Konzerve ukidaju Ministarstvo kulture

Povezani članci

• Stavite i moje ime pod Bijeli Brijeg, na ovaj zid srama! Tamo, gdje je ljubav čovjeka ostavila sama, Tamo, gdje ni stadion više nije gradski, Tamo, gdje ni braća više ne vole bratski
• Srđan Puhalo: Šta vam nije jasno gospodine Predsjedniče?
• Četrnaestog maja građani će spavati snom srpstva
• Ljubomir Živkov: Kako su Toma Nikolić i Đorđe Vukadinović oslobodili Kosovo
• Sretenje
• Pogani pagani

Zavladala u zemlji Hrvatskoj epidemija stručnosti, pa se iz dana u dan po novinama promoviraju stručnjaci i njihove ideje čijom bi operacionalizacijom Stručna Naša postala još stručnija.

Posvetile tako ugledne novine prije nekoliko dana pune dvije stranice multipraktičnom stručnjaku koji sebe opisuje biranim zvanjima »teorijskog fizičara, ekonomskog komentatora, malog enterepeneura (poduzetnika), učitelja, kolumnista, blogera, slobodnog pisca i konzultanta«. Preko jedne stranice prostrla se fotka stručnjakove glave, a preko druge nakvasala gomila stručnih misli proizvedenih u toj glavi.

Novinski prostor je primjeren stručnjakovoj važnosti, jer – kako smo upozoreni u uvodnom dijelu teksta – »stajališta koja javno izlaže nisu samo privatna gledišta nego imaju i širu dimenziju i značenje«, budući da ih iznosi »ekonomski ideolog pokreta Novi konzervativizam, tako da se sve što zagovara može smatrati i službenom ideologijom pokreta kojemu su na čelu Vice Batarelo i Stjepo Bartulica«.

Ako se zna da i predsjednica Republike Stručnjačke Kolinda Grabar-Kitarović i mandatar za sastav stručne vlade Tihomir Orešković – a o budućem prvom potpredsjedniku Timova stručnog tima da i ne govorimo! – sebe deklariraju sljedbenicima modernog konzervativizma, tada bi iznesena gledišta ekonomskog ideologa u skoroj budućnosti mogla poprimiti neslućene dimenzije i premrežiti svaki zakutak hrvatske stvarnosti.

Vođen poimanjem kapitalizma, odnosno tržišnoga gospodarstva, kao »najboljeg ekonomskog sustava u ljudskoj povijesti« koji se u razvijenim društvima »naprosto podrazumijeva kao što se podrazumijeva to da automobil ima četiri kotača«, ekonomski ideolog novih konzervativaca – za neupućene u sadržaj konzerve: ime mu je Luka a prezime Popov – mogao bi ključno utjecati i na lijeve naše neoliberale, pa ma koliko oni samima sebi tepali kao socijaldemokratima. Tako bi mislilac koji tvrdi da je pomirio socijalni nauk Katoličke crkve sa svetom slobodom tržišta postao i lučonoša idejno-političke pomirbe u Hrvata.

Tu radosnu nadu budi i činjenica da još nitko ni slijeva ni zdesna, ni među dolazećima na vlast niti među s vlasti odlazećima, nije iznio nikakav prigovor njegovim zamislima o ukidanju institucije minimalne plaće i hongkongizaciji Hrvatske pomoću ukidanja carina, o privatizaciji svih državnih poduzeća i eliminaciji ministarstava koja smatra štetnima.

Valjda je virus stručnosti toliko obuzeo sve jučer-danas-sutra vladajuće strukture da sada među njima postoji prešutni konsenzus kako kapital treba osloboditi nametnute dužnosti da utaži radničku pohlepu za makar i minimalnim dohotkom. Valjda i HDZ-ovci i SDP-ovci i MOST-ovci dijele stručno mišljenje da je zahvaljujući slobodnoj trgovini Dubrovačka Republika postala »jedna od najbogatijih država na svijetu« i preteča današnjega Hong Konga.

Valjda više nema nikoga tko bi upravljao državom a da ne misli kako »državna poduzeća predstavljaju nelojalnu konkurenciju i onemogućavaju normalne tržišne mehanizme«, te da već samo njihovo postojanje »predstavlja moralnu opasnost u potenciranju političke korupcije«, pa ih stoga treba privatizirati. Jer je privatni sektor samim svojim postojanjem jamstvo da političke korupcije neće biti.

Slažu se valjda svi stratezi hrvatske budućnosti s mišljenjem ekonomskog ideologa ovdašnjih neokonzervativaca da je npr. Ministarstvo kulture ne samo nepotrebno, nego i štetno. »Pitam se čemu služi Ministarstvo kulture?« – glasi njegovo retoričko pitanje. Najstručniji mogući argument za ukidanje uslijedio je odmah nakon upitnika: »Kao da ljudi nisu sposobni samostalno odlučiti koju predstavu ili izložbu žele financirati.«

Ukinuo bi stručnjak i ministarstva turizma, poljoprivrede, zaštite okoliša, poduzetništva i obrta… Pa zašto onda, kad ga je već krenulo, nije predložio da se rasformira i Ministarstvo obrazovanja? Jer čemu novac iz državnog proračuna ulagati u školovanje za sva ta uzaludna znanja i zvanja na koja tržište rada gleda s opravdanim prezirom?

Kao da ljudi nisu sposobni samostalno odlučiti da im je potrebna jedna jedina škola koju žele financirati. I kao da bi itko pametan financirao ikakvu obrazovnu ustanovu osim strukovne škole gdje bi se štancali stručnjaci takve stručnosti i takve praktične pameti koja može stati u novčanik. I čija se vrijednost može iskazati samo u knjigovodstvenim izračunima. Ili u knjizi »Moj izračun s njima«.