Strah i pedofilija

Izdvajamo

• Ne bojim se njih jer znam da moje dijete mora i treba živjeti u drugom i drugačijem svijetu, svijetu bez straha i svijetu u kojem rad i znanje moraju biti presudni, a ne statiranje iza Dražena Žanka i Tomislava Karamarka, svijetu u kojem će djeca slušati Sex Pistolse i paliti kontejnere kada ih natjeraju da slušaju Milu Hrnića. Ja želim da moje dijete živi u takvom svijetu i za to ih se Hana ne bojim. Ne bojim se jer ih volim, volim svoju djecu upravo toliko da nikada ne budu ni jebene zvijezdice ni jebena pedofilija iza rečenog Tomislava, Tomislava Karamarka.

Povezani članci

• Naftalin za hrvatski monetarni suverenitet
• Nezapamćene poplave u BiH i Hrvatskoj: Počela evakuacija građana
• RAT RUŽA
• Ovacije za farsu o hrvatskom katoličkom licemjerju
• Reforma do ukidanja same države
• NOĆNA MORA

Ne bojim se njih jer znam kako sam odgojio svoje dijete. Ne bojim se tih kurvinih sinova jer znam da će im se moje dijete smijati kako im se smijem i ja, a samo da znaš kreature su to kojima se čovjek i ne može drugo nego smijati, kreature koje nemaju ni smisla ni načina da me ustraše, kreature koje bi da i krenu sa represijom naišle na sebi ravne, one koji su imali muda kada oni nisu i oni to znaju.

Meni moja Hana uvik da lipu temu, uvik mi da mislit jerbo me zna i zna da bi ja tija pisat o dici iza Karamarka i šta ta dica vide od života i kako sebe vide u životu? Mavaju zastavicama, a isprid njih Dražen Žanko, sad znan šta ćete pomislit jerbo ste kurbe, nemaju oni pojma ni ko je Dražen Žanko i istina je to i ja bi volija cjenjeni čitatelju da ne znan ko je rečena zvijezda terasa u Nečujmu i pireva u Dicmu ali jebiga znan, zna sam ga i kad je ima puno više kose i kad je piva u dlaku iste pizdarije koje piva i sad. Da je Sandra Afrika njihova zvijezda to znamo i mi, da im je Dražen Žanko skoro ka i nama poprilici ka i Milo Hrnić to je poznato i nikome nije zapravo jasno čemu ta dica tot i čemu ta šarada ma skupo se platilo predizborne magove koji se ne moredu sitit ništa originalnije svake četri godine doli Dražena Žanka pa jebiga mučimo. I to su nečija dica. Dica lipo počešljana koja idu u crikvu i koja razumidu šta je domoljublje, dica koja znaju da je ova zemlja stvorena u krvi i da je triba čuvat ka zjenicu oka, da su nju ovaku njihovi očevi sanjali, a majke vezle goblene sa krajen Tomislavom, da je triba poštivat kakva je takva je, naša je, da triba bit naš jerbo ako nisi naš eto ti te đavle, ni posla ni fakulteta ni ikojega kurca. Bidna ta omladina, meni je te dice puno žaj. Ja isto iman dicu i volija bi da su tako stentana i pametna ma ta moja dica se nisu uvrgla na mene nego na moju bolju polovicu i ta moja dica mene ne jebu pet posto, mene i sve moje mudre savjete. Sinko budi pametan, govorin mu ja, jebe te se šta će ko reć, a šta i da zucne kad si najpametniji ako si takav i svima si uzor, znači budi lipo pametan na mater i odma da si vazeja zastavicu o naše domovine i mava sa njon u prvi red isprid Karamarka. I ćaća ti je mava u prvon redu isprid Druga Tita i šta mu sad fali? Čovik je i viđen i poštovan. Najlakše je sinko bit berekin, pa pogledaj ćaću, mučin se ka pas da vas školujen, a sve šta triba je sinko moj da budeš blizu Karamarka, da te uoči, da pita čiji je ovo mali i da te stavi u bilježnicu. Je li to toliki problem? Jak si, znaš se laktat, znaš priskočit ove meškinjaste, imaš moj šarm, u čemu je problem?

Ne sviđa mi se Dražen Žanko ćaća!

I to ti je današnja omladina. Ovo mora da će sud svita kako bi meni govorila baba, dica su nan razvicijana i dizala bi revolucije, tila bi nan dica da u miru slušaju cajke, a ne Dražena žanka i Milu Hrnića i sreaj me, straj me da će ta omladina izać na ulice, da će bit barufe i da će bit vraga. Zajebajete se sa dicon koja su u najgrubjin godinama. Te godine su najgore, nepredvidive i drćen za Tomislava i ne moren spavat, ma di mu je pamet tako zajebavat tu dicu kojima hormoni tako rade leva – leva? Šta ako mu koji od zada priđe i opali ga jajima i gnjilin pomama? Šta ako koji mulac mu u sudbonosnom sučeljavanj u živo uzvikne dosta nam je tebe pederu jedan i tvoga majmuna Žanka oćemo Daru Bubamaru i oćemo šta svi mladi ciloga svita oće anarhije i kontre državi i poretku, oćemo Dragane Mirković i Ace Lukasa, doli Džo Marčić Maki, oćemo hard folka i anarhije, oćemo ka i cili normalan svit Cece Ražnjatovit, puši kurčine Karamarko turčine, jebali vas HNS pederi i nogomet ste sjebali. Ja da san na mistu Karamarka ja bi se smrza tu dicu tako držat u fermi iza sebe jer dica nisu mi,  dica ne znaju jebiga šta je život i da je život pognit šiju, pljunit sebe u ogledalu i kleknit, kleknit i uzet ga. Dica su znate još puna one mladenačke energije i zanosa i nisu ka mi, dica još moredu i napravit pizdariju ma ni dica nisu pizde jerbo da imaju izbora dica bi se i borila za sebe, ali u ovoj lipoj i blagoslovljenoj zemlji jebiga izbora nemaš vengo da ga primiš ili da ga uzmeš, a dica su ma koliko mi bili skeptični prema temu pametna, pametna i pripametna i znaju kako stvari stoje, kako ulaze i kako kome pa se dica već unaprid pripreme da će cili život morat ga primat jerbo in se starci nisu izborili na vrime kad su in ga prvi put stavili.

Ali ja sam naravno po svom običaju skrenu s zadane teme.

A tema je ako se ne varam bojim li se izbora, bojim li se Karamarka i Milanovića, bojim li se da ću se razdragano smijati i pljeskati ako ga mom djetetu Kramarko stavi kao što ga je stavio meni. Bojim li se da ću se blentavo smijati dok  moje dijete bude ustravljeno iza Alke Vuice na Zvijezdicama ili iza Tomislava Karamarka, Milanovića ili onoga razrokoga ministra na sjevrnoj tribini što navija za Hajduk?

Iskreno i ne.

Ne bojim se.

Moje dijete je odraslo uz svog oca, oca koji ga je naučio da muzika nije Sandra Afrika kao što kniževnost nije Aralica niti novinarstvo Slobodna Dalmacija, moje dijete je odraslo uz oca kojem niko nikada ga nije stavio bez da mu rečeni otac ne jebe majku i oca bezobraznog, moje dijete je odraslo uz oca koji će prije otkinuti sebi rečeni koji se stavlja nego kleknuti pred bilo kime da bi jednom postao šef, direktor ili takva nekakva pička materina, moje dijete je odraslo uz oca koji će za svoje stavove i za svoje ideale prije u grob nego postati rob i stranački poslušnik.

Zato se ja Hana ne bojim.

Ne bojim se njih jer znam kako sam odgojio svoje dijete. Ne bojim se tih kurvinih sinova jer znam da će im se moje dijete smijati kako im se smijem i ja, a samo da znaš kreature su to kojima se čovjek i ne može drugo nego smijati, kreature koje nemaju ni smisla ni načina da me ustraše, kreature koje bi da i krenu sa represijom naišle na sebi ravne, one koji su imali muda kada oni nisu i oni to znaju.

Ne bojim se njih jer znam da moje dijete mora i treba živjeti u drugom i drugačijem svijetu, svijetu bez straha i svijetu u kojem rad i znanje moraju biti presudni, a ne statiranje iza Dražena Žanka i Tomislava Karamarka, svijetu u kojem će djeca slušati Sex Pistolse i  paliti kontejnere kada ih natjeraju da slušaju Milu Hrnića. Ja želim da moje dijete živi u takvom svijetu i za to ih se Hana ne bojim. Ne bojim se jer ih volim, volim svoju djecu upravo toliko da nikada ne budu ni jebene zvijezdice ni jebena pedofilija iza rečenog Tomislava, Tomislava Karamarka.