Protiv „južne znanosti“ o jeziku i književnosti

Autor/ica 👤tačno.net 6.5.2016. u 10:16

Povezani članci

Umjesto da se na ovakvim susretima ruše doprinosi nacionalističkih ideologija i dekonstruira ideja o tri jezika i književnosti, naprotiv, neki se bosnisti radije priklanjanju segregacijama i učestvuju u kreiranju novih granica, južnih, sjevernih, neretvanskih, drinskih itd.

Povodom objavljivanja Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku, a koja izaziva opravdane reakcije intelektualaca i intelektualki koji/e nikada nisu i neće pristati na dejtonizaciju jezika i književnosti, niti na dodatnu getoizaciju bosanskohercegovačkog društva, članovi i saradnici Odsjeka za b/h/s jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zenici obraćaju se javnosti sljedećim saopćenjem:

Članovi i saradnici Odsjeka za b/h/s jezik i književnost nisu učestvovali u ovom susretu bosnista (kojem bi bolji naziv bio bošnjakista), niti su studenti Filozofskog fakulteta u Zenici prisustvovali (bošnjakiziranim) susretima. Organizirani su od strane Bosanske lingvističke akademije u Stocu, Matičnog odbora Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u Sarajevu i Odsjeka za bosanski jezik i književnost Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a glavni pokrovitelj „susreta“ je Federalno ministarstvo obrazovanja, odnosno Ministrica Elvira Dilberović. Smatramo da je užasno da ministarstva podržavaju deklaracije (koje u suštini znače nešto formalno, ali time gore da iza pukih formalnosti stoji i neko ministarstvo) u kojima se ništa znanstveno nije reklo osim nabrajanja pisaca, pjesnika i lingvista koji su rođeni u Hercegovini ili su nekada prošli tim dijelom BiH.

Da stvar bude gora, ovi su susreti namijenjeni studentima, novim generacijima koje se „lijepe“ za rodna mjesta pisaca i pjesnika i najvažnije im je da nauče biografske jedinice, jer je „južna znanost o književnosti i jeziku“ prevazišla Barthesovu ideju o smrti autora, ali i Saidova postkolonijalna razmatranja o egzilanstkoj književnosti i Steinerovu tvrdnju da zapadnjačku književnost danas mahom pišu prognanici iz različitih zemalja svijeta. Ali, kad već o tome razmišljaju, šta ćemo sa Hemonom, Jergovićem, Mehmedinovićem i drugim egzilantima koji su sigurno nekad makar svratili na jug – u rodilište književnostī i jezikā. I kad je već tako važno gdje je koji pisac, lingvist ili pjesnik rođen, zašto se onda Travnik (mjesto rođenja Ive Andrića) ne bi proglasilo za neku vrstu književnog hadždža u južnoslavenskom interliterarnom kontekstu.

Očito je da druga generacija univerzitetskih profesora poput Sanjina Kodrića i Dijane Hadžizukić, odgojena i obrazovana od strane prve generacije bošnjačkih ideologa i ideologinja (Enesa Duraković, Fahrudina Rizvanbegović, Fatme Hasanbegović, Nihada Agić, Muhidina Dzanke, Elbise Ustamujić, Dževada Jahića) želi oblikovati novu generaciju budućih profesora i profesorica koja će se za desetak godina baviti izučavanjem uticaja hercegovačkog krša, sunca i bilja na književne opuse (hercegovačkih) pisaca.

Napomenut ćemo samo da je Odsjek za b/h/s jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zenici u saradnji sa TPO Fondacijom iz Sarajeva sedam dana prije ovih susreta (22.04.2016.) organizirao Interdisciplinarnu učionicu – Politizirana sjećanja: borba za teritorij kolektivnog pamćenja – na kojoj se govorilo o načinu na koji etnonacionalističke ideologije dominiraju sjećanjima i razumijevanju cjelokupne historije na prostoru bivše Jugoslavije. Naravno da ovakvi događaji nisu važni ni ministarstvima, ni medijima jer ne podržavaju vladajuće matrice mišljenja koja mogu biti samo i jedino bošnjačka, srpska i hrvatska. Napominjemo da su nam gosti na Učionici bili studenti iz Srbije i Hrvatske i zamislite nismo imali prevoditelja za srpski i hrvatski jezik!

Članovi i saradnici Odsjeka za B/h/s jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zenici: