ENG
Rezervat za hrvatske nacionalne manjine
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Pixsell, Autor: Patrik Macek
U Hrvatskoj je i ovo, slažem se „perverzno“, rješenje s osam manjinskih zastupnika, zapravo karikaturalno šlampavi pokušaj kompenzacije političke odnosno sistemske nesposobnosti suočiti se i adekvatno se suprotstaviti (neo)ustaštvu, jedinoj stvarno politički relevantnoj hrvatskoj nacionalnoj manjini.
Piše: Darko Kaciga Dubrovčanin
Jezična odnosno logička interpretacija termina „nacionalna manjina“ ukazivala bi na više ili manje definiranu skupinu koja predstavlja manjinu u odnosu na ostatak nacije unutar određenog državnog (nacionalnog) područja. U političkoj praksi, dakle, posebice na Balkanu, po pretpostavci suštinski pogrešnoj, odnosno u najmanju ruku anakronoj, taj termin standardiziran je kao više ili manje ograđeni odnosno definirani rezervat pripadnika drugog etnosa koji remeti nacionalnu idilu unutar državnog područja (pre)vlada(va)jućeg etnosa.
Onda se na tako suštinski odnosno anakrono definirane standarde nakalemljuju demokratski instituti poput ustavom zajamčenih odnosno zaštićenih manjinskih nacionalnih prava. U hrvatskom izbornom sustavu takve i tako shvaćene hrvatske nacionalne manjine stjerane su u rezervat XII-te izborne jedinice. Tu preostala trećina Srba, najveće hrvatske nacionalne manjine, koja je s predratnih preko pola milijuna i preko 12 posto spala na ispod 200.000, s tendencom da se stabilizira na svojedobno po Tuđmanu, ocu Domovine, projiciranih poželjnih 3 posto učešća u ukupnom hrvatskom stanovništvu, uživa, u svijetu nezabilježenu privilegiju da u Hrvatski sabor delegiraju tri svoja sunarodnjaka, bez obzira koliko će Srba biti izabrano s drugih lista po općehrvatskim odnosno općenacionalnim izbornim jedinicama izvan tog nacionalnog rezervata. U istom rezervatu po desetak tisuća deklariranih pripadnika talijanske odnosno mađarske nacionalne manjine samostalno instaliraju po jednoga isključivo svoga sabornika, dočim se nešto više od 6000 Čeha i Slovaka moraju pomiriti s činjenicom da ih je brojčano malo, pa da im pripada (ustavno) pravo samo na jednog zajedničkog im predstavnika. Svi ostali eksjugoslaveni, uredno poredani abecedni redom, dakle Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci ugurani su u jedan zajednički podrezervat, gdje im je pružena prilika da demokratski „izaberu“ vjerodostojnog predstavnika tog svog nacionalnog bućkuriša, a što su oni onomad učinili u osobi gospođe Ermine Lekaj Prljaskaj, kandidatkinje koju su predložili i za koju su najvjerojatnije (isključivo) glasali članovi: Foruma albanskih intelektualaca (FAI), Kulturne udruge albanske nacionalne manjine Zadar (KUANMZ), Zavičajne udruge „Hasi“ (HASI) i Udruge Kosovara u RH (Kosova RH), a koja gospođa je s ukupno 999 glasova, za punih pet glasova pretekla kandidata Zajednice albanaca Istarske županije gospodina Idrisa Sulejmanija, odnosno za više od 200 glasova kandidata Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske gospara Nedžada Hodžića; dočim je npr. jedina kandidirana Slovenka, gospođa Sabina Koželj-Horvat, kandidatkinja Slovenskog kulturnog društva Stanko Vraz dobila cijela 143 glasa. Najveća gužva, a najmanja neizvjesnost glede nacionalne pripadnosti pobjednika bila je u podrezervatu u koji su utrpane sve preostale nacionalne manjine kojih se hrvatski ustavotvorac uzmogao sjetiti: austrijska, bugarska, njemačka, poljska, ROMSKA (istaknuo D.K.), rumunjska, rusinska, ruska, turska, ukrajinska, vlaška i židovska. Tako bi danas u Saboru nacionalne interese hrvatskih Nijemaca i Židova, Rusa i Ukrajinaca, Bugara i Turaka itd. trebao zastupati gospar Veljko Kajtazi s osvojenih 1913 glasova, koji je hametice pobijedio svoje sunarodnjake gospodu Željka Baloga sa 778 glasova, te Muhameda Zahirovića sa 638 glasova.
Na ovu ustavotvornu odnosno izborno-zakonodavnu teoriju i praksu, a posebno na činjenicu da su se izabrani „manjinci“ na čelu s gos’n dr. Miloradom Pupovcem i signor Furiom Radinom već načelno svrstali uz SDP-ov blok, žestoko je pop..dio vodeći (neo)ustaški novinar-komentator u Hrvata g.Tihomir Dujmović. Elaborirajući ovu temu u svojoj kolumni znakovito nazvanoj „Vrijeme apsurda“ u Slobodnoj Dalmaciji od 3.12.2015. u članku pod naslovom „Diktat manjine“, završno je postavio „povijesno pitanje: treba li Hrvatskoj ono što nemaju brojne europske države, osam mandata za manjine?“ Pitanje je dakako retoričko, a iz same njegove konstrukcije, kao i cijelog teksta koji mu prethodi više je nego razvidno da je sugerirani odgovor negativan. Tekst inače počinje definiranjem, za bolje poznavatelje njegova lika i djela potvrđivanjem, autorovih ustaških ideoloških polaznih osnova: „U Hrvatskoj možete svašta što je drugdje nemoguće: možete pljuvati po bleiburškom groblju i tvrditi da tamo zločina nije bilo. Možete šutjeti grobnom tišinom o Hudoj jami i misliti da ste i dalje antifašist, dapače, možete generalno tvrditi da je sve poratne komunističke zločine besmisleno istraživati kako je nekidan ustvrdio jedan povjesničar na HTV-u…“ Odmah zatim u nabrajanju tog hrvatskog ultraliberalnog svaštarenja prelazi na manjine i njihovih neoprispodobivih osam mandata, jer „najveći broj europskih parlamenata ne poznaje takvu praksu.“ Pa da im manjinci odlučuju o krucijalnim pitanjima vanjske („ostane li SDP na vlasti, Vesna Pusić kao destinirana ministrica vanjskih poslova nastavlja s balkanskom politikom, dođe li HDZ na vlast, hrvatska predsjednica ima šanse afirmirati hrvatsku srednjoeuropsku politiku“) odnosno unutrašnje (nesmetani nastavak eksploatacije „neslućenih mogućnosti etnobiznisa“ Milorada Pupovca, a što da mu je omogućio Ivo Sanader, jer „on je medije izručio ljevici, on je umjesto Đapića u koaliciju uzeo Pupovca, on je HTV izručio ljevičarima, on je bio intimus s feralovcima, on je…stao uz stara novosadska jezična pravila…on je bio dio Mesićeve detuđmanizacije…on nije dopustio da Petar Selem postane ministar hrvatske kulture, što je bilo odlučujuće za ovakvu provincijalizaciju i srbizaciju hrvatske kulture od filmske do kazališne…on je dovođenjem Primorca i Vidoševića zauzdao Hebranga..i tako bočno pomogao dovođenju Josipovića na Pantovčak…dakle, Sanader je moderni otac ovakve perverzne situacije da manjinci (koji su na ovim izborima ukupno dobili 37.000 glasova!) odlučuju o premijeru i o ukupnom smjeru hrvatske politike…on je dopustio Radinu da u svakom selu u Istri gdje to poželi postavi dvojezičnu tablu“)politike. Pa se pita: „Tko je tu lud, Europa koja takve prakse nema ili Hrvatska s modelom kakav svijet nije vidio? No, kako smo vidjeli što je sve Pupovac ishodio u aranžmanu sa Sanaderom, sva ta pomoćnička ministarska mjesta, financiranje političkog tjednika, zaključno s financiranjem spomenika u Srbu, onda smo vidjeli kakve su sve monstruoznosti izvodljive u idiličnoj priči o naših osam manjinaca.“
(Zapadna) Europa takve prakse nema jer je više-manje politički raskrstila s ekstremnim šovinizmom odnosno totalitarizmom (naci-fašizmom, komunizmom). U Hrvatskoj je i ovo, slažem se „perverzno“, rješenje s osam manjinskih zastupnika, zapravo karikaturalno šlampavi pokušaj kompenzacije političke odnosno sistemske nesposobnosti suočiti se i adekvatno se suprotstaviti (neo)ustaštvu, jedinoj stvarno politički relevantnoj hrvatskoj nacionalnoj manjini.
I protekli parlamentarni izbori to su potvrdili. Na primjer, u tradicionalno desno naklonjenoj Dalmaciji proustaški orijentirane stranke i kandidati dobili su slijedeći broj glasova:
-IX-ta, zadarsko-šibenska izborna jedinica: U ime obitelji – Projekt Domovina 2.128 glasova ili 0,91%; lista HKS,HSP, OS – 1.411 glasova ili 0,60%; A-HSP 1.383 glasa ili 0,59%; Hrvatska zora – Stranka naroda (HZ) 1003 glasa ili 0,43%; HKDU,HDS,ND – 769 glasova ili 0,33%; Željko Kerum-HGS 695 glasova ili 0,30%. Tome valja pribrojiti i glasove proustaških HDZ-ovih koalicijskih partnera: Hrvoje Zekanović (HRAST) – 1983 glasa, te Rudolf Dvorski (HSP Ante Starčević) 1.986 glasova. Ukupno bi to u IX izbornoj jedinici bilo 11.358 proustaških glasova, odnosno 4,75% (od ukupno 238.905 glasača).
-X-ta, splitsko-dubrovačka izborna jedinica: HKS, HSP, OS (Ruža Tomašić, Mirko Čondić) 2.497 glasova ili 1.02%; Uime obitelji – Projekt domovina (Tomislav Poljak, Hrvoje Kalinić, Gvido Piasevoli) 2.397 glasova ili 0,98%; Hrvatska zora – Stranka naroda (HZ, Milan Kujundžić) 1939 glasova ili 0,79%; Željko Kerum -HGS (nositelj Ž.Kerum) 1539 glasova ili 0,63%; Autohtona HSP (Tin Ravlić, Tomislav Biuk) 914 glasova ili 0,37%; te stanoviti HKDS, HDS, ND – 490 glasova ili 0,20%. Ovome bi s HDZ-ove koalicijske liste trebalo pribrojiti notornoga Luku Podruga (HČSP ili tako nešto) s 5.103 glasa, a valjda i prof.dr.sc.Gorana Dodiga i njegovih 3.947 glasova. Ukupno bi to u X.izbornoj jedinici, gdje su nastupili u valjda najreprezentativnijem izdanju, bilo 18.826 glasova, a u odnosu na ukupnih 248.758 glasača to bi davalo respektabilnih 7,57 posto.
Gledano hipotetski i idealistički, uvjeren sam da bi se svi hrvatski „manjinci“ od dr.Pupovca i g.Radina do gđe. Lekaj Prljaskaj i g.Veljka Kajtazija rado odrekli svojih neprispodobivih ustavnih odnosno izbornih privilegija, te ispraznili od svih svojih osoba i stvari onaj osmeročlani nacionalni izborni rezervat i ustupili ga na korištenje u punini svih svojih ustavom zajamčenih političkih i izbornih prava i privilegija (neo)ustaškoj hrvatskoj nacionalnoj manjini.
Nešto realnije bi bilo očekivati da su u HDZ-u, očekivanom apsolutnom pobjedniku, a stvarnom najvećem gubitniku ovih parlamentarnih izbora, shvatili da su ih tako hrvatski birači kaznili zbog drastičnog skretanja udesno odnosno zbog očitog koketiranja s ustaštvom. Pa da već na, vrlo vjerojatnim, ponovljenim izborima pročiste svoje liste i retoriku od te pogube hrvatskog naroda, i na taj način prisile sve one manje ili više autohtone odnosno čiste, konzervativne odnosno domovinske, bogoljubne odnosno domoljubne strančice i pokretiće da ničim kamuflirani, goli ko od ustaške majke rođeni izađu pred politički sud hrvatske nacije. Profiliranjem HDZ-a kao europski prihvatljive stranke desnoga centra (rado se hadezeovci pozivaju na Njemačku, pa eto im neka „merkeliziraju“ HDZ!), suštinski bi se definirale i granice rezervata hrvatske ekstremno desničarske nacionalne manjine. Rezultati upravo održanih parlamentarnih izbora, na kojima je genij hrvatskog puka stjeranog u prividni bezizlaz ipak iznašao i ponudio političarima mogućnost izlaza, učvršćuju me u uvjerenju da taj rezervat ne bio utočište za više od onih, sada u ovako idealiziranoj konstelaciji unutarhrvatskih političkih i nacionalnih odnosa nepotrebnih, osam manjinskih, i g.Dujmović bi se, jasno iz svojih razloga, složio s ovom kvalifikacijom, „čudnovatih kljunaša“.
Autor/ica 👤tačno.net
