REVOLUCIONAR POETSKE POBUNE

Izdvajamo

• „... Govoriti o Majakovskom ne može se bez sjećanja na Hlebnjikova, poetskoga genija, velikoga revolucionara poetičkih formi... Posle grandizonoga djela Hlebnjikova putovi i Majakovskog i Pasternaka, Asejeva i Tihovova bili su izvanredno oblikovani...“

Povezani članci

• Održana promocija knjige Elme Hrnčić “Za mog anđela”
• Sahrana Josipa Tubeka
• Čitanje u Doba mjedi: Moje najbolje knjige 2018
• Božica Jelušić: RETORIKA ILI KOLIKO VRIJEDE MUDA OD LABUDA?
• LIKOVNOST
• Petnaest godina od smrti Josipa Jole Muse

Foto: ru-hist

Književni listići

Sjećanje na ruskog pjesnika Viktora Vladimiroviča – Hlebnjikova

Ruski pjesnik Viktor Vladimirovič ili, kako se pjesnički predstavljao, Velimir Hlebnjikov rođen je 1885. godine. Hirovitog, pustolovoga života, Hlebnjikov je, što je interesantno polazio studije matematike i fizike u Kazanu. Zabilježeno je da je jedan dio studiranja posvetio, i to u Petrovgradu, studiju širokog spektra prirodnih znanosti!?! Godine 1916. Hlebnjikov je usred rusko-njemačke bojišnice prisutan kao dragovoljac, a 1921. anali ratovanja, kao svojevrsnu fus notu uz ovoga čudesnog poetu, bilježe njegovo aktivno participiranje u iranskoj revolucionarnoj armadi.

Hlebnjikov je bio čudesan pjesnik, kako za svoje vrijeme tako i do današnjih dana, kao profet – začetnik futurističkog pokreta na ruskim književnim paraleleama. Cijeli njegov književni angažman odisao je, bio je natopljen u svijet ruske i slavenske mitologije. Pjesnik kao da je slutio svoje skončavanje u neimaštini i gladi, sam je sebe krstio Hlebnjikov.

Kao petski inovator ovaj pjesnik u svojoj heretičnosti i svojevrsnom, njemu pripadajućem anarhizmu iznimno aktivno se posvećuje književnim pokretima dadaizma, nadrealnosti, fantazmagorije svake vrste, u literarnom vidu…

Suvremenici Hlebnjikova, sve redom velika književna imena: Majakovski, Pasternak, Zabološki, Asejev, nisu nimalo slučajno i govorili i pisali (!!!) da je upravo on – Hlebnjikov, vitez njihove poetske borbe!!! Kako i ne bi tako govorili kad je sve kod pjesnika Hlebnjikova bilo u znaku revolucioniranja u jeziku.

Na Prvom svesaveznom kongresu ruskih književnih stvaralaca tretirana su, poglavito, pitanja novuma u umjetničkim smjeranjima uopće… I pored iznimno zanimljivih, poticajnih i krajnje intrigantnih izlaganja i referata (Gorki, Ždanov, Buharin…) najintrigantnije je govorio Dimitrij Petrovskij, koji je inzistirao na valoriziranju pjesničkoga opusa Hlebnjikova, prilično oštro intonirajući svoje izlaganje: „… Govoriti o Majakovskom ne može se bez sjećanja na Hlebnjikova, poetskoga genija, velikoga revolucionara poetičkih formi… Posle grandizonoga djela Hlebnjikova putovi i Majakovskog i Pasternaka,  Asejeva i Tihovova bili su izvanredno oblikovani…“

Najinteresantnijom oduvjek mi se doimala misao Hlebnjikova: „Osim jezika riječi koje su jedinice sluha postoji i jezik satkan od jedinica uma.“

Hlebnjikov traga za svojevrsnim otklonom od značenja riječi, značenja koja su izlizana od svakodnevne uporabe. Čudo jezika, po kojem poete brode, kao vječni tragači i snivači takvo je, idealan je to primjer jednog autentičnog histrionizma.

Upravo je asocijacija Majakovskog znakovita kada je u pitanju Hlebnjikov: „Njegova je glava radila dvadeset i četiri sata na dan, dvadeset četiri sata dan i noć, radila je samo u poeziji i za poeziju…“, a Vladimir Kamenski, možda najsuštinskije bilježi: „Hlebnjikov je suštinska suprotnost pjesnicima koji pišu na pisaćoj mašini, a rukopis čuvaju u fasciklima sa zlatnim ivicama, koji znaju svaki red napamet, što su ispisivali…“, dodajući: „…Hlebnjikov je kaotičan jer je genij, samo je talenat kod njega jasan i uglađen.“

Kao da je Hlebnjikov revolucioniranje u jeziku stvarao na oblacima ili, kako naš pjesnik i esejist Milosav Buca Mirković veli: „Haotično herojski, iznad svesti, izvan stvarnosti i mimo svakog vremena!“

U svakom slučaju Hlebnjikov će ostati golemi misterij, ali i dragulj ruske književnosti, dragulj za sva vremena!