ENG
LOŠA NAVIKA
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Foto: Flickr
LOŠA NAVIKA
Sa životom sam uvijek postupao kao sa duhanskim dimom –
udisao sam ga punim plućima.
Životu nije ostalo ništa drugo nego da se, zauzvrat,
prema mom kardiovaskularnom sistemu odnosi
kao duhanski dim.
Duhan i život su dvije stvari od kojih mi,
uprkos brojnim pokušajima,
nikad nije pošlo za rukom da se odviknem.
Za razliku od većine ljudi koje poznajem
a koji svoj život shvataju kao zadaću
koju moraju ispisati da ne bi dobili slabu ocjenu
ja nikada nisam umio svoj život shvatiti drugačije
nego kao zanemarljivu kariku
u dugom lancu mojih loših navika.
Ljudi sve čine da se naviknu na život, a ja…
Ja koji sam se relativno brzo navikao na život,
kao uostalom i na rano stečenu kratkovidost, duhan, kahvu,
čitanje, samoću, kasno lijeganje i rano ustajanje,
prije nego što sam postao potpuno ravnodušan,
nema šta nisam činio da se od njeg odviknem.
Historija pamti mnoge slučajeve u kojima je naviknutost na život, poput naviknutosti na duhan, alkohol, heroin, novac, slavu, i druge narkotike, nakon određenog vremena, prelazila u ovisnost. Na drugoj strani, postoje ljudi koji nisu sposobni postati ovisni ni o čemu pa ni o hljebu, ma koliko, od najranijeg djetinjstva, bili navikavani da ga strahopoštuju. U tu skupinu spada i moj najbolji prijatelj S. kome sam, ovdje, napisao kratko pismo, u namjeri da ukažem na lavinu nevolja koja se mora, prije ili poslije, obrušiti na svakog ko nije sposoban naviknuti se na život i, kad mu se život bude najviše gadio, postati ovisnik.
Dragi prijatelju,
tebi, za razliku od većine drugih ljudi,
nikad nije pošlo i nikad neće poći za rukom
da se navikneš na život.
Razumijem te jer znam od kakve japije si načinjen
Onome ko nije bakterija nikad neće poći za rukom
da debelo crijevo
(makar se to debelo crijevo nazivalo ljudska sudbina
ili povijest ljudske vrste)
počne doživljavati kao svoj dom.
Tebe naviknuti na život ovakav kakav je
isto je kao uvjeriti albatrosa, kondora,
orla krstaša ili nekog drugog šampiona u letenju
da je na put oko svijeta najbolje krenuti pješice.
Tebe naviknuti na život
isto je kao uvjeriti potočnu pastrmku
da je za disanje i pravilan rad srca,
s obzirom da ona nema pluća nego škrge,
najbolji planinski zrak.
Kao tvoj najbolji prijatelj i,
u izvjesnom smislu,
brat blizanac,
imam pravo primijetiti da se ti u životu osjećaš
kao usamljeni turist
kome su džeparoši ukrali novac i dokumente,
u zemlji čije granice nisu nacrtane
ni na jednoj geografskoj karti,
o kojoj ništa ne zna
i čiji jezik ne razumije.
Nedžib Smajlović
Autor/ica 👤tačno.net
