Ponovna fašizacija Balkana: NEMANI UZDIGLE GLAVU
Povezani članci
Balkan uvijek mora u nečemu prednjačiti u svijetu. Hitlerov nacizam, Musolionijev i Hirohitov fašizam svugdje su u svijetu satjerani barem u ilegalu, dok su na Balkanu, još uvijek, potpuno legalni. Proporcionalno broju stanovnika, ovdje je ta neman najveća u svijetu. Repovi nacional-fašizma hoće ponovo da postanu zmije –udavi. Zbog toga Balkan još po nečemu može uskoro postati rekorder, – “bijeloj kugi” i raseljeničkoj krizi, koji su direktna posljedica proistekla iz takve društvene regresije ovdje. Bosna i Hercegovina je uvujek prva na udaru dviju oživljenih nemani susjednih država.
Sve češće postrojavanje pristalica kolaboracionističkih ostataka sila Osovine u obliku ustaških i četničkih vojnih formacija u Hrvatskoj i Srbiji, pokazuje kako bi neman da oživi i da uzdigne glavu. Nikad joj dosta krvi, ljudskog zla i patnje, kakvu smo vidjeli u Drugom svjetskom ratu i doživjeli ponovo na Balkanu 1992. – 1995. Nacionalfašizam oživljen krajem osamdesetih raspadom Jugoslavije, a koji je i njegov uzrok i došao joj glave, ne samo da nije zamro i iživio se u svojoj neljudskosti, već ponovo “puni akumulatore” govorom mržnje i oblicima postrojenih crnih uniformi i njihovih budućih pohoda za konkretizaciju ostvarenja te mržnje. Odaju se počasti onima za koje smo mislili da su pobijeđeni sa Hitlerom.
Na udaru dvaju nacional-fašizama 1992. – 1995. BiH i njen većinski narod platili su najveću cijenu svakovrsne ljudske destrukcije i uništavanja. Ponovo se, potpuno legalno, prijeti istim takvim pohodima. Juče, 13. marta 2016. u obliku vojne formacije, postrojavalo se oko hiljadu četnika, pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta iz svih dijelova ex Jugoslavije u Višegradu, odajući počast rehabilitovanom Draži Mihajloviću, Hitlerovom i Musolinijevom saradniku. Naravno, kao i svake godine, ponovo su horde četnika uputile poruke, koje se ne mijenjaju, a izražene su u ranijim porukama Jove Vukeljića, vođe četnika RSa – “Bosna je crni vilajet i opet će biti”, i “biće rata” – kada to zatreba silama mraka. Ovdje će se propisivati ko ima pravo na život a ko nema, ko gdje ima pravo živjeti i pod kakvim strogo zadatim i propisanim uslovima, kako će se ponašati, šta smije govoriti, na koliku mu je fizičku mjeru i broj sveden život, naravno sve pod pretpostavkom da mu je uopće dopušten život. Povezanost dva nacional- fašizma susjeda BiH je očita. U 2014. godini u Hrvatskoj su evidentirana 82 fizička napada, prijetnje, slučaja uništavanja imovine u vlasništvu Srba ili srpskih institucija, izjave u javnom prostoru koje sadrže govor mržnje, a 2015. je zabilježeno 189 takvih slučajeva. Na takve pojave ostalo je da ukazuju oni koji nemaju moć da nešto promijene.
Na okupljanje i divljanje četnika u Višegradu svake godine prvi se oglase iz udruženja stradalih, onih kojima su najbliži stradali od četničkih poklolja, onih prije sedamdeset godina ili onih 1992. I ove godine je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žene žrtve rata”, uzaludno pokušavala pozivati ministra sigurnosti BiH, Dragana Mektića, da više ne dozvoli četnička okupljanja u Višegradu.
Ovogodišnji skup okončan je brutalnim napadom na novinare FTV i N1. Ovakvi skupovi imaju punu podršku zvaničnih organa RS. Pokazuju to i izvještaji MUPa RS, kako je skup protekao uredu, a SRNA i RT RS su izvujestili kako je skup protekao bez incidenata. Naravno ni slova, ni riječi neće biti u “zvaničnim” izvještajima na šta su sve četnici pozivali i kakve su crne slutnje priželjkivali i dozivali.
Sve se ovo događa u Višegradu, simbolu stradanja Bošnjaka od četničkog divljanja prije 70 godina, kao i onog prije četvrt vijeka, u čemu su učestvovale brojne vojne i paravojne jedinice susjedne Srbije, čega se susjed nikad nije odrekao i posramio. Grad “živa lomača”, najilustrativnije govori o namjerama i ciljevima četničkog pokreta koji je bio kolaboracionistički sa Hitlerom. Pokoljima obilježavani ekskluzivno “svoji” prostori, na kojima nije smjelo ostati ništa osim “srpskog uha” i danas su nekima ideal uređenja bivših jugoslovenskih prostora. Balkan još po nečemu ima svoju nenadmašnu specifičnost. Svugdje u svijetu države i režimi, kad-tad priznaju svoje greške i odreknu se svojih zlodjela i zločinaca, samo ovdje oni se veličaju kao heroji i moralne veličine.