Neka pobijedi bolji izvođač penala!

Povezani članci

• Praznik pobjede
• Diskusija o Josipu Brozu i druga pitanja
• U Hrvatskoj izbacili Anu Frank iz lektire: Pokrenuta je peticija! Vratite djeci njezin Dnevnik
• Ničiji ljudi
• Promocija knjige “Zlato i tamjan – Kritički osvrti na politiku i religiju” u Zagrebu
• HERCEG-BOSNA U HAAGU (16): Snajperisti HVO-a u Mostaru ubijali su djecu, žene, starce, vatrogasce…

Već dva dana se onaj svijet što samo sebe naziva zapadnim zabavlja viješću o jednoj dosadnoj nogometnoj utakmici, igranoj u jednoj zemlji koju zapadnjaci ne smatraju zapadnom iako ona zapadna jest. Ne računa se ta zemlja u veliki svjetski Zapad, jer nije ona samo zapadna nego je i afrička, pa se na njezinu zapadnost gleda kao na trećerazrednu geografsku odrednicu. Kao što se i svijet u kojemu ta zemlja biva zapadnom naziva trećim, iako baš iz njega potječe stara dobra Lucy – pramajka svih ljudi, pa tako i onih koji su svoj sjeverni svijet proglasili prvim. I jedinim zapadnim.

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr

Zabavlja se, dakle, taj zapadni svijet već dva dana viješću koja je do njega – i pored svih mreža za hvatanje svega čime bi se mogao zabaviti – stigla s dva dana zakašnjenja. Viješću o utakmici Superkupa Mauritanije između državnog prvaka FC Tevragh-Zeine i osvajača nacionalnoga kupa ACS Ksara, igranoj na Stade Municipal u Nouadhibouu, u subotu, 28. studenoga, na dan kada je ta bivša francuska kolonija prije 55 godina proglasila nezavisnost.

A ta vijest je tako zabavna zato što se u njoj tvrdi da je utakmica bila toliko dosadna da je u 22. minuti drugoga poluvremena prekinuta, i to na zahtjev predsjednika Republike, Mohameda Oulda Abdela Aziza, pri rezultatu 1:1. Biografija mauritanskog šefa države otkriva čovjeka sklona naglim odlukama i potezima od kojih se trese zemlja i padaju glave, karijernog oficira koji nije zazirao ni od sudjelovanja u vojnim udarima, kad god bi se za takvu avanturu ukazala zgodna prilika. Adrenalin mu se očito nije spustio ni nakon što je vlast osvojio onako nevojnički, kako to na Zapadu rade i sredovječne gospođe, te stekao legitimitet demokratski izabranog predsjednika. Stoga je i u svečanoj loži stadiona u Nouadhibouu sjedio kao na iglama, ne vidjevši trenutak da sudac odsvira kraj gnjavljenju lopte na terenu. Pa još kada je pomislio da bi ta uspavanka nakon regularnih 90 minuta mogla potrajati i dodatnih pola sata…

Sinula mu je, srećom, spasonosna ideja da iz lože izvrši diskretni državni udar na pravila nogometne igre, pa je na pola drugog poluvremena zapovjedio da se utakmica prekine i da se pobjednik Superkupa odluči izvođenjem jedanaesteraca. Sudac je postupio po naređenju, pa je skraćeno finale okončano pobjedom nogometaša Tevragh-Zeine na penale.

Tako pišu mediji po zapadnom svijetu, iako ih iz Mauritanije, sa zapada trećega svijeta, pokušavaju demantirati. Predsjednik tamošnjeg nogometnog saveza Ahmed Ould Abderrahmane, naime, odbacuje svaku primisao da je do prekida utakmice i pucanja penala došlo zato što se tako prohtjelo predsjedniku države. Naprotiv, veli on, tako je odlučeno »iz organizacijskih razloga, uz suglasnost trenera i predsjednika obaju klubova«. Ali – takvo obrazloženje samo još dodatno uveseljava urednike i konzumente zapadnih medija. I učvršćuje njihovo uvjerenje da je za interventni rasplet finala Superkupa u Nouadhibouu zaslužan isključivo predsjednik Islamske Republike Mauritanije, Mohamed Ould Abdel Aziz.

Sasvim je, međutim, moguće da na demokratskom Zapadu ima i onih što predsjedniku Mauritanije zavide na domišljatosti i odlučnosti. Pa se u sebi grizu zato što nemaju petlje da dosadne i bezizlazne situacije s kojima se suočavaju u svojim zemljama okončaju onako kako je vrhovni gledatelj Mohamed Ould Abdel Aziz riješio svoj problem s negledljivom utakmicom.

A ima na demokratskom Zapadu i običnih gledatelja kojima bi laknulo kada bi im netko prikratio muke nemoćnog i gnjevnog promatranja dosadnih i bezizlaznih političkih utakmica, poput ove u Hrvatskoj koja je nakon neriješenog ishoda u regularnom vremenu ušla u još nerješivije produžetke. I gdje se na terenu ne događa ništa, ali se zato konačni rezultat pokušava ostvariti daleko od očiju publike.

Ma koliko Abdel Azizov zahtjev da se ona mauritanska dosada od utakmice prekine i da se pobjednik riješi penalima izgledao bizarnim, autoritarnim i posvađenim s pravilima, on ni izbliza nije toliko nepošten kao ova hrvatska postizborna gnjavaža gdje se do pobjede može doći samo zakulisnim operacijama i tajnim razgovorima, vrbovanjem i ucjenama. Mauritanski predsjednik je i Tevragh-Zeini i Ksaru dao podjednake šanse da osvoje Superkup, po pravilima istim za oba kluba. A hrvatskoj predsjednici, naprotiv i naprimjer, ne pada na pamet da ovu HDZ-ovu i SDP-ovu igru bez lopte, ovo njihovo besmisleno tabananje po Mostu, prekine tako što će i Karamarkovu i Milanovićevu ekipu pozvati da do pobjede pokušaju doći pucanjem penala, pa makar ti penali u ovom slučaju značili nove izbore.

Čak i kada bi se pobjednik neriješenih izbora dobio bukvalno izvođenjem jedanaesteraca, bilo bi to kudikamo poštenije od ovog inzistiranja da se dvije nepobjedničke koalicije nastave nadmetati u prljavoj disciplini lomljenja zastupnika Mosta i nacionalnih manjina da jednom ili drugom taboru donesu brojčanu premoć.

Ali ovdje bi ravnopravno izvođeni udarci s bijele točke bili proglašeni neciviliziranim rješenjem. Jer nismo mi zapadna Afrika. Nego zapadna Europa, ajmo reć.

Zato će se ovdje svirati samo jedan penal. Zna se i za koga.Za onoga tko bude igrao prljavije.