Olga Lalić-Krowicka: SUPA

Povezani članci

• ZAŠTO SAM REŽIRAO DEPORTACIJU?
• ČITAV TEATAR U FICKOVOJ TAŠNI
• Mostarka Nataša Jevtović: Moja zemlja više ne postoji, osim u mom srcu
• Renata Avila: Facebook i Google predvode “kapitalizam nadzora”
• Dragocjena misaonost
• Snopovi svjetla u paklu Grbavice

Foto: Flickr

Posve sam zaboravila šta sam dodala u supu. Možda malčice nokta, šešira, vegete? Nekako ne osjećam okus nade.

Ko to sad kuca? A to ste vi iz 1980-te! Uđite. Nismo se znali lično ranije, mada sam čula o vašem specijalitetu. I onda? Hoćete li začiniti moju supu? Izvolite, pa probajte. Aha, kažete da  ipak nedostaje budućnosti. Joj kako se nisam ranije sjetila! I tvrdite, da je sad odlična. Sjednite molim vas, pa ćemo ručati. Znate, vi ste savršen začin iz prošlosti….

Olga Lalić-Krowicka