradimir Gojer

TANGO ZA KONSTANTINOVIĆA

Dok traljavi knjižar traži
Slovo pod kojim stoluje duh,
Prezren od neljudi i zvjeri
Snivam kako okomit u ljudskosti,
Sav u gospodstvo pretvoren,
Milorad od Konstantinovića
Začinje tango, onaj što
Pristao je Jelisejskoj palači,
A jednako prkosan i u Ivanjici,
Da besmislu kasablija
Dozu života dometne;
Da prizore beketovskih
Hladnoća obasja duhom
Prijateljstva našega, starog.
Tango sa damama uzoritim
Pleše, nikada ne uzmičući,
Glas svoj, plemeniti snažeći.
Nebeske sfere pogađaju tonove,
One što samo njemu sliče.

TIHA GLAZBA U PONOĆ
                                    largo

Na prozoru svjetiljka
Trne, dok glazbala zamah
Tek uzimaju; glazbala nebeskim
Sferama vična, staru
Glazbu svjetiljci predaju.

ŠKERLJEV MOSTAR
                    na izložbi Dubrovački intermezzo
Josipa Škerlja u galeriji Aluminij, zabilježeno …

Most, što djetinji šeretluk
Spaja sa zelenim stropom,
Toplo, toplo nadjačava oluju,
Zagrljajem zaljubljenih bonacu tvori.

A oluja kišobranu nevična,
Povlači se u krajobraz; uzbuđeno
Traži čudnu simetriju duša
Koje, poput obala, Stari spaja.

Iz neobjavljene zbirke Pjesni iz Vallarse