Ko to poziva na gašenje Veleža?
Povezani članci
- “Igrač za raju”, priče o nogometu autora Saše Ibrulja
- Zmajevi će biti nosioci u žrijebu kvalifikacija
- Borba za budućnost
- Veliki čovjek, moj komšija Budo Koprivica
- “MOSTARSKA LISKA 2018”: “Mala liska” Davoru Sabi iz SARTR-a, u srijedu Kerempuh i “Ustav Republike Hrvatske”
- Martino i Barcelona sporazumno raskinuli saradnju
Mi, članovi Udruženja građana “Mostarski Rođeni”, osjećamo ogromnu odgovornost da se oglasimo povodom kolumne izvjesnog Joze Pavkovića, objavljene na portalu vecernji.ba.
Gospodine Pavković, smatramo da ste vi, kao bivši ugledni predsjednik socijalističke omladine, najmanje kompetentni da pišete o gašenju bilo kakve crvene petokrake, a pogotovo one koja krasi Veležov grb.
U vašoj kolumni pronašli smo toliko istinitih činjenica koliko bi otprilike pronašli da smo radili analizu svemirskog programa Republike Kongo na misiji na onom planetu gdje živi jedi Yoda u popularnom filmskom serijalu Zvjezdani ratovi.
Ali krenimo redom. Prebrojavanje nacionalnih krvnih zrnaca na početku vaše kolumne puno govori o vama i vašim stavovima, predsjedniče socijalističke omladine. Tim činom ste nas mnogo podsjetili na apsolutnog vladara svih brojača hrvatskih nacionalnih krvnih zrnaca, slične prošlosti. Posjedujemo jedan almanah koji je napisao simpatizer Fudbalskog kluba “Velež” iz Beograda, nekada 2000. godine, u kojem su pobrojani igrači svih Veležovih prvoligaških generacija u bivšoj Jugoslaviji, pa ćemo vas zamolit da nam se javite sa vašim mailom, da bi vam isti poslali. Ima tu zaista zanimljivog materijala, a vjerujemo da će vama, istinskom zaljubljeniku u brojanje nacionalnih krvnih zrnaca, mnogo značiti. Iako, vjerujemo da vi sve te sastave znate napamet. Ukoliko se ne možete sjetiti nekog igrača, predlažemo vam da posjetite te silne navijače Dinama iz Hercegovine, jer vam mogu pomoći u istom. Na kraju, možda je najbolje da krenete od porodica ovih navijača velikog slavnog HŠK Zrinjski koji su zadnjih mjeseci vandalizirali po, kako vi to kažete, istočnom dijelu grada.
Dalje tvrdite, da je Velež blijedio jer je blijedilo i sjećanje na neka prošla vremena, a da je Zrinjski rastao jer je nastalo neko bolje i zdravije vrijeme. Gospodine Pavković, podsjećamo vas da je HŠK Zrinjski obnovljen na temeljima koje su građani Mostara napravili primarno za FK Velež, a ovaj ih rado dijelio sa gradom odakle je došao. Na trenutak bi se vratili na prethodni odlomak ovog teksta, čisto da zaključimo da su navijači i simpatizeri jednog kluba gradili stadion i infrastrukturu za klub i grad, a navijači drugog kluba, veličanstveno uskrsnutom u ovo lijepo vrijeme nacionalizma, ruše nacionalne spomenike tog istog grada, odakle kao eto oni potiču. Namjerno nam pade na pamet, opet činjenica, da Velež blijedi jer je na barbarski način otjeran iz svoje kuće, sva njegova istorija bačena u smeće, a dio grada gdje bi možda mogao i živjeti porušen na način koji je malo puta do sada viđen u istoriji.
Kako dalje kažete, čudna je činjenica da HŠK Zrinjski, iako 17 godina stariji, odigra duplo manje utakmica od FK Velež. I opet, vođeni činjenicama, mi zaključišmo da bi možda to moglo biti do toga što je postojao uglavnom za vrijeme NDH, države na čiji se spomen i dan danas ogromna većina hrvatskog stanovništva širom svijeta postidi. Države, koja je između ostalog, i natjerala ogromni broj Hrvata da se raseli širom svijeta. Eto takva država, čiju istoriju i djela ne želimo detaljno spominjati, je podržavala to nacionalno svjetlo i jedinstvo koje veličate u vašoj kolumni. Poznato je da i dan danas, navijači HŠK Zrinjski najviše vole zapjevati jednu takvu “navijačku” pjesmu iz tog perioda, što dovoljno govori o “hrvatstvu” koje taj Zrinjski predstavlja.
Na kraju vaše kolumne, dotičete se neizbježne političke situacije, majorizacije, degradacije, preglasavanja i čega li još ne, opet nas podsjećajući na najvećeg zaštitnika Hrvata u 21. vijeku, osuđenog zatvorenika, čovjeka koji ni više ni manje, nego mijenja tok rijeke.
Fudbalski klub “Velež” je osnovan kao RŠD Velež (obratite pažnju na Š), i od samih početaka rada tamo još 1922. godine, zaštitni znak kluba je crvena petokraka. Sama ova činjenica i vezivanje Veleža za Jugoslaviju, ili mračni period regiona kako je vi predstavljate, dovoljno govori o vašem poznavanju i istraživanju materije o kojoj ste se nadobudno našli oglašavati. Ne sakrivamo se iza činjenice da su, u nešto manjoj mjeri nego oni koje vi savjetujete, Velež do ovoga doveli pojedinci iz onoga sto vi nazivate “istočni bošnjački dio grada”, sa željom da se danas u Mostaru pored Zrinjskog prati nekakav Đerzelez. Nikakva politika bošnjačkog naroda nije vratila petokraku na grb Veleža nakon rata 90-tih godina, nego je petokraka vraćena nakon ogromnog pritiska navijača i simpatizera koji se nisu htjeli odreći istorije i ideje ovog kluba, a koja ne počiva ni na kakvom političkom ili društvenom sistemu, nego na osnovnim ljudskim vrijednostima da je svaki čovjek jednak. Na istim principima, navijači i simpatizeri Veleža prate svoj klub i danas, čak i u ovo prosvijeteljeno doba kada navijači velikog kluba, osvajača 4 titule šampiona države koju javno preziru, ruše svoj grad, pjevaju domoljubne pjesme koje su rastjerale narod koji eto kao oni predstavljaju i dočekuju svoje igrače nakon osvojene titule u ogromnom broju od 200.
Ti navijači i simpatizeri vam poručuju da se petokraka ne gasi, da se ne može ugasiti i da ne može izblijediti. Ideja na kojoj Velež počiva je veća od svih društveno političkih sistema, jer je zasnovana na samom principu ljudskog postojanja. I zato će Veleža biti, dokle god na svijetu postoji ijedan čovjek koji smatra da je humanost osnovna čovjekova vrijednost.
Zamolit ćemo vas da istu poruku i pozdrave prenesete i osobi na koju ste nas toliko puta podsjetili u toku čitanja vašeg teksta, a iz naše reakcije jasno je o kome se radi. Nadamo se da vam je bilo udobno dok ste pisali ovu kolumnu vireći iz analnog otvora spomenutog. Prenesite pozdrave od naših starijih tim silnim navijačima Dinama iz perioda bivše države, jer ipak su zajedno nekada bili na tribini.
Ukoliko sumnjate u istinitost nekih stvari i činjenica ovdje navedenih, rado ćemo vas ugostiti u našem gradu i Udruženju na konstruktivnoj ljudskoj diskusiji o vašem i našem tekstu. Možda čak i u nedjelju na stadionu u Vrapčićima, kada Veležovi pioniri igraju utakmicu koja će najvjerovatnije odlučiti prvaka HNK, ne protiv Zrinjskog koji ima predstavnike u istom takmičenju, nego NK Stolac. Gospodine Pavković, to su ona djeca koja osnovne elemente ove igre uče na prašini Sjevernog logora jer ih je vojska vama sličnih onemogućila da istu tu igru uče na stadionu pod Bijelim Brijegom. To su ona djeca na čije gašenje snova vi pozivate.
Želimo vam mnogo zdravlja i dug život, kako bi vas što duže uznemiravala strašna monstruozna crvena petokraka najvećeg hercegovačkog kluba.
Svim pripadnicima hrvatskog naroda se javno izvinjavamo što smo vas nazvali istim imenom kao gospodina Pavkovića i njemu slične.